Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Miljanu, ljetnikovac obitelji Ratkaj, iz 17 stoljeća kupio je, 1988. god. Franjo Kajfež izumitelj apaurina. No, slavni doktor još je poznatiji po tome što je cijeli život posvetio uređenju Miljane, u kojoj je do smrti živio s obitelji.


Danas je dvorac prazan, a jedini koji ga svakodnevno posjećuje je domar Zdravko.

Vezani članci Ruševina u Dubrovniku - 4 Dok se priprema set za holivudske zvijezde, otvorilo se pitanje zaštite kulturne baštine: "Sve je zgnječeno..." Petrinja: Šteta od potresa Petrinjsko proljeće zbog ignoriranja obnove prijeti prosvjedima: "Duboko smo razočarani kroničnom nebrigom"

'Ja sam tu skoro od samog početka, radim tu na ovom imanju oko 23 godine, tako da znam za skoro svaku biljku kad je posađena. Sad radimo samo dvojica. Povremenom uzmemo čistačice, a nekad je tu radilo šest ljudi', kaže Zdravko Lugarić.

Na obnovi Miljane doktor Kajfež radio je četiri godine da bi zatim od mještana počeo otkupljivati stari namještaj. Obnovu je sam financirao.

'Tu se restauriralo u Miljani, imali smo jednu radionicu. Jednog majstora, mi smo dečki isto pomagali koliko smo znali i mogli', priča Zdravko. 

Koliko je novca utrošeno u Miljanu, teško je reći no, ulaganjima nije kraj. Dvorac se naime prodaje, već četvrtu godinu, za 5 milijuna eura. Kako bi kupca dočekao u solidnom stanju, na njega se godišnje minimalno mora potrošiti 30 tisuća eura. Nasljednici Miljanu financiraju sami, baš kao i obitelj Mršić, koja je dvorac u Sv. Križu Začretju spasila od potpune propasti.

'Dvorac je kupio moj sin koji je, kao vrlo mlada osoba, prodao firmu. Kupili smo ga od pojoprivredne zadruge, a on je bio u apsolutno neuporabljivom stanju u tom trenutku', kaže Mirna Flogel-Mršić.

Obitelj Mršić dvorac je kupila 2002. godine, s namjerom da ga pretvori u kulturno središte ovoga kraja. No, ubrzo su se suočili s dugom i mukotrpnom obnovom, a radovima se još ne nazire kraj.

'Ulaganja su golema i daleko nadmašuju sve što je plaćeno zapravo bilo u početku jer nije bilo na pravi način procijenjeno stanje dvorca, ali to su svakako milijuni koji su ušli unutra', objašnjava Mirna. 

Svi glavni radovi su završeni, namještaj u sobama većinom je obiteljsko nasljeđe no, poslu nije kraj. Obitelj, koja je sve ovo sama financirala, smatra kako bi 3 milijuna kuna vrijednu obnovu pročelja ipak trebalo platiti Ministarstvo kulture. Tim više što je dvorac, iako privatno vlasništvo, otvoren za javnost.

'Ministarstvo kulture je zaključilo da to nije javna potreba u kulturi, iako se u tom dvorcu, o čemu također pišem u dokumentaciji, događaju javne priredbe od vrhunskih koncerata, vrhunskih likovnih izložbi', objašnjava Mirna Flogel - Mršić.

Iako u Ministarstvu ističu da nisu zadovoljni stanjem mnogih dvoraca, sredstava nedostaje. Ako se uzme da jedna solidna obnova košta 20 milijuna kuna, a oko 160 objekata zahtjeva ulaganja, za to je potrebno izdvojiti najmanje 3 milijarde i 200 milijuna kuna!

'Ministarstvo kulture troši za nepokretne spomenike svake godine 100 milijuna kuna. Znači, trebalo bi 30 godina, kad bi se radilo o državnom novcu, da se koliko toliko privede taj segment baštine civiliziranom prezentiranju', smatra  Miljenko Domijan glavni konzervator iz Ministarstva kulture.

Prošle godine Ministarstvo je za 99 programa obnove izdvojilo 35 milijuna kuna. U 2009. nešto više od 26 milijuna. Zvuči puno no riječ je tek o nužnim ulaganjima koja, po dvorcu, iznose jedva 200 tisuća kuna. Radi usporedbe aktualna temeljita obnova Velikog Tabora državu košta 50 milijuna kuna! Istovremeno, Hrvatska za ovakve obnove ne koristi fondove Europske unije. Ignorira i privatni kapital, koji rasterećuje državu, a koji su prihvatile mnoge europske zemlje.

'Moj osnovni motiv sigurno nije financijska dobit. Međutim, da ovaj dvorac ima uređenu fasadu i uređeni okoliš mogao bi zaista kongresnim i poslovnim turizmom donosit novce', kaže Mirna Flogel - Mršić.

Osim dobiti kojom bi obitelj nastavila ulaganja, aktivan dvorac ojačao bi turističku ponudu samog kraja. Umjesto prepoznavanja tog potencijala i davanja objekata u koncesiju država, čini se, simpatizira drugačije prizore. Pojedinaca, poput ovih ljudi, još je uvijek premalo, a upravo zahvaljujući njima, neki su kulturni biseri spašeni od sigurne propasti.

Na kraju, umjesto da država prepozna vrijednost ovih spomenika i ponudi za njih rješenje, možemo samo zaključiti da iskreno zavidimo kupcima, koji će ovdje jednoga dana živjeti. S nadom da će vrata dvoraca i nama ostaviti otvorena.

Emisiju Novac možete pratiti nedjeljom u jutarnjem terminu na programu Nove TV.

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju