Bolja Hrvatska predstavlja

Mjesto gdje pod palicom djece nastaju crtići

Piše Josipa Pletikosić, 24. srpnja 2011. @ 19:06

Kada je filmsko-kreativni studio Vanima počeo zamirati, Sandra i Hrvoje imali su dovoljno hrabrosti i odlučnosti da mu vrate staru slavu. Nije trebalo dugo.

Djeca su sa svojim idejama preplavila radionice. A u dobrom društvu iznikao je i VAFI, internacionalni festival animiranih filmova djece i mladih koji je odmah postao prepoznatljiv.

Vrata vode u svijet mašte. U radionici Sandre i Hrvoja nastaju animirani filmovi crtani dječjom rukom. U 25 godina iz kreativno-filmske radionice izišlo je više od 300 crtića. Tu su svoje prve likove nacrtali i Sandra i Hrvoje.

'Nismo ni slutili da će Vanima postojati tako dugo, a na kraju krajeva da ćemo je i voditi', rekla je Sandra. Olovka, bojice, flomasteri, glavni su alati kojima pomažu djeci da se izraze, pronađu nove prijatelje, nauče igrati timski. Hrvoje kaže kako obožava raditi s djecom.

I Sandra misli isto. 'Zato što su djeca spontana, kreativna, neopterećena. Kolega i ja volimo sačuvati dječji duh u sebi tako da nam oni pomažu da ostanemo djeca, barem onoliko koliko je moguće u današnjem svijetu', objasnila je.

Osim na male kreatore, posebno su ponosni na VAFI - internacionalni festival animiranih filmova koji su sami pokrenuli i koji je u samo dvije godine postao glavno okupljalište crtića cijelog svijeta.

Cijelu godinu smišljaju priče

'Čak nam je ove godine na drugom VAFI-ju bio jedan Disneyevac koji je radio na zapetljanoj priči. Ova prva nagrada je za kreativnost i inovativnost koju smo dobili za prvi VAFI, najbolji projekt u kulturi i umjetnosti, a ovaj zeleni dedek je nagrada na festivalu VAFI', kaže Sandra.

Do nagrade je teško. Kao i do filma. Cijelu školsku godinu smišljaju se priče, crtaju i animiraju likovi. 'Radimo bez glasova i govora. Oni svojim crtežom moraju prikazati osjećaje, tugu, veselje, strah i tako se uče likovno izraziti samo pomoću crteža', kaže Hrvoje.

U malo vremena, Sandra i Hrvoje napravili su puno. Gradu kulture dali još jednu kulturnu točku, a djeci mjesto na kojemu mogu biti ono što i jesu, djeca.