Strah od rizika gori od krize

Strah paralizira mješavinu one osnovne ljudske neracionalne pohlepe za novcem i razumne želje za iskalkuliranim profitom koja je pogonsko gorivo za dizanje bilo kojeg poslovnog carstva. Takav strah duboko se uvukao u kosti velikog broja naših poduzetnika. Ja ga razumijem. Neki su jedva preživjeli krizu pa sada razmišljaju samo o opstanku, a ne o rastu. Boje se uložiti kunu u bilo koji posao. Sumnjaju i čekaju bolje dane. No dok oni čekaju, život prolazi, a gospodarstvo i država propadaju. Naravno, oni nisu krivi za to. Ali su zato suodgovorni za ultra-spori tijek oporavka.

Pročitajte i ovo Nakon izvanrednih mjera Ozbiljna kriza: Hitno evakuiraju turiste iz otočne države, a nakon toga obustavljaju letove ANTIEUROPSKA ADMINISTRACIJA Europski čelnik kaže da bi se trebali pripremiti za daljnje sukobe sa SAD-om: "Ne funkcionira"

tri vijesti o kojima se priča Potraga u tijeku Autobus s turistima propao kroz led najdubljeg jezera na svijetu: Samo jedan se uspio spasiti Donosi Provjereno Ivana je nepokretna, živi sama i ne ovisi o državi, razlog je samo jedan Prekipjelo im Kaos zbog nevremena, stanovnici su očajni: "To je tragedija... Mnogi su upali u more. Ljudi su ispalili na živce!"

>> Tko je upropastio Gredelj?

Primjer su energetske obnove državnih zgrada. Projekt koji je i zamišljen sa, čini mi se, dva cilja. Prvi je naravno energetska ušteda, a drugi oživljavanje građevinskog sektora. Država je raspisala velik broj natječaja za obnovu fasada, prozora, kotlovnica te ugradnju alternativnih izvora energije. To su vrijedni poslovi na kojima građevinci mogu itekako zaraditi i značajno popraviti svoje bolesne bilance. Ipak privatne tvrtke na te se natječaje ne javljaju. Od 102 zgrade koje su trenutačno na "tenderu" ugovori su potpisani za samo 5! Pa gdje je zapelo?
Na dvije stvari. Prva je ova o kojoj govori početak teksta. Za svaki projekt treba uložiti oko 20 tisuća startnih privatnih kuna (uz kasniju dobru zaradu naravno) pa tu mnogi već odustaju. A druga je stručnost i kompetentnost domaćih tvrtki. Jer privatnik koji zgradu obnavlja mora jamčiti da će ušteda na energiji nakon njegovih radova doista funkcionirati. Sasvim normalna stvar koje se nijedna ozbiljna tvrtka koja se bavi ovakvim poslom ne bi trebala bojati. No hrvatske tvrtke očito imaju problem s pouzdanjem u svoju stručnost. Ili ih jednostavno nema dovoljno na tržištu za tako specifične poslove. Bez obzira, i jedno i drugo je jako loše.

Jer projekt energetske obnove na dlanu im nudi konkretne poslove u trenutku kada se još uvijek dave u vlastitoj nelikvidnosti. Takvi poslovi mogu im biti spas. Ili neka se educiraju i krenu ili neka se prime nekog drugog posla. Ili neka možda odustanu od biznisa. Jer tko ne prepoznaje priliku koja mu čuči pred nosom možda i nije najbolji materijal za pravog poduzetnika.
 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook