Rješavanje problema, svjesnost emocija, mišljenje, radno pamćenje, pažnja, izvršne funkcije. Sve je to ugroženo dok su djeca i mladi neprestano pred svjetlom ekrana - televizora, tableta, mobitela i računala - čak i u školi, koja umjesto za život otvara još jedan put za depresivnost, anksioznost, otuđenost, nesposobnost empatije, bol u vratu i zglobovima, probleme sa spavanjem...
Australija je 2008. godine uložila milijarde dolara u digitalizaciju kao ključ obrazovne reforme, no kad su učenici počeli postizati loše rezultate na PISA-inim testovima, samo nekoliko godina kasnije digitalnu tehnologiju svrgnuli su s trona. Mnogi sklanjaju mobitele iz učionica - Južna Koreja, Kina, Francuska, Bavarska...
I Švedska, koja je bila preteča na tom polju smanjuje korištenje digitalnih tehnologija u školama, odlučili su se vratiti tradicionalnim alatima učenja - s naglaskom na tiskane knjige, čitanje i vježbanje pisanja, nakon što su se, između ostalog, suočili s krizom čitanja.
Živa je riječ najvažnija, nijedna digitalna naprava ne može zamijeniti neposredni kontakt, a neuroznanstvenici ističu da je fina motorika prstiju povezana s razvojem govora i mozga.
Kritičko promišljanje je uvijek ključno, a na tom tragu za DNEVNIK.hr svoja znanja, iskustva i razmišljanja o dobrim i lošim stranama digitalizacije kod djece i mladih podijelile su psihologinje Marina Milković iz Centra Proventus te Ana Munivrana, koja je i izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja (FSO).
Kakav utjecaj nove tehnologije imaju na društvene vještine i emocionalna stanja djece i mladih?
Milković: Kroz rad se često susrećemo s djecom koja po nekoliko sati u danu provode na mobitelu, računalu, pred TV-om ili Play Stationom. Često upravo ovi sadržaji postaju centralni predmet njihovog interesa, a drugi, poput klasične igre, crtanja, čitanja i slično, prestaju biti dovoljno zanimljivi i uzbudljivi što je smatram glavna posljedica prekomjernog korištenja ekrana.
Na emocionalnom planu, više vremena uz ekrane povezano je s češćim problemima mentalnog zdravlja poput anksioznosti i depresivnosti. Tu treba istaknuti da se radi o povezanosti te nije jasno koriste li djeca s problemima mentalnog zdravlja poput anksioznosti i depresivnosti više digitalne tehnologije ili su djeca koja više koriste digitalne tehnologije sklonija navedenim problemima.
Vezano za socijalne vještine, često djeca koja se ne snalaze u odnosima s vršnjacima uživo, bolje funkcioniraju online jer se osjećaju slobodnije i manje izloženo. Kad ne vidimo tuđu reakciju, manje nas ona opterećuje. Ipak, to se ne preslikava na odnose u živo i zapravo djeca onda imaju manje prilika za razvoj socijalnih vještina.
Munivrana: Nove tehnologije donijele su revoluciju u načinu na koji komuniciramo i ostajemo u kontaktu s drugima. Dovele su do novih oblika digitalnih medija i umrežavanja koji su komunikaciju i socijalizaciju učinili bržom i lakšom za sve ljude diljem svijeta pa tako i mlade. Kako se radi o fenomenu koji se ubrzano mijenja i razvija te kako raste količina vremena djece i mladih provedenog uz nove tehnologije, tako se pojavljuju i nove studije. Ne treba brzati s pojednostavljenim zaključcima. Ipak, postoje rezultati koji se sad već ponavljaju i možemo donositi izvjesne analize.
Sve više uviđamo da se radi o “medalji s dvije strane”. Kako se ističu pozitivne karakteristike, tako svaka ima i svoj negativni aspekt pa je jako važno pitanje procjene što dobivamo, a što gubimo uvođenjem tehnologije. Pitanje je na koji način bi se ona trebala uvoditi i u kojoj dobi kako bismo dobili pozitivne učinke, ili barem kako bi pozitivni nadmašili negativne.
Pročitajte i ovo
Koje su dobre, a koje loše strane korištenja digitalne tehnologije?
Milković: Prednosti umjerenog korištenja digitalnih tehnologija, ako su djeca dok ih koriste izložena digitalnim sadržajima, su to što djeca mogu mnogo toga naučiti o stvarima koje ih zanimaju, mogu se družiti i razvijati digitalnu pismenost. Pri tome je ključno kakve sadržaje djeca konzumiraju. Na primjer, samim igranjem Fortnitea sigurno nećemo naučiti koristiti Power Point. Upravo to često bude argument za korisnost digitalnih tehnologija, ali u praksi vidimo djecu koja ne znaju koristiti osnovne programe, iako su mnogo na ekranima. Dakle, prednosti ne dolaze same od sebe, već biranjem sadržaja i toga što radimo uz ekrane.
Neke od posljedica prekomjernog korištenje ekrana mogu biti teškoće pažnje jer su djeca naviknuta na brze i dinamične sadržaje i aktivnosti u stvarnom životu im postanu dosadne i spore te je teško zadržati pažnju na njima. Posljedica može biti i manjak socijalnih vještina zbog premalo direktnih socijalnih kontakata. Zatim, teškoće spavanja zbog odgađanja odlaska na spavanje navečer ili teškoća usnivanja. Djeca koja mnogo vremena provode na internetu naravno imaju veće šanse da dožive nasilje na internetu, kao i da razviju narušenu sliku o vlastitom tijelu zbog nerealnih prikaza i standarda ljepote.
Munivrana: Od pozitivnih strana često se ističe ona koja se odnosi na lakoću dostupnosti informacija i znanja. S druge strane, te su informacije nerijetko “lažne”, krivotvorene, pristrane ili djelomične te se taj učinak time donekle poništava. To znači da nam je potrebna pojačana medijska i građanska pismenost djece i mladih, naravno i odraslih.
Potreban je razvoj kritičkog mišljenja kako bi mladi korisnici online sadržaja mogli razlučiti što je istina, a što vjerojatno nije. Uz ovakav pristup, može se potaknuti mlade da kritički promišljaju o događajima koji se odvijaju u svijetu oko njih i da kultiviraju opće razumijevanje najnovijih političkih, društvenih i znanstvenih vijesti.
Kod socijalnih interakcija, također, puno se govori o dostupnosti - naročito onoj s ljudima koji su nam važni, a od koji smo udaljeni, o “lakoći komuniciranja”. S druge strane, na neki nas način tehnologija udaljuje od važnih ljudi s kojima smo u istoj prostoriji. Sama online komunikacija koliko god zabavna i kreativna bila, ponekad je štura, siromašna, nedostaje joj neverbalni dio. Također, rezultati raznih studija ne upućuju na to da se zbog tehnologije bolje izražavamo ili pišemo, naprotiv.
Pročitajte i ovo
Liječnici već dugo upozoravaju na zdravstvene posljedice prekomjernog korištenja tableta, telefona i računala, poput problema s kralježnicom i vidom kod sve mlađe djece, kao i poteškoće razvoja fine motorike - rukovanje manjim predmetima. To naravno ne znači da bismo ih trebali ukinuti, no govori nam nešto o tome da nemamo mjeru i da ne brinemo o toj mjeri kad se radi o djeci. Intenzivno korištenje digitalnih medija je povezano s lošim mentalnim i fizičkim zdravljem. Postoji veći rizik za pretilost, za poteškoće sa spavanjem te može doći do poremećaja pažnje.
Kad se radi o emocionalnoj dobrobiti i mentalnom zdravlju, također postoje brojne studije. Tehnologija i online sadržaji mogu nam biti podrškom u učenju i dijeljenju spoznaja o mentalnom zdravlju te u povezivanju s osobama i zajednicama koji su nam osnažujući. Kroz društvene medije, mladi mogu pronaći emocionalnu, moralnu, financijsku i informacijsku podršku kroz različite grupe ili kroz objave i priče koje drugi dijele.
Sve više mladih priča o svom mentalnom zdravlju i zna o pojmovima iz tog područja upravo zbog utjecaja društvenih medija. S druge strane, mnoge su od tih informacija neprovjerene i laičke, znanstveno neutemeljene, pa je veliki problem krive interpretacije problema mentalnog zdravlja, kao i postavljanja samodijagnoza koje mogu biti pogubne i opasne.
Postoje i nalazi da će se mentalno zdravlje djece i mladih čak pogoršati ako pretjerano konzumiraju društvene mreže, što zbog svojevrsne samoizolacije u virtualni svijet, fizičkog nekretanja, gubljenja razvojno važnih iskustava koja se mogu dogoditi samo u fizičkom svijetu (druženje, izlasci, sport…) pa sve do fenomena uspoređivanja s drugima i stvaranja loše slike o sebi.
Naime, mladi često koriste društvene mreže kako bi se prikazali onakvima kakvima žele da ih drugi vide (“virtualni identitet”) što može utjecati na samopoštovanje (koje može varirati od povećanog pa do smanjenog), a s time može doći do povećanja narcisoidnosti, perfekcionizma, ovisnosti i agresivnog ponašanja. Tu su i pokazatelji povećanja usamljenosti jer se gube načini povezivanja s drugima.
Neke studije su pokazale da je intenzivno korištenje medija povezano s lošijim akademskim uspjehom te s nekvalitetnim odnosima s roditeljima i vršnjacima. Također, problem vršnjačkog nasilja je postojao i prije novih tehnologija, no ono se prebacilo i na digitalne tehnologije pa imamo problem cyberbullyinga.
Što je najbolja prevencija?
Milković: Najvažnije je postaviti jasne granice dok možemo. Djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala uopće koristiti ekrane, a djeca predškolske dobi prvo do pola sata, a zatim do sat vremena, što uključuje sve ekrane. U nižim razredima osnovne škole još možemo postavljati ograničenja, recimo do sat i pol.
Nakon toga više ne možemo baš ograničavati vrijeme, već je važno paziti da uz vrijeme na ekranima budu zadovoljeni neki uvjeti – dovoljno spavanja, druženje s vršnjacima u živo, fizička aktivnost i završene školske obaveze. Pri tome je važno roditelji budu upoznati s tim kako djeca koriste ekrane. Naravno, i ta kontrola je na početku veća pa se postepeno smanjuje.
Na ovaj način djeca u ključnoj dobi razvijaju zdrave navike oko korištenja ekrana, kao i razne druge interese te je manja šansa da će u kasnijoj dobi biti preokupirani digitalnim sadržajima. Naravno da će djeca testirati granice, to im je posao, naš posao je da ih postavljamo.
Na kraju, važno je imati na umu da djeca uče po modelu. Često se djeci prigovara oko toga koliko su uz mobitel, dok paralelno odrasli većinu vremena provode u "scrollanju". Korisno je da i odrasli svojim primjerom pokazuju da mogu bez ekrana te da se dogovore i pravila u kućanstvu kada se ekrani ne koriste - na primjer tijekom obroka, igranja društvenih igara i slično.
Munivrana: Roditelji mogu pokazati vlastitim primjerom umjereno i pametno korištenje tehnologije, ispuniti vrijeme zabavnim aktivnostima koje su ponekad digitalne, a ponekad ne. Škole mogu pokazati djeci i mladima kako nam tehnologija pomaže, ali i poučavati sve one ključne kompetencije nevezane uz digitalno, kao što su kreativnost, kritičko mišljenje, suradnja i empatija, inicijativa, poduzetnost.
Od prvog dana važno je suočiti djecu i mlade s rizicima upotrebe tehnologije, ali i rizicima online sadržaja i etičkim načelima stvaranja i upotrebe sadržaja. Poučavanje vrijednostima kao što su nenasilje, pravednost, raznolikost i uključivost, održivi razvoj činimo već veliki korak naprijed u prevenciji zloupotrebe tehnologije i digitalnog.
Pročitajte i ovo
Kad je riječ o digitalizaciji obrazovnog sustava, treba li tu Hrvatska malo zastati iako je se često proziva da nije napravila dovoljno na tom polju, odnosno što bi trebalo imati na umu pri korištenju digitalnih sadržaja i uvođenju računalne opreme u škole, ali i domove djece i mladih?
Milković: Čini mi se da postoje hitnija područja u obrazovanju, poput pritiska oko odličnih ocjena, u kojima bi trebalo uvoditi promjene. Vezano za digitalizaciju, važno je samo da ona ne zamijeni druge aktivnosti ključne za dječji razvoj – direktan kontakt s vršnjacima, fizičku aktivnost, slobodnu igru i drugo.
Munivrana: Kao i kod svega ostalog, pri razmišljanju o uvođenju računalne opreme i digitalnih sadržaja trebalo bi se rukovoditi najboljim interesom djece, a to znači mišljenjem obrazovnih, pedagoških i psiholoških stručanjaka, kao i same djece kao subjekata obrazovnog procesa, a ne nekim pomodnim trendom ili pak mišljenjem proizvođača te opreme ili sadržaja.
Svakako, digitalizacija bi djeci trebala olakšati život – primjerice težinu školske torbe, dostupnost kvalitetnom obrazovanju za djecu u nepovoljnom položaju, kreativno izražavanje, autonomiju, kompetencije i slično, a ne im ga dodatno zakomplicirati.
Kad uvodimo neki digitalni alat ili opremu zbog koje će dijete provesti više vremena za računalom ili telefonom, zapitajmo se: razvija li ovaj alat zaista ključne kompetencije, pridonosi li autonomiji i samostalnosti, razvija li kritičko mišljenje i kreativnost, olakšava li suradnju i osjećaj prihvaćenosti, izjednačava li mogućnosti za djecu u nepovoljnom položaju, odgovara li vrijednostima koje zagovaramo..?
Također, važno je naglasiti, kada se koriste bilo kakvi alati, pa tako i digitalni, nužno je održavati povezanost i interakciju između učitelja i učenika jer je upravo to ključno za postizanje boljih rezultata.
Pročitajte i ovo
Uz puno priče o reformi obrazovanja u Hrvatskoj koliko smo se ako uopće jesmo odmakli od toga da se gotovo sve svede na digitalizaciju, ali u sadržajnom smislu i dalje tapkamo u
mjestu?
Milković: Svakako je važno voditi računa i o sadržaju, kako onom koji djeca konzumiraju putem digitalnih tehnologija, tako i onim obrazovnim i kako ih približiti svijetu današnje djece.
Munivrana: Svakako je posljednjih godina vidljiv veliki pomak u korištenju digitalnih sadržaja i razvoju digitalnih kompetencija odgojno-obrazovnih stručnjaka. Digitalno učenje može biti koristan alat za lakše i prilagođenije učenje te razumijevanje gradiva, a kroz interaktivne programe učenici mogu odabrati način na koji će učiti o nekom gradivu, koji njima najbolje odgovara.
Digitalno učenje znatno je olakšalo održavanje nastave tijekom pandemijskih godina i sigurno će opstati kao dragocjena mogućnost kad nastava uživo nije opcija. No, svi se slažu - samo kao nužnost, jer se interakcija uživo pokazala neprocjenjivom.
Digitalne tehnologije treba koristiti s ciljem da se učenicima približi ili olakša učenje školskog gradiva, no one ni u kojem slučaju ne mogu zamijeniti klasičnog predavača ili samostalan rad učenika. Učenje je, naime, velikim dijelom upravo socijalni proces - učitelja i učenika te učenika međusobno koji se onda može nadopuniti digitalnom komponentom, kao praktičnim dodatkom.
-
28. travnjaProvjerite koje trgovine i trgovački centri rade ove nedjelje
-
Iz minute u minutuO razlazu Raspudića i Mosta: "Mariji jako smeta jedna stvar. Nema šanse da ne vrati"
-
Bolno suočavanjePotresna snimka Vukovarke koja više od 30 godina traži oca: "Reci mi gdje su njegove kosti! Pred mojim očima si ga odveo!"
