Prošlo je više od 30 godina, a važnog dokumenta i dalje nema: "Žrtve nisu brojevi, već ljudi s imenom i prezimenom''

Ni 30 godina nakon početka rata 1991., u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni i javno dostupan popis u ratu stradalih i nestalih osoba s prebivalištem na području Republike Hrvatske.

Stradanje hrvatskih branitelja je kroz izdanja udruga njihovih matičnih postrojbi uglavnom dobro dokumentirano, dok za civilno stanovništvo situacija značajno varira.

Objava spiska svih osoba koje su prebivale u Hrvatskoj u trenutku stradanja civilizacijska je obaveza kojom se odaje počast žrtvama, a ujedno se pokušava stvoriti realan, provjerljiv i činjenično utemeljen pregled njihovih stradanja, istaknuli su za DNEVNIK.hr iz udruge Documente, organizacije za ljudska prava koja već godinama istražuje ratna stradanja, a sada je pokrenula i kampanju čiji je cilj stvoriti realan, provjerljiv i činjenično utemeljen pregled svih žrtava.

Pročitajte i ovo MREŽA PODRŠKE Nisu učinili ništa, a kao da im se cijeli svijet srušio: Bez svjedoka nema pravde, a žrtve nisu samo broj

Počela je crowdfunding kampanja ''Pamtimo sve žrtve'', o čemu je riječ, kome je namijenjena i koliko će trajati te koji je njezin cilj?

U utorak, 5. prosinca 2023. godine započela je crowdfunding kampanja ''Pamtimo sve žrtve'' kojom nastojimo prikupiti dodatna sredstva za nastavak terenskog istraživanja sudbina ubijenih i nestalih osoba u ratu u Hrvatskoj. Kampanjom želimo skrenuti pozornost na to da ni 30 godina nakon početka rata 1991., u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni i javno dostupan popis u ratu stradalih i nestalih osoba s prebivalištem na području Republike Hrvatske.

Objava spiska svih osoba koje su prebivale u Hrvatskoj u trenutku stradanja civilizacijska je obaveza kojom se odaje počast žrtvama, a ujedno se pokušava stvoriti realan, provjerljiv i činjenično utemeljen pregled njihovih stradanja. Smatramo da činjenice o stradanju ne mogu više nikome štetiti, već samo blagotvorno utjecati na smanjivanje prostora manipulacije u javnom prostoru.

Pamtimo sve žrtve Foto: Documenta

Documenta je započela svoje sustavno istraživanje još 2009. godine. Od tada smo proveli više od 7500 intervjua s pojedinim svjedocima, prešavši desetke tisuća kilometara terena diljem Hrvatske. Analizirali smo dostupne popise službenih tijela, monografije te obilje sudske i administrativne dokumentacije. Razvili smo vlastitu infrastrukturu i metodologiju koja omogućava procesiranje i čuvanje velikih količina podataka i dokumenata. Održali smo velik broj sastanaka s nizom odgovornih osoba, predstavnika lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti te različitih institucija.

Podrška kampanje omogućit će dodatna terenska istraživanja našeg tima. Naše istraživačice na terenu su u potrazi za unaprijed definiranim podacima o žrtvi i okolnostima stradanja. Pitanja tijekom razgovora imaju za cilj utvrditi identitet žrtve i njezinu sudbinu bez obzira na nacionalnost, vojni ili civilni status. Rad na terenu obavlja se putem intervjua, a informacije se bilježe u strukturirani upitnik te se uspoređuju s drugim izvorima čime se potvrđuju ili opovrgavaju pojedini podaci o žrtvi.

Za taj odgovoran i vremenski zahtjevan proces Documenta trenutno raspolaže samo s dvije terenske istraživačice, dok je uz bolje financijske uvjete u prošlosti na terenu radilo i osam članova tima.
Kampanja traje do 31. siječnja 2024. godine, a namijenjena je svima koji žele dati svoj doprinos nepristranom i činjenično utemeljenom dokumentiranju sudbine ubijenih i nestalih osoba u ratu u Hrvatskoj. Kampanjom pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali žrtve ili znaju nešto o njihovom stradanju, da nam se jave, kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava.

Pročitajte i ovo ŠIRA SLIKA Solidarnost na djelu: ''Volontirajući imamo priliku pomoći drugima, ali i ukazati na probleme i potrebe oko nas''

Pročitajte i ovo Mala djela dobrote Korak bliže rješenju zagonetke: Jesu li ljudi prirodno velikodušni ili ih kultura u kojoj su odrasli ''tjera'' na pomoć?

Zašto ni više od 30 godina od početka rata 1991., u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni i javno dostupan popis u ratu stradalih i nestalih osoba s prebivalištem na području Republike Hrvatske, kao i čija je odgovornost jer ga nema i tko bi ga trebao voditi?

Institucije i organizacije objavljivale su različite popise fokusirane na pojedine segmente populacije koja je smrtno stradala ili nestala, primjerice na civilno stanovništvo pojedinih sela, gradova ili regija te branitelje kao pripadnike pojedinih postrojbi.

Stradanje hrvatskih branitelja je kroz izdanja udruga njihovih matičnih postrojbi uglavnom dobro dokumentirano, dok za civilno stanovništvo situacija značajno varira. Naime, u vrijeme ratnih zbivanja, kao i u periodu nakon, više se pažnje posvećivalo popisivanju stradanja pripadnika vojnih postrojbi. Zbog razjedinjenosti svih tih popisa te različitih metodologija i podataka koje oni donose, iz njih je teško dobiti precizne i jasne podatke ukupnog broja žrtava na teritoriju čitave Republike Hrvatske.

Izrada takvog popisa dužnost je institucija Republike Hrvatske, koje raspolažu svim podacima te imaju sve druge preduvjete da takav popis stvore. Institucija koja bi, između ostalih svojih zadaća, trebala raditi na takvom popisu je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, osnovan i financiran od države, kako bi prikupljao, sređivao i čuvao svu dokumentaciju i podatke o ratu.

Prema tome, u njihovu mandatu je i izrada popisa jer raspolažu potrebnim podacima. No, oni dosad nisu objavili cjeloviti popis žrtava rata u Hrvatskoj, već samo pojedinačne manje popise, koji su uglavnom dio publikacija i monografija. S obzirom na to da država do danas nije objavila taj popis, Documenta daje svoj doprinos kao jedina organizacija za ljudska prava koja sustavno radi na prikupljanju podataka te na izradi takvog popisa.

Pročitajte i ovo Pitanje budućnosti Investicija koja se uvijek isplati: Neki to rade iz gušta, drugi iz potrebe, ali nikada nije prekasno, a jedno je presudno

Zašto je važno da imamo takav popis?

Stvaranje što cjelovitijeg popisa osoba stradalih u ratu nije samo pitanje simboličke pravde. Takvim popisom stvara se čvrsta dokumentarna podloga koja može doprinijeti racionalizaciji društvene, političke, institucionalne i individualne artikulacije narativa o ratu, stradanjima, pitanjima krivnje.

Takav popis mogao bi biti temelj i poticaj za nova istraživanja koje se bave različitim aspektima rata - sociološkim, demografskim, etnografskim itd. Iz takvog popisa mogli bi se dobiti i drugi podaci, za neke posebne društvene skupine, kao što su civilne žrtve, manjine, nestali i druge. To bi bila pomoć institucijama i osobama koje se sada bave zakonom o civilnim žrtvama ili koje tragaju za nestalima, što su još uvijek bolne, ali i vrlo važne teme za društvo u Hrvatskoj.

Jednom kada popis objavimo, on postaje javni dokument i zajedničko vlasništvo društva u Hrvatskoj, na kojem je onda da odluči kako će se prema njemu odnositi. Željeli bismo da takav popis ima pozitivan utjecaj na društvo i njegovo suočavanje s tom bolnom prošlošću.

Pročitajte i ovo Pitanje budućnosti Odvikavanje od ekrana: Što Hrvatska može naučiti od Švedske? ''Učenje je socijalni proces"

Tko i kako može pomoći?

Velika pomoć u izradi popisa bila bi nam bolja suradnja s državnim institucijama, prije svega na razmjeni i provjeri podataka o žrtvama. Željeli bismo bolju suradnju s Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata, koji ima brojne podatke i dokumentaciju, koja nama nedostaje.

Osim toga, u prikupljanju podataka mogu pomoći svi oni koji imaju neka saznanja o pojedinim žrtvama i njihovom stradanju. Stoga i ovom prilikom pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali žrtve ili znaju nešto o njihovom stradanju, da nam se s povjerenjem jave kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava.

Svi koji žele dati svoj doprinos dokumentiranju sudbine ubijenih i nestalih mogu pomoći uplatom našoj crowdfunding kampanji ''Pamtimo sve žrtve'' (putem platforme GoGetFunding https://gogetfunding.com/pamtimo-sve-zrtve/ ili na račun Documente s opisom plaćanja ''Pamtimo sve žrtve'' ).

Pročitajte i ovo 25 GODINA OD MIRNE REINTEGRACIJE Zašto Hrvatska s figom u džepu gleda na jedan od najvažnijih događaja u svojoj povijesti? ''Gušimo se u vlastitoj pobjedi u ratu''

O čemu govorimo ako i kada govorimo o pamćenju žrtava i suočavanju s prošlošću, pamtimo li ih i poštujemo i kako, a imajući sve to na umu – postoji li javni dijalog o tim pitanjima i radimo li zaista na stvaranju bolje budućnosti ili i se i dalje sve uglavnom svodi na licitiranje brojkama i međusobna optuživanja?

Govorimo o svim iskoracima prema pravdi i učinkovitom procesuiranju ratnih zločina, reparacijama i garanciji neponavljanja zločina. U Hrvatskoj većina preživjelih, kao i obitelji i porodica nestalih još uvijek čeka pravdu. Također govorimo o stvaranju društvene klime u kojoj se neće dovoditi u pitanje činjenice o ratnim zločinima utvrđene u pravomoćnim presudama pred domaćim i međunarodnim sudovima.

U Hrvatskoj su svi koji su preživjeli seksualno nasilje ili silovanje u ratu trebali čekati na reparacije do 2015. a druge civilne žrtve do 2021., više od 30 godina. Usprkos protoku vremena teško se stvara empatija za sve žrtve rata. To se ponovo vidjelo u vrijeme politizacije ovogodišnjih komemoracija zločina u Vukovaru i Škabrnji, kad su slane poruke da nisu svi dobrodošli. Više nego ikada trebamo kulturu pamćenja u kojoj su dobrodošli svi i u kojoj se priznaje patnja svih stradalih.

Pročitajte i ovo Ostavština za budućnost Reihl-Kira tko se sjeća još? U ratnom ozračju koje je prethodilo krvavim sukobima jedan je čovjek bez oružja tražio mir

Pročitajte i ovo TKO SU NALOGODAVCI? Prešućeni heroj mira: ''Reihl-Kir je poput kamenčića u cipeli, da nas podsjeti da je rat nekima trebao, za političke, ali i kriminalne ciljeve''

Koje su dobre prakse na ovom polju iz drugih dijelova svijeta i prošlosti, a iz kojih Hrvatska može učiti?

Hrvatska bi mogla učiti iz iskustva Njemačke u kojoj svi bitni govori najviših političkih predstavnika počinju i završavanju preuzimanjem odgovornosti za kulturu pamćenja Holokausta. Mogla bi učiti i iz iskustva više od 40 zemalja u svijetu koje su pravosudno procesuiranje ratnih zločina dopunili istražnim komisijama pred kojima su preživjeli mogli ispričati što im se dogodilo.

Prva takva komisija za istinu imenovana je u Argentini i završila je objavom izvještaja “Nikad više” koji od objave 1984. godine možete nabaviti u svakoj knjižari, a naravno i na internetu i brojnim muzejima i centrima za ljudska prava. U Argentini žele da o zločinima diktature mogu učiti i nove generacije. Također su dostupne i sve pravomoćne presude. U Hrvatskoj ćete uzalud tražiti veći dio pravomoćnih presuda za ratne zločine na stranicama pravosudnih institucija.