Do 2030., najmanje 70 posto komunalnog otpada trebalo bi reciklirati ili pripremiti za ponovnu uporabu.
Procjenjuje se da iz svojih domova u kontejnere miješanog komunalnog otpada bacimo najviše kuhinjskog otpada, papira i plastike. Komunalne službe zadužene za vođenje računa o razvrstavanju otpada i dalje nisu dovoljno agilne i brojna kućanstva otpad nemaju ni priliku razvrstavati.
Kad bismo zavirili u kantu za smeće prosječnog hrvatskog građanina, u njoj bismo pronašli 30,9 posto kuhinjskog otpada, 23,2 posto papira i kartona, 22,9 posto plastike, 3,7 posto tekstila i isto toliko stakla... Procjena je to sastava miješanog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj 2015. Slika ni danas, nešto više od godinu dana kasnije, nije značajnije drugačija, a sve se to može i treba odvojeno razvrstavati. Međutim, u mnogim slučajevima kada bi kućanstva to i htjela, čini se da nemaju gdje.
''Živim u Novom Zagrebu u stambenoj zgradi i jedina kanta za razvrstavanje otpada odnosi se na papir. Nalazi se na dnu stubišta, dok je ispred zgrade kontejner u koji bacamo miješani otpad. Tek pedesetak metara od zgrade nalazi se kontejner za staklo, a isto toliko udaljen od zgrade, samo na drugoj strani nalazi se kontejner za razvrstavanje stakla. Tek kilometar od zgrade je kontejner za tekstil, a biootpad ni ne znam kamo mogu odvesti. Ja sam još dosta mlada i iako mi je problem, nije mi toliko teško razvoziti razvrstani otpad naokolo. Ali tu živi i dosta starijih ljudi kojima se to ne samo ne da, nego ni ne mogu razvoziti svoj razvrstani otpad po kvartu'', rekla nam je Ana Mandić požalivši se na situaciju s razvrstavanjem otpada u Zagrebu.
U Sisku je u tijeku pilot projekt uvođenja elektronske evidencije korisnika pomoću tzv. otpadomjera, gdje će se korisnici elektronski evidentirati pri odlaganju otpada u kontejnere. Već smo pisali o tome da se biootpad u Zagrebu na kućnom pragu niti zelenim otocima ne razvrstava nego ga morate sami odnijeti na jednu od dvije kompostane - Prudinec i Markuševac. Ako je problem toliko izražen u glavnom gradu, pokušali smo saznati kako je u ostalim gradovima. No, čini se da mnogi manji gradovi čak mogu biti primjer većima.
Prošlog tjedna na adrese komunalnih službi gradova poslali smo upite o količini razvrstanog otpada i načinima na koje se oni razvrstavaju - događa li se to na kućnom pragu, zelenim otocima, razvrstanima po gradovima i/ili mobilnim reciklažnim dvorištima. Iz Zagreba na upit nisu odgovorili do zaključenja članka, a konkretne brojke o količini razvrstanog otpada dobili smo iz 19 gradova - Knina, Križevaca, Nove Gradiške, Sinja, Kutine, Rovinja, Virovitice, Metkovića, Čakovca, Petrinje, Samobora, Požege, Đakova, Koprivnice, Vinkovaca, Siska, Slavonskog Broda, Pule i Zadra.
Iako je najveći problem kuhinjski, odnosno biootpad, on se od navedenih gradova do ove godine razvrstavao samo u Kninu, Križevcima, Virovitici, Čakovcu, Đakovu i Zadru. Najviše se od navedenih gradova biootpada prikupilo u Koprivnici - nešto više od tri tisuće tona u godinu dana, a najmanje u Virovitici - oko 500 tona. Tu valja uzeti u obzir i broj stanovnika koji taj otpad i proizvode, pa je razumljivo da se u Koprivnici s oko 24.000 stanovnika prikupi više biootpada nego u Virovitici koja broji oko 14.000 žitelja.
Međutim, da broj stanovnika nije mjerilo za razvrstanu količinu biootpada pokazuje odnos Koprivnice i Zadra, koji ima gotovo tri puta više stanovnika, a prikupi oko tisuću tona biootpada manje nego znatno manja Koprivnica.
U razvrstavanje i prikupljanje biootpada u međuvremnu su se uključili i mnogi drugi gradovi, ali s obzirom na to da je to prikupljanje počelo tek nedavno, nema još podataka o količini.
Najbolje stojimo s razvrstavanjem papira koji se razvrstava u svih 19 gradova koji su dostavili podatke. Najviše se papira razvrsta i prikupi u Virovitici - oko 2012 tona, a najmanje u Sinju - oko šest tona. Da opet broj stanovnika tu ne igra ulogu vidljivo je i prema podatku da se u Kninu, koji ima oko tisuću stanovnika manje nego Sinj, prikupi deset puta više papira - oko 72 tone.
Vukovarske komunalne službe su 2015. provele istraživanje kod korisnika radi definiranja strategija za gospodarenje otpadom. Sve što bacimo u naše kante za smeće može se razvrstati, reciklirati i na neki način ponovno koristiti pa je krajnji cilj tzv. ''zero waste'' (nula smeća). Stoga je Europski parlament donio niz mjera, među kojima je i nacrt donesen u utorak o ponovnom korištenju i recikliranju 70 posto kućnog otpada do 2013. Za isto razdoblje valja ograničiti otpad na odlagališta na 5 posto. Istodobno, bacanje hrane ograničava se na 30 posto do 2025., odnosno na 50 posto do 2030. godine, usporedivo s 2014. godinom.
Križevci odvojeni otpad prikupljaju na mjestu nastanka još od 2010. Njemačka se najviše približila cilju recikliranja i ondje se, prema statistici iz 2014. razvrstavalo 66 posto kućnog otpada, dok je Hrvatska u istoj godini reciklirala tek 17 posto. Iste godine na području EU-a recikliralo se, odnosno kompostiralo 44 posto otpada.
''Kako bismo se odmaknuli od gospodarstva u kojem proizvodimo, trošimo i stvaramo otpad te približili kružnom gospodarstvu - u kojem trošimo pa recikliramo, popravljamo i ponovno koristimo - potrebno je prije svega povećati stopu recikliranog otpada u EU-u'', stoji u objašnjenju direktiva.
Niz mjera na razini EU-a, ali i zalaganjem svakoga od nas, gomilanju otpada na gradskim smetlištima može doći kraj. A poticaj za to može biti, upravo ono što ističe Europski parlament - ''što se više reciklira, više se približavamo modelu kružnog gospodarstva koji, uz to, otvara i mogućnosti novih radnih mjesta u području eko dizajna, popravaka, prikupljanja, u reciklažnim pogonima i sl."
Procjenjuje se da na svakih 10.000 tona otpada može biti stvoreno jedno radno mjesto ako se otpad spaljuje, šest radnih mjesta ukoliko se nosi na odlagališta, 36 radnih mjesta ako se reciklira, a čak 296 radnih mjesta ako se otpad koristi za ponovnu upotrebu.
Dnevnik.hr nastavit će pratiti temu gospodarenja otpadom, a ako imate prijedlog ili ste primjetili neke nelogičnosti u svom mjestu pišite nam na ivana.domitrovic@novatv.hr
