Svijet je obišla snimka smaknuća na kojoj se vidi kako ukrajinski vojnik Oleksandr (42) izgovara "Slava Ukrajini!", nakon čega slijede pucnji ruskih vojnika. Njegova majka je to vidjela na Facebooku dok je bila kod kuće na sofi – tada se slomila.
"Samo sam vrisnula: Saša! Saša! To je naš Saša!“, priča potresena majka Praskovia Mihalovna (67).
Bild je u Ukrajini pronašao majku čiji je sin jedinac zahvaljujući videu postao simbol ukrajinskog otpora.
Njegov posljednji poziv primila je 29. prosinca. Dan kasnije, Oleksandr je nestao na bojišnici u istočnoj Ukrajini. "Rekao mi je 'čuvaj se, mama!'. Nikad mi nije rekao da je bio na prvoj crti".
Oleksandr se borio na istoku, u Soledaru, najkrvavijoj bojišnici, gdje su se Ukrajinci branili od posebno jezivih Wagnerovih vojnika.
Život čovjeka koji je zbog videa postao heroj u Ukrajini, pokazuje svu apsurdnost rata između dviju država koje su nekada bile tako blizu jedna drugoj. Kada je Lensk u Rusiji 2001. bio poplavljen, Oleksandr je želio pomoći Rusima u toj katastrofi. Odmah je otišao tamo. U Rusiji je upoznao i svoju suprugu. Njegov sin, koji danas živi u Njemačkoj, rođen je u Rusiji.
20 godina kasnije, Rusi brutalno pogubljuju Oleksandra na bojišnici, iako se već predao, a cijeli stravični događaj ruski vojnici snimaju.
Njegova majka Praskovia kaže: "Mi i Rusija bili smo povezani. A sada nas ubijaju, ubili su moga sina. Kako bismo im mogli oprostiti?"
Oleksandr je bio električar u Kijevu. Kad je prije godinu dana počeo ruski napad, u ožujku se pridružio vojsci.
"Tada mi je rekao - branit ću naš dom, našu zemlju i tebe. Rekao mi je da želi da jedan od njih preživi ovaj rat: ili on ili njegov sin. Hvala Bogu, moj unuk je sada u Njemačkoj", priča nesretna žena. Za sina kaže da je bio veliki domoljub. Za cijelu obitelj bio je strašan šok vidjeti snimku smaknuća. Njegova žena i sin vrištali su na telefon.
"Unuk je plakao i govorio 'to je moj tata, prepoznao sam ga, način na koji puši, način na koji stoji, to je naš tata'. Obuzeo ga je bijes, tuga, vrištao je, to je bio vrisak iz dubine slomljenog srca", kroz suze govori majka.
Pogledaj na Twitteru
O videu kaže: "Stajao je tamo bez oružja, ali je u isto vrijeme bio ponosan što je Ukrajinac. Uvijek je bio nevjerojatno hrabar. U tom trenutku jedino oružje kojim se mogao obraniti bile su riječi - Slava Ukrajini!"
Obitelj se nada da će ljudi koji su pucali u Oleksandra jednog dana odgovarati.
"Voljela bih ih pogledati u oči. Kakvi ljudi mogu biti tako jezivi? Ustrijelili su nenaoružanog čovjeka iz neposredne blizine. Uostalom, i oni imaju i majke, žene i djecu. Neizmjerno sam tužna. Toliko boli što su ljudska bića, ruska ljudska bića, učinila ovako nešto".