Umjetnost, dizajn, arhitektura i znanost imaju veliki potencijal u odnosu na održivu budućnost te društvene učinke na klimatske promjene. Njihov potencijal bit će u fokusu novog klimatskog festivala Bečki klimatski bijenale, koji će se u austrijskoj prijestolnici održati ove godine od 5. travnja do 14. srpnja.
Projekt je pokrenuo Grad Beč, a organizator bijenala je muzej Kunst Haus Wien, koji je s više od 60 institucija, inicijativa i udruga osmislio program kako bi široj publici prenio zabrinutost u vezi s klimatskim promjenama i naglasio važnost kolektivne društvene odgovornosti.
''Klimatska kriza je globalni izazov koji se može riješiti samo zajedničkim djelovanjem mnogih'', istaknula je Veronica Kaup-Hasler iz bečkog Poglavarstva za kulturu i znanost.
Povijesna odgovornost
Koliko je važno i hitno da se prije 2030. godine poduzmu odlučne mjere da bi se izbjeglo dosezanje kritičnih točaka za okoliš i društvo nakon kojih nema povratka, pokazuje i najnoviji Izvještaj o održivom razvoju Europe.
U njemu se ističu stagnacija i nazadovanje u pogledu okolišnih i socijalnih ciljeva u mnogim europskim zemljama, uz sve veće probleme povezane s univerzalnim pristupom uslugama i njihovom kvalitetom, kao i siromaštvom i materijalnom oskudicom, do kojih su, barem djelomično, dovele višestruke krize od 2020. godine.
Izvještaj, koji je osmišljen u suradnji s civilnim društvom, od 2019. prati uspješnost svih država članica Europske unije i partnerskih zemalja u pogledu ciljeva održivog razvoja, koje su 2015. usvojile sve države članice UN-a. Ciljevi održivog razvoja (SDG) uključuju svijet bez siromaštva, iskorjenjivanje gladi, zdravlje i dobrobit, kvalitetno obrazovanje, rodnu ravnopravnost, djelovanje u području klime, čistu vodu i sanitarne uvjete.
''Političke stranke koje sudjeluju u kampanji za europske izbore i budući čelnici i čelnice Europske unije imaju povijesnu odgovornost. Ciljevi održivog razvoja ne ostvaruju se ni u Europi ni u svijetu, a oni su i dalje preduvjet za budućnost koju i Europa i svijet žele. U ovom desetljeću mora se poduzeti odlučne mjere. U svijetu koji je multipolaran i rascjepkan koalicije Europljana i Europljanki vjeruju da čelnici i čelnice moraju surađivati kako bi postavili temelje za novi europski plan za budućnost – zeleni, socijalni i međunarodni plan – i na taj način utrti put globalnom održivom razvoju u sljedećim desetljećima'', poručio je potpredsjednik Mreže UN-a za rješenja za održivi razvoj Guillaume Lafortune.
10 prioritetnih mjera
Političkim strankama te idućem sazivu Europskog parlamenta, a onda i Europske komisije te Europskog vijeća i državama članicama upućeno je i 10 prioritetnih mjera.
EU i zemlje članice moraju odgovoriti na ozbiljnu opasnost od negativnih socijalnih prijelomnih točaka jačanjem društvenih ambicija.
EU i značajnim smanjenjem rizika od siromaštva i socijalne isključenosti europskih građana i zajednica. To je temeljni uvjet da ostale reforme budu prihvatljive.
EU bi također trebao udvostručiti napore za postizanje nulte neto emisije u EU do 2050., s velikim pomacima do 2030. To mora biti popraćeno jačom ulogom regionalnih i lokalnih vlasti u provedbi ciljeva održivog razvoja, ulaganjima i praćenju.
Potrebno je ojačati međunarodno vodstvo EU-a u održivom razvoju od sada do 2030. godine i nakon toga. Stoga su vodstvo EU-a i države članice pozvane da ubrzaju svoje napore u suzbijanju negativnih međunarodnih utjecaja, posebice onih koji su utjelovljeni u neodrživim opskrbnim lancima te da igraju aktivnu ulogu u transformaciji prema održivijem i pravednijem trgovinskom sustavu.
Europa se treba dodatno osnažiti za globalnu diplomaciju ciljeva održivog razvoja, uključujući jačanje različitih i univerzalnih formata, posebno UN-a.
S obzirom na to da je nedostatak fiskalnog prostora glavna prepreka napretku SDG-a u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, EU i države članice bi trebale podržati ambicioznu reformu globalne financijske arhitekture.
EU bi se također trebala ponovno usredotočiti svoja međunarodna partnerstva na ciljeve održivog razvoja i krenuti prema međusobnoj transformativnoj suradnji za postizanje ciljeva održivog razvoja.
Kako bi to učinio, EU bi trebala nastaviti svoje napore da mobilizira trenutni sedmogodišnji proračun i dodatnu financijsku moć uspostavljenu nakon pandemije COVID-19 - putem NextGenEU-a i Instrumenta za oporavak i otpornost - prema održivom razvoju.
Novi višegodišnji financijski okvir, za 2028. – 2035., mora integrirati, održati i povećati ukupnu razinu financiranja kako bi se dovoljno financirala potrebna transformacija duboko u sljedeće desetljeće.
Institucionaliziranjem integracije ciljeva održivog razvoja u strateško planiranje, makroekonomsku koordinaciju, proračunske procese, istraživačke i inovacijske misije i druge političke instrumente, EU i države članice mogu ubrzati velike transformacije i osigurati pravednu tranziciju.
Naposljetku, buduće vodstvo EU-a trebalo bi uspostaviti nove trajne mehanizme za strukturiran i smislen angažman vezan uz politike održivog razvoja s civilnim društvom, mladima i unutar Europskog parlamenta.
Najzelenije zemlje Europe
Neke zemlje već uvelike napreduju na tom putu, a o pojedinim naporima govori i najnovija studija solarnih stručnjaka iz švedske solarne kompanije Hemsol o najzelenijim zemljama Europe.
U studiji su korišteni podaci Europske agencije za okoliš, projekta Odyssee-Mure i Instituta za energetiku za izradu indeksa s čimbenicima kao što su udio obnovljive energije, stope recikliranja, emisije ugljičnog dioksida i više, kako bi se otkrilo koja se europska zemlja može smatrati najzelenijom i ekološki najprihvatljivijom.
Norveška je najzelenija zemlja u Europi, a slijede je Austrija, Finska, Island i Švedska. Nakon prve petorke redaju se Estonija, Njemačka, Luksemburg, Švicarska i Slovenija. Hrvatska je na 20. mjestu.
''Zanimljivo je vidjeti kako je šest zemalja u prvih 10 sjevernoeuropskih i kako se sve skandinavske zemlje nalaze u vrhu. Ovo je potvrda njihove predanosti zaštiti okoliša više nego bilo koga drugog u Europi, a to se može vidjeti i u podacima i u praktičnim propisima koje su uvele kod kuće i oko kojih su se obvezale pomoći na međunarodnoj razini'', istaknuo je osnivač tvrtke Hemsol William Bergmark.
NORVEŠKA
Norveška se nalazi na prvom mjestu zahvaljujući visokom udjelu obnovljive energije zabilježenom 2022., unatoč visokim emisijama ugljičnog dioksida po glavi stanovnika i velikim količinama poljoprivrednih površina.
Ona je jedna od rijetkih zemalja koje su potpisale Pariški sporazum 2016. godine i ima za cilj doseći neto nulte emisije ugljičnog dioksida između 2045. i 2055. uz istovremeno smanjenje emisija drugih stakleničkih plinova na gotovo nultu razinu u istom vremenskom okviru.
Predanost norveške vlade održivosti proteže se i izvan državnih granica, između ostalog, i kroz međunarodnu obvezu da se osigura da mnoge zemlje u razvoju mogu pristupiti čistoj i obnovljivoj energiji putem bilateralnih i multilateralnih partnera, kao i obećanje o tri milijarde norveških kruna godišnje kako bi se pomoglo u spašavanju svjetskih tropskih šuma uz istovremeno poboljšanje sredstava za život onih koji žive od njih i u njihovoj blizini.
AUSTRIJA
Austrija je zabilježila najveći udio putničkog prometa u javnom prijevozu u Europi, naime, njezini građani odlučuju biti ekološki prihvatljiviji tako što manje koriste svoje automobile.
Ona je također potpisnica Pariškog sporazuma i ima drugu najveću ocjenu u stopi recikliranja, a šesta je po emisiji ugljičnog dioksida.
FINSKA
Finska je relativno nedavno donijela novi Zakon o klimi, na snazi je od 1. srpnja 2022. Njime su utvrđeni revidirani ciljevi smanjenja emisija za 2030. i 2050., a također je ažuriran cilj za 2050.
Navedeni ciljevi uključuju smanjenje 60 posto do 2030., 80 posto do 2040. i cilj od 90 posto, s težnjom za 95 posto, do 2050., sve mjereno u odnosu na razine iz 1990. godine. Prema odredbama novog zakona, Finska kani postići ugljičnu neutralnost do 2035.
ISLAND
Island zauzima četvrto mjesto s jednom od najnižih stopa emisije ugljičnog dioksida među prvih 10 i najvišom stopom udjela obnovljive energije u cijeloj Europi.
Cilja na ugljičnu neutralnost prije 2040. i 40 posto smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. u skladu s Pariškim sporazumom. Kako bi ostvario te ciljeve, Island se oslanja na Akcijski plan za klimu ažuriran 2020., koji navodi 48 specifičnih radnji za smanjenje emisija i postizanje ugljične neutralnosti.
ŠVEDSKA
Švedska ima visoku stopu šumskog područja i drugi najbolji udio korištenja obnovljive energije. Postavila je cilj uklanjanja neto emisija stakleničkih plinova u atmosferu najkasnije do 2045.
Kako bi se postigao ovaj cilj, rezolucija propisuje da švedske emisije stakleničkih plinova moraju zabilježiti minimalno smanjenje od 85 posto do 2045. u usporedbi s razinama zabilježenima 1990. godine.
ESTONIJA
Estonija je zemlja koja pruža mnogo toga na raznim poljima, a između ostalog tu su ekološki hoteli, restorani koji nude hranu od farme do stola, besplatan javni prijevoz za stanovnike i mnoštvo zelenih inicijativa.
Estonija je izvrsna destinacija za šetnje i ima izvrsnu prirodu koja čeka da bude istražena, od dragocjenih močvara do šuma obavijenih mitologijom.
NJEMAČKA
Njemačka je poznata po svojim mističnim zaleđima i bujnim šumama. Može se također pohvaliti ekološki prihvatljivim hotelima.
Prometna mreža uvelike se oslanja na vlakove na duge relacije, a ih pokreće ih 100 posto ekološka struja.
LUKSEMBURG
Luksemburg je površinom mala zemlja, ali velika kada je u pitanju održivost.
Prvi su ukinuli cijene karata za javni prijevoz 2020. godine i na putu je da do 2030. godine 25 posto svoje potrošnje energije dobiva iz obnovljivih izvora energije.
ŠVICARSKA
Švicarska je vrlo posvećena ekološki prihvatljivim praksama. Gradovi u zemlji napreduju iz perspektive održivosti, primjerice Zurich ima strogu politiku korištenja energije i smanjenja otpada, odličan javni prijevoz i pridržava se načela održive gradnje.
Bern je iznimno energetski učinkovit, s beskrajnim zelenim površinama, trgovinama bez otpada, lokalnom hranom u restoranima i zaštićenim srednjovjekovnim središtem s kamenim ulicama i fontanama svježe vode.
SLOVENIJA
Slovenija se često i ne bez razloga čini kao razglednica i/li savršena slika održive turističke destinacije.
Velik dio krajolika zaštićen je eko-politikama, uključujući drevne šume i vrhove prekrivene snijegom, a njezin glavni grad je održivi dragulj, naime, više od 75 posto Ljubljane čine bujni parkovi i zelene površine.
Najzelenije zemlje spadaju u kategoriju onih s visokim osobnim dohotkom, često ističe Svjetska banka, naime, troškovi infrastrukture potrebni da bi zemlja bila zelena nisu mali, ali njihov utjecaj na građane je velik.
Indeksi poput Yaleova indeksa ekološke učinkovitosti (EPI) mogu biti ključni za mjerenje nacionalnih napora za postizanje održivosti, a izvješća EPI-ja, na kojima skandinavske zemlje također zauzimaju, visoka mjesta, pokazuju da su nacionalne zaštite politike okoliša kao i njihovi pozitivni rezultati u velikoj korelaciji s nacionalnim bogatstvom.