Područje Vukovara na mnogo načina oduvijek je bilo ispred svoga vremena. Ne čudi da je privuklo i čovjeka kojemu je jedna od osnovnih maksima bila: ''Nemojmo se bojati budućnosti''.

Galerija Saša Salamon Mirko Smiljanić Vedrana Marijanović +3 Saša Salamon

Još početkom tridesetih godina prošloga stoljeća Tomáš Bat’a, kralj obuće, znan i kao češki Henry Ford, imao je viziju Borova kao idealnog industrijskog grada za budućnost. Uz tvornicu obuće izgrađen je potpuno opremljeni industrijski grad s jasnim funkcionalnim odvajanjem proizvodnog dijela naselja od zona stanovanja, društvenih sadržaja i rekreacije. Naselje, niknulo iz šikare na zapadnoj strani grada, u koje su se ubrzo slijevale rijeke radnika i radnica, imalo je čak i svoju zračnu luku.

U samo 10 godina preporođen je čitav kraj zahvaljujući gospodarskom i demografskom uzletu Vukovara, koji je doživio ogroman društveni, kulturni i politički razvoj, a udareni su i temelji za kasniji razvoj tvornice obuće ''Borovo''. Taj mnogima dragi ''uspavani industrijski div'' danas, iz niza razloga, sanja neke bolje dane, a i samo Borovo naselje kao arhitektonski i urbanistički vrijedan i uspješan primjer organiziranog stanovanja, iako je od 2009. zaštićeno kao spomenik kulture, vapi za adekvatnom obnovom. “Crvene kućice”, doduše, izvorno ravnih krovova, u današnjoj zapadnoj gradskoj četvrti Vukovara važan su dio modernog srednjoeuropskog identiteta industrijskog doba.

Sama priča o obući, doduše, počela je još i davno, davno prije Bat'ina dolaska, vučedolskom čizmicom 2800. godine prije Krista. Industrijalca su na dolazak na ovo područje, naravno, ponukale i promjene carinskih propisa i povećanja nameta, a vukovarski kraj imao je tada, kao i danas, dobar geografski položaj uz Dunav i blizinu željezničke pruge. No, neosporan je jasan kontinuitet koji pokazuje da su na ovom području oduvijek živjeli i stvarali vrijedni radnici i radnice željni rada i razvoja.

Građani na ulicama Vukovara - 2 Građani na ulicama Vukovara - 2 Foto: DNEVNIK.hr

Grad zanatlija, ali i srce hrvatske Silicon Valley

''Mi smo grad zanatlija, grad industrije koja nam je oduzeta. To nam treba vratiti natrag'', kazao je za DNEVNIK.hr Mirko Smiljanić, vlasnik obiteljske tvrtke Smiljanić koja je prije nekoliko godina pokrenula pogon za proizvodnju drvene ambalaže za voće i povrće vrijedan oko 15 milijuna kuna. Tvrtka je u stopostotnom vlasništvu obitelji i baštini četrdeset godišnju neprekidnu tradiciju poslovanja u gradu na Dunavu, od maloga prijevozničkog obrta, osnovanog 1974. godine, a Smiljanić dok nam ponosno pokazuje dijelove pogona i veselo objašnjava pojedine faze rada u više navrata ističe: ''Vukovar je grad mojeg djetinjstva, moje mladosti i, nadam se, moje starosti''.

Vukovar je, ističe kao poduzetnik, sredina u kojoj je radno okruženje dobro, čak štoviše i odlično: ''U puno toga smo privilegirani u odnosu na druge, imamo i Zakon o Vukovaru, koji se ne promovira dovoljno, imamo razne olakšice. U Vukovaru je mnoge stvari jednostavnije odraditi nego u nekom drugom gradu. Ovdje vas u Gradu nitko ne stopira niti zadržava, napravit će sve što treba i to se mora priznati. U gospodarskom dijelu nećete nigdje kao kod nas naći takvu susretljivost. Uvijek se ponosim našom Gruntovnicom. Da dođe neka baka iz nekog sela kako bi odradila nešto u Gruntovnici, ona će u najgorem slučaju to moći napraviti najkasnije u sedam dana. U Zagrebu, u nekim drugim gradovima sigurno to neće moći. Ako je nešto baš jako hitno, ovdje ćete to odraditi u istom danu''.

Pohvale u tom smjeru upućuje i Saša Salamon, osnivač i vlasnik tvrtke Code Consulting zbog koje su neki i doselili u Vukovar u koji se iz Zagreba vratio i on sam. Nekoliko desetaka mladih IT stručnjaka i stručnjakinja radi gotovo isključivo za inozemno tržište razvijajući softvere i aplikacije koje ljudima podižu kvalitetu života, poput edukativne igračke koja djecu uči kako pravilno prati zube za koju su napravili i softver te platforme za dijabetes. I njihova priča dio je mozaika Slavonske doline kao hrvatske verzije Silicon Valley.

Na tom tragu djeluje i VVIT kao udruga osnovana 2019. s ciljem promicanja i razvoja ICT sektora Vukovarsko-srijemske županije, koja broji 12 članova među kojima su IT i konzultantske tvrtke, digitalne agencije, Centar kompetencija i Tehnološki park Vinkovci. ''Želimo okupljati tvrtke iz naše branše, kojih ovdje ima dosta, i promovirati IT i pozicionirati ga kao jedan od strateških sektora u ovom dijelu Hrvatske gdje svi razmišljaju o kukuruzu. Želimo raditi na unaprjeđivanju gospodarstva Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatske u cjelini. U Istri imamo Infobip, ne mora sve biti u Zagrebu ili Splitu'', napominje za DNEVNIK.hr Salamon, inače i predsjednik VVIT-a. Nekada je, podsjeća, ovdje bilo puno velikih tvornica koje su zapošljavale cijeli grad, ali ti ljudi poslije rata više nisu imali gdje raditi, a u međuvremena se struktura gospodarstva Slavonije promijenila.

Građani na ulicama Vukovara - 2 Saša Salamon Foto: Anamaria Batur / DNEVNIK.hr

Vukovar u samom vrhu ljestvice

No Vukovar doista može ponovno postati industrijsko središte šire regije, samo su danas tražene neke druge industrije, a zna to jako dobro energična direktorica VURE - Razvojne agencije Vukovar Vedrana Marijanović: ''U Vukovaru ima sve više i više poduzetnika, sve više otvorenih novih poduzeća i obrta. Jako malo njih je vezano uz proizvodnju, ali ne smatram da je proizvodnja ključ svega. Jako me vesele mali poduzetnici, imamo par velikih firmi u kojima su zaposleni ljudi i super bi bilo da dođe neka velika industrija ovdje, ali i bez toga dobro živimo. Ono što je potrebno jest posložiti sustav na višoj razini tako da odgovara na potrebe poduzetnika i puno više treba ispitivati i gledati koje su njihove potrebe te na temelju toga raditi natječaje i beneficije. Vukovar ima jako puno povlastica za poduzetnike, puno natječaja na koje se mogu prijaviti, za refundaciju sredstava koja su uložili, za povrat mirovinskih doprinosa… a to je baš dobra klima za poduzetništvo i ljudi su toga sve više svjesni''.

Grad je zahvaljujući EU fondovima doživio izniman rast, a u usporedbi s drugim hrvatskim gradovima je u samom vrhu ljestvice u povlačenju EU sredstava. Ne čudi to s obzirom na to da je ideja sve više i interes za europske fondove je sve veći. Međutim, potrebno je pročistiti i ubrzati cijeli proces te okupiti kompetentne ljude koji će ga provoditi, no to nije problem samo Vukovara, objasnila je za DNEVNIK.hr Marjanović: ''Volimo kao država sve zakomplicirati, sve moguće korake koje možemo zakomplicirati, zakomplicirat ćemo. Općenito sve gradske uprave imaju način rada kao još prije 30 godina kada još ništa nije postojalo i sad se to pokušava nešto malo ubrzati digitalizacijom, no to su toliki putevi da jedan papir okruži njih 10, a tome u EU fondovima jednostavno nema mjesta, to se sve mora prilagoditi, kompletan sustav se mora prilagoditi EU u fondovima, i to ne njima kao takvima nego nekom novom vremenu, a sam posao je turbulentan, dinamičan, precizan i jako traži fleksibilnost i samoinicijativnost''.


Video: Anamaria Batur

VURA, zapravo desna ruka Grada kada je riječ o europskim fondovima, radi na 50-ak projekata sa svim institucijama u gradu i s dosta udruga: ''U Vukovaru svaka ustanova ima barem jedan projekt, a plan je da tako bude i sa školama u budućnosti, koje su već sada blizu tome, novi projekt čeka vrtiće… Sportski objekti su jako aktivni, imaju puno ideja i stalno imaju nove ideje. Jedan od velikih projekata je rekonstrukcija Radničkog doma u Borovu naselju i prenamjena u prostor Veleučilišta Lavoslav Ružička Vukovar, zatim su tu izgradnja Ekonomske škole Vukovar, revitalizacija Park- šume Adica, popularizacija STEM-a za osnovnoškolce te STEP UP za unaprjeđenje i razvoj stručne prakse u visokom obrazovanju – iz Europskog socijalnog fonda (ESF) iz kojega je i projekt ''Zaželi – program zapošljavanja ženama'' uz pomoć drugim osjetljivim skupinama…''

Ključno je da su projekti od koristi svima u gradu i da stvaraju radna mjesta, a oni doista doprinose svima i nikome ne stvaraju štetu, ističe Marijanović: ''Po projektima zapošljavamo žene, asistente u nastavi, trenere, asistente na projektima, koordinatore radionica… oko 300 ljudi smo tako zaposlili. A znalo je, pogotovo ranije dok još nije bilo razvijeno shvaćanje da projekti donose korist i jer svi poduzetnici prodaju svoje usluge u tom nekom projektu, biti prigovora na održavanje konferencija i osiguravanje cateringa, a tu postoji konkretna korist, naime, restorani na području Vukovara imaju sigurno tri milijuna kuna više nego da nema tih projekata''.

''Uložio sam ovdje svoju svoju životnu ušteđevinu, ali na sve to koliko sam ja dao još sam dobio 60 posto iz europskih fondova - to je ogroman poticaj i veliki vjetar u leđa uz koji sam ovo mogao napraviti. Uz to potrebna je podrška lokalne zajednice - Grada, mora se okupiti ekipu koja će ti pomoći da imaš konzultante, sve to se mora uvezati i svakako moraš imati dobru volju da to napraviš, ali velika je razlika između onoga prije i sada kada smo u Europskoj uniji. Sada imamo mogućnosti i potencijal da ostvarimo ovako nešto'', istaknuo je Smiljanić.

Građani na ulicama Vukovara - 2 Vedrana Marijanović Foto: Anamaria Batur / DNEVNIK.hr

Ljudi su u Vukovaru tražena roba

Unatoč svemu ljudi iz Vukovara odlaze, neki i dolaze, ali pravu sliku pokazat će Popis stanovništva čije se rezultate još čeka, a prema procjeni Državnog zavoda za statistiku grad je u zadnjem desetljeću izgubio petinu stanovništva unatoč velikim ulaganjima države u revitalizaciju, naime, sa 27.683 spao je na 22.249 stanovnika. Otišle su cijele obitelji, a grad, ponekad se čini, ima više dječjih igrališta nego što ima djece. Vapi za svježom živom krvi. Ljudi su u Vukovaru najtraženija roba.

''Važno je potaknuti ljude da se nastane ovdje i ovdje žive, a i Osijek nije daleko, na pola sata. Važno je pričati o ekonomskom stanju, a priča se puno o ratu. Nema dovoljno industrije. Nema dovoljno radnih mjesta. IT je specifičan, ali činjenica je da bi se moglo napraviti još više. Imamo zgrade, imamo ceste, ali i dalje imamo jako puno ljudi koji nemaju posao, nisu to ljudi koji se mogu zaposliti kod nas, već u nekoj drugoj industriji. Slabo se otvaraju radna mjesta za ljude bez nekih specifičnih znanja i to je najveći problem, koji, međutim, nije problem samo Vukovara, nego i cijele Slavonije'', kaže Salamon.

Da bi u Vukovar dolazili drugi ljudi i drugi privrednici, nedostaju neke stvari, a dvije su ovdje ključne. U slučaju prve Smiljanić podsjeća na onu dobro poznatu: ''Kako je rekao jedan čovjek – kapital ne voli buku. Kapital voli mir, stabilnost, da nema političke halabuke, ona je samo za izvana, ona u biti ne postoji. Vukovar je jedan od najsigurnijih gradova u Hrvatskoj i tu nema problema velikih gradova. No, čim se nešto dogodi, odmah se gleda je li međunacionalno i ako jest, to se diže na entu. Ja svakome najtoplije preporučam neka dođe i testira Vukovar, ovdje se isplati doći i raditi, uvjeti su bolji nego u Osijeku, Vinkovcima i još dalje. Ali ljudi ne dolaze jer se boje te galame. Znate, bila je prilika da radimo furnir za Egipat. Čovjek je kupio zemlju za pogon kod Osijeka, a ja sam ga pitao zašto je kupio tamo kad mu je kod Vukovara puno povoljnije na što mi je on rekao da sukobe ima i u svojoj zemlji i da mu to ne treba. To je njegova percepcija u glavi – da smo mi u ratu i da je ovdje konstantno bure baruta što nije istina''.

Drugi je problem, ističe, nedovoljna prometna nepovezanost. ''Mi smo jedini grad na istoku koji nema obilaznicu. Grad radi sve što može, ali ovo je u nadležnosti države. Nedostaju nam ti veliki infrastrukturni projekti koji bi poboljšali strukturu i pružili još veće mogućnosti privrednicima. Imamo veliku rijeku, aerodrom, željezničko čvorište, nedostaje nam cestovna povezanost s autoputom, a važne su i moderne tehnologije''.

Građani na ulicama Vukovara - 2 Mirko Smiljanić Foto: Anamaria Batur / DNEVNIK.hr

U Vukovaru postoji velika potražnja za halama i nekim velikim skladišnim prostorima, istaknula je Marijanović: ''Nama bi trebao još jedan Poslovno-inovacijski centar BIC-Vukovar. Mislim i da svi trebamo imati još tih gradskih prostora po povoljnijim cijenama najma. Mi iz fondova možemo graditi takve stvari i to pomaže poduzetnicima koji imaju niz drugih troškova. Radimo i novu zonu i radit ćemo nove hale u budućnosti''.

Vukovar Svađe u Vukovaru prije popisa stanovništva: "Ovo su dogovori na razini najgorih uličnih i mafijaških sporazuma", "Radi se hajka na Srbe"

Vukovar nije grad koji prosi

Često se oko Vukovara s nacionalne razine čuju velike riječi, ali u realizaciji to zapinje. ''Svi se kunu u Vukovar i onda Vukovaru daju crkavicu, a Vukovar nije grad koji prosi'', ističe Smiljanić, ali i upozorava da Vukovar ima jednake probleme kao i drugi gradovi istoka Hrvatske: ''Hrvatska se podijelila na centar koji je Zagreb i dolje na more, mi ostali smo što bude od nas i pretvorili su nas u poljoprivredni kraj. Vukovar, Vinkovci, Osijek, Slavonski Brod… to su bila industrijska središta, centar svega. Vukovar je grad doseljenika, ovdje su dolazili ljudi s raznih strana jer je trebalo radnika i tu su nalazili svoju perspektivu. Ako nemate radno mjesto, nemate ništa. Ako imate radno mjesto, ako imate mogućnost da zaradite, zasnujete obitelj, skućite se, vi tu ostajete. Ako toga nema, pakirate se i odlazite''.

A Vukovar je, smatra Smiljanić, grad koji ima svoju perspektivu i niz neiskorištenih mogućnosti: ''Dunav ima ogroman potencijal, a iskorišten je nula. Vukovarska luka je plovna svih 365 dana u godini za razliku od osječke koja je to jedva pola godine. Na luku treba dovezati željeznicu i potom ići dalje. Treba nam još ljudi, mladih, otvorena uma. Primjerice, imamo bolnicu koja je opremljena jače i od Osijeka i Vinkovaca, imamo čudo, doktorica Bosanac je napravila odličan posao, imamo Veleučilište, imamo i igrališta, bazen – nema takvog do Zagreba, imamo infrastrukturu za grad od 50.000, čak 60.000 stanovnika , a nas ima jedva 20.000''.


Video: Anamaria Batur

Da još mladih ljudi treba dovesti u Vukovar, ističe i Salamon dok prolazimo hodnikom njegove tvrtke čije je sjedište u gradu na Dunavu: ''Veleučilište je tu, došlo je jako puno mladih ljudi studirati ovdje i neki od njih i ostanu, ali s obzirom na to da je i dalje većinski staro stanovništvo potrebni su mlađi ljudi koji će donijeti nove ideje i novu energiju. Moglo bi im se možda dati prazne stanove, dati mogućnost otkupa nakon 10, 15 godina. Ljudi se će potruditi i naći neki posao, neki će otvoriti svoj i zaposliti druge. Vukovar ima strašno puno praznih stanova i kuća, cijene nekretnina su jako niske – stanovi su bili po 300, 400 eura po kvadratu, sad je možda nešto malo više, u samom gradu su oko 500 eura, za kuće je još i niže, dok su u Osijeku, istina, riječ je o novogradnjama, oko 1.500 eura po kvadratu, ali velika je razlika na 30-ak kilometara, tržište neko postoji, a što se tiče iznajmljivanja – ljudi se boje da će imati više troškove pa njega baš i nema''.

I on smatra da tranzitna luka Vukovar ima potencijala i da nedostaje obilaznica: ''Kamioni nam prolaze kroz grad, treba ih izmjestiti van. A Dunav – Dunav je ono najljepše u Vukovaru, imamo najveću rijeku u Europi koja nam prolazi kroz grad. Velike su neiskorištene mogućnosti. Treba biti svega pomalo, potrebno je razviti turizam, ne samo ratni, nego i kontinentalni u smislu vinograda, šuma… imamo puno potencijala, imamo sve što ima i Istra, ali da ne idemo daleko – Baranja nam je u susjedstvu i rade puno dobrih stvari. Smještajnih kapaciteta već i ima, ali nedostaju popratni sadržaji, no to je sve tek u začecima''.

Demografska slika Vukovara - 3 Iako Slavonija bilježi demografski potop, u Vukovaru se vide pomaci: "Povukli smo poticaje, što je bio velik vjetar u leđa"
U Vukovaru najbolji vrtić Republike Hrvatske - 4 Vrtić po mjeri suvremenog djeteta: Oni su broj jedan u Hrvatskoj jer rade na poseban način, a sami uzgajaju i hranu za djecu

''Dođite u Vukovar, nećete požaliti!''

Recentne prošlosti se u Vukovaru ne može i ne treba otresti, ali ne može se sve na nju stalno iznova vraćati, potrebno je krenuti naprijed i sve više Vukovaraca i Vukovarki to i čini iako nije lako, a političari sve dodatno otežavaju. No, u stvarnosti je situacija, kažu, barem upola bolja nego što se u medijima prikazuje inače i pogotovo ovih dana.

''Većinu vremena mi imamo svoj normalan život, kao i drugi ljudi u drugim gradovima, dnevni ritam, stvari koje volimo i stvari koje ne volimo, radimo i živimo… Što se tiče ovih dana u godini, volimo ovaj grad i drago nam je kada nam dolaze ljudi, uskoro će tu biti puno ljudi i stvarno mi je drago zbog toga, puno prijateljstava se tu stvara, druži se puno i mislim da to tako i treba biti. Kad to sve prođe, mi se vraćamo normalnom životu i nema tu sad više nekakvih razlika u odnosu na primjerice to živim li ja u nekom drugom gradu ili ovdje'', kaže Salamon.

''U zadnje tri godine puno je ljepše živjeti u Vukovaru, puno ljepše grad izgleda i puno je ljepše prošetati njegovim ulicama. Ja volim reći da je Vukovar slatki urbani gradić, mali grad kao iz bajke. Sve je to novo, obnovljeno, lijepo izgleda, imamo lijepe šetnice, dobre muzeje, ima tu priče koja nije samo ratna, ljudi često kažu i da ne mogu u jednom danu obići sve što bi željeli što je jako dobro i prije nije bilo tako. Vukovar je kao turističko središte postao jako dobar i jako važan i budem baš sretna i ponosna jer sam iz Vukovara. Ono što bih voljela promijeniti to je konstantna priča Vukovara kao grada slučaja, grada koji se dijeli na Hrvate i Srbe. Volim što imamo velik broj nacionalnih manjina i što smo liberalan grad i mislim da bismo to i trebali ostati i živjeti svi zajedno i da bi naša djeca trebala ići u škole i vrtiće zajedno i da ta priča s Vukovarom s tom temom više prestane'', ističe Marijanović.

Muzej vučedolske kulture Vukovarska tajna za koju više znaju u svijetu nego kod nas: Kao ni Vučedol, ni Vukovar još nije do kraja ispričana priča

''Mir je osnovni uvjet i potrebno je što manje ekstremne retorike koja služi za vanjsku upotrebu i skupljanje političkih bodova. Ono što se dogodilo treba biti opomena, ali mi sada imamo da na 300, 400 kilometara spavaju ljudi u kontejnerima. Nije li s naše strane malo bahato da mi sada pričamo kako je nama ovdje teško, a tamo ljudi nemaju osnovne stvari'', pita Smiljanić i zaključuje: ''Osobno, kad god se vraćam s nekog puta i vidim tablu da na njoj piše Vukovar, meni je odmah drugačije, imam niz lijepih sjećanja na grad, ovdje sam odrastao, stvorio obitelj, radim… sve mi je to Vukovar dao. I kažem svima: Dođite u Vukovar! Ako vam se pruži ta šansa, dođite, nećete požaliti''.

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju