Svake godine u razdoblju između Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenog) i Međunarodnog dana ljudskih prava (10. prosinca) brojne organizacije provode kampanju #16DanaAktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja - oblika nasilja koji su usmjereni na žene zbog toga što su žene i/ili nesrazmjerno pogađaju žene.
"Od seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja do femicida - nasilje ima mnogo oblika. No, svi su ukorijenjeni u strukturalnoj nepravdi, zacementiranoj tisućljećima patrijarhata. Još živimo u kulturi kojom dominiraju muškarci i koja žene čini ranjivima uskraćujući im jednakost u dostojanstvu i pravima", poručio je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres i dodao: "Svi plaćamo cijenu - naša društva su manje mirna, naše ekonomije manje prosperitetne, naš svijet je manje pravedan. Ali drugačiji svijet je moguć.''
Prije nego bude prekasno...
Svaki napor uložen u sprječavanje nasilja nad ženama korak je prema sigurnijem, ravnopravnijem i prosperitetnijem svijetu, a osvještavanje i edukacija su prvi koraci u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja i zaustavljanju nasilja nad ženama i djevojkama.
''Ako se ne poduzmu mjere u školama i kulturi kako bi se iskorijenila nasilna i kriminalna ideja kontrole i posjedovanja ženskih tijela i života, bit će prekasno'', upozorila je čelnica Demokratske stranke Elly Schlein, koja ističe važnost uvođenja obrazovanja o poštovanju i afektivnosti u škole u Italiji, ali i šire.
Svaka treća žena u Europskoj uniji doživjela je fizičko ili seksualno nasilje, a nasilje se događa u svim državama članicama. U Hrvatskoj se u usporedbi s prijašnjim godinama povećao broj prijavljenih kaznenih djela, a smanjio broj prekršajnih. U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana, upozorava Udruga za podršku žrtvama i svjedocima.
No, Italija je ove godine snažno podebljala crni niz koji pratimo već mjesecima. Od početka 2023. već je ubijeno 106 žena, a taj će broj vjerojatno još rasti s obzirom na to da je tek kraj studenog, a kako pokazuje statistika - svaka tri dana jedna žena u Italiji bude ubijena. Većinu tih ubojstava počinili su muškarci koji su bili partneri ili bivši partneri žena koje su ubili.
Jedan od slučajeva femicida koji je odjeknuo i van granica zemlje koja već godinama ima ogroman problem s nasiljem nad ženama jest ubojstvo 22-godišnje studentice Giulije Cecchettin, koje je potaknulo prosvjede u gradovima diljem Italije. Život djevojke koja je trebala diplomirati prije nekoliko dana prekinuo je njezin bivši dečko zbog kontrole i ljubomore.
Čudovišta? ''Ne, ''čudovišta'' nisu bolesna, oni su zdrava djeca patrijarhata''
U pismu dnevnom listu Corriere della Sera, Giulijina sestra Elena Cecchettin odbacila je opise ubojice svoje sestre kao ''čudovište'' i ''monstrum'': ''Čudovište je izuzetak, osoba izvan društva, osoba za koju društvo ne smije preuzeti odgovornost. A ipak postoji odgovornost. “Čudovišta” nisu bolesna, oni su zdrava djeca patrijarhata, kulture silovanja. Kultura silovanja je ono što legitimira svako ponašanje koje šteti ženskoj osobi, počevši od stvari kojima se ponekad niti ne pridaje važnost, ali koje su svakako važne, kao što su kontrola, posesivnost, dobacivanje.''
''Često se kaže "ne svi muškarci". Nisu svi muškarci, ali uvijek je muškarac. Nijedan čovjek nije dobar ako ne čini ništa da razgradi društvo koje toliko privilegira nasilnike iz pozicije moći", istaknula je i pozvala muškarce da prozovu svoje prijatelje i kolege na prve znakove seksualnog nasilja, bilo da se radi o dobacivanjima ili kontroliranju ponašanja njihovih partnerica jer riječ je o uvodu u femicid.
''Femicid je državno ubojstvo jer nas država ne štiti. Femicid nije zločin iz strasti, to je zločin iz moći. Trebamo široko rasprostranjeno seksualno i emocionalno obrazovanje, moramo učiti da ljubav nije posjedovanje. Moraju se financirati centri za borbu protiv nasilja i dati mogućnost onima kojima je potrebna da zatraže pomoć'', naglasila je Elena i podcrtala ono na što već godinama upozoravaju organizacije za ženska prava i stručnjakinje – situacija je vrlo ozbiljna i svjedočimo negativnom trendu ubojstava žena zato što su žene, a nasilje nad ženama je prije svega pitanje kontrole žena.
Femicid nije incident
Femicid nije incident. Femicid se ne događa. Femicid se najčešće može spriječiti, pogotovo kada je riječ o femicidu u intimnim partnerskim odnosima. Postoji i neintimni femicid, a motivi su brojni, kojega počine obiteljski neintimni rođaci. Primjerice, kada sinovi ubiju majke. No, jasno je da je u suzbijanju nasilja nad ženama ključna prevencija i da u tu borbu mora biti uključeno cijelo društvo.
Nakon posljednjeg slučaja femicida u rijetkom slučaju jedinstva vladajućih i oporbe talijanski zakonodavci su jednoglasno podržali niz mjera za suzbijanje nasilja nad ženama. Gornji dom Senata usvojio je zakon koji je predložila desničarska vlada premijerke Giorgie Meloni.
Meloni je istaknula da je njezina Vlada povećala sredstva namijenjena centrima za borbu protiv nasilja i skloništima za žene diljem zemlje, te ima za cilj donijeti nove, strože propise protiv onih koji počine nasilje i zlostavljanje žena i djevojčica.
Nadovezuje se to na pozive UN Women na hrabra ulaganja u zaustavljanje nasilja nad ženama u svjetlu novog izvješća koje pokazuje da prevencija nema dovoljno sredstava.
Strukturalni problem
Izvještaj “Što se računa? Stanje financiranja za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama” partnera UN Women, Instituta za ravnopravnost i Akceleratora za prevenciju rodno zasnovanog nasilja, koji rade zajedno u okviru kolektivnog angažmana Koalicije za akciju jednakosti generacija protiv rodno zasnovanog nasilja, pokazalo je da se za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja prikuplja samo 0,2 posto globalne pomoći i financiranja razvoja.
Stoga je i ovogodišnja globalna tema "16 dana aktivizma" UN-ove kampanje - ''Uložite u sprječavanje nasilja nad ženama i djevojčicama".
No, skloništa za žene još nisu vidjela nova, povećana sredstva o kojima govori Meloni, a i to je samo dio problema, upozorava Antonella Veltri, predsjednica najvažnije talijanske mreže koja koordinira centre za borbu protiv nasilja diljem zemlje, Donne in Rete Contro la Violenza ili Di.Re.
Di.Re upravlja sa 107 centara za borbu protiv nasilja u 19 talijanskih regija i pomažu čak 20.000 žena svake godine. ''Broj je to koji je ostao više, manje nepromijenjen kroz godine, što je dokaz da je nasilje nad ženama strukturalni problem koji ima duboke korijene u našoj zemlji, a vladine politike za borbu protiv toga ne funkcioniraju'', upozorila je za Euronews Veltri.
Ignoriranje korijena problema
Centri za borbu protiv nasilja ključni su za pomoć ženama koje se suočavaju s rodnim nasiljem, dajući im mogućnost preseljenja u 62 skloništa za žene diljem zemlje, a Veltri također upozorava da Italija ni ne pokušava iskorijeniti korijen problema - dugogodišnju šovinističku tradiciju. Brojke govore tome u prilog.
Kako je izvijestila nevladina organizacija Action Aid u studiji pod nazivom “Prevencija s popustom'', resursi posvećeni borbi protiv nasilja nad ženama u Italiji porasli su za 156 posto u proteklih 10 godina, ali broj ubojstava žena i dalje je tu i raste. U 2014. u Italiji je bilo 119 femicida. Lani ih je bilo 104. Do kraja 2023. ostalo je malo više od mjesec dana, a već je zabilježeno 106 slučajeva femicida.
Većina novih sredstava izdanih između 2013. i 2023. godine – 81 posto ili 200 milijuna eura bila je namijenjena financiranju projekata usmjerenih na zaštitu žena od nasilja u neposrednom riziku, dok je samo 12 posto izdano za preventivne projekte, a sedam posto za dugoročne akcije koje se bave širim sustavom ugnjetavanja i diskriminacije žena. U posljednje tri godine Italija je potrošila samo 30,9 milijuna eura na projekte s ciljem sprječavanja nasilja nad ženama, uz pad od 70 posto u financiranju prevencije između 2022. i 2023. godine.
Prema Action Aidu, djelovanje Vlade usmjereno je na pomoć žrtvama nakon što se nasilje već dogodilo što znači da njezina intervencija uvijek kasni, ne uspijeva se uhvatiti u koštac s toksičnom, mizoginom kulturom koja je u srcu problema: “Srednjoročna i dugoročna strategija koja bi se pozabavila patrijarhalnom i šovinističkom kulturom zemlje koja šteti djevojkama i ženama više, manje nedostaje.“
Pokazalo se to nakon što je Elena rekla da ubojica njezine sestre nije čudovište, već zdravi sin talijanske patrijarhalne kulture i nakon toga doživjela napad medija i dijela političara koji su ustvrdili da je previše politizirana.
''Priznanje da postoji problem unutar kulture i društva zemlje je polarizirajuće pitanje u Italiji, gdje je riječ rod puna kontroverzi'', upozorila je Alessandra Viviani, izvanredna profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu u Sieni i za Euronews istaknula da je važno prepoznati zločin femicida i njegove kulturne korijene te riješiti nejednakost i diskriminaciju u talijanskom društvu.
No, nije to problem samo talijanskog društva, već problem koji nadilazi granice pojedinih država, kao što je vidljivo na primjerima Hrvatske, Španjolske, Francuske… Nasilje nad ženama je strukturalna i globalna pojava koja ne poznaje društvene, gospodarske ili nacionalne granice. Radi se ozbiljnom kršenju ljudskih prava koje se i dalje uglavnom ne sankcionira.
Hrvatska bi uskoro trebala uvesti femicid kao kazneno, ali mnoge stručnjakinje i aktivistkinje upozoravaju da to nije dovoljno, a iako ima onih koji zagovaraju strože kazne, sve su jači glasovi koji upozoravaju da sve to bez prevencije neće biti dovoljno.
Prevencija je ključ
Patrijarhat, neravnomjerna raspodjela moći u društvu, rodna neravnopravnost, koja je prisutna na svim mjestima i ne tiče se samo nasilja nego i plaća, neplaćenog kućanskog rada, napredovanja… ključni su uzroci nasilja nad ženama kojemu su izložene u svakom kutku kugle zemaljske.
Pritom je ključno imati na umu ''da rodno uvjetovano nasilje nadilazi pitanja odnosa muškaraca i žena u intimnim odnosima i reflektira strukturne nejednakosti te podcrtava nasilje nad ženama kao rezultat povijesno nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena izgrađenih na rodnim stereotipima i rodnoj podjeli uloga''.
''Stoga je kao temelj prevencije nasilja nad ženama prepoznata razgradnja rodnih stereotipa i rodna podjela uloga'', objašnjava u svojim tekstovima za Lupigu i Reci.hr feministička teologinja i aktivistkinja Lana Bobić, koja se godinama bori za uspostavu rodne ravnopravnosti te korjenite i strukturalne promjene u sustavu nužne da bi se došlo do rodne jednakosti.
No, sustavan i kontinuiran rad na stvarnoj prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama izostaje. Na tome osim feminističkih te još nekih organizacija civilnog društva koje provode parcijalne programe rijetki rade premda je iz niza svjetskih i domaćih istraživanja poznato da je preventivni program doista učinkovit tek kada obuhvaća cjelinu društva.
Obaveza je društva i države osigurati sigurno društvo za sve. Novinari i mediji u svemu tome imaju izuzetno važnu ulogu jer način na koji govore o nasilju nad ženama doprinosi oblikovanju toga kako društvo doživljava nasilje nad ženama i o njemu razmišlja. Nažalost, a na što često upozoravaju stručnjakinje, mnogi se i dalje bombastično fokusiraju na pojedinačne slučajeve umjesto na edukaciju i temu u sklopu čega se treba sustavno i kontinuirano baviti stanjem, uzrocima i načinima prevencije.
Potrebu za takvim ozbiljnim pristupom i iskrenom željom da se pridonese rješavanju problema iscrpno su u jednom od ranijih razgovora za DNEVNIK.hr bile upozorile psihologinja i psihoterapeutkinja Jasenka Pregrad, nakon čije smrti je ostala bogata profesionalna ostavština, te Lorena Zec, psihologinja i koordinatorica razvojnih programa u udruzi SOS Rijeka - centru za nenasilje i ljudska prava koji pruža besplatnu psihološku i pravnu pomoć žrtvama obiteljskog, partnerskog i seksualnog nasilja.
“Kad institucije ne slušaju, žene nestaju”
U svemu tome važno je onemogućiti institucionalno nasilje koje brojne žene nakon što se odvaže prijaviti nasilje i dalje prolaze u sustavu, koji čine policija i centri za socijalnu skrb te sudovi.
“Kad institucije ne slušaju, žene nestaju” – kampanja je koju povodom 16 dana aktivizma provodi Autonomna ženska kuća Zagreb, a sadrži stvarna iskustva žena koje su preživjele nasilje i odlučile potražiti pomoć institucija.
O njima se mogu informirati na besplatnom broju telefona 0800 55 44, radnim danom od 10 do 17 sati. Besplatnim pozivom na taj broj Ženskog savjetovališta Autonomne ženske kuće Zagreb moći će se informirati o svim svojim i djetetovim zakonom zagarantiranim pravima.
Ako im je potreban smještaj u Skloništu, žene također mogu nazvati besplatan broj Savjetovališta za žene 0800 55 44 radnim danom od 10 do 17 sati i dogovoriti sastanak sa savjetnicom Autonomne ženske kuće u vezi prijema u Sklonište.
Aktivno je i dalje svakodnevno dugodišnje pružanje pravne i psihosocijalne pomoći u Udruzi B.a.B.e. te pozivaju sve žrtve nasilja da im se s povjerenjem obrate na broj 01 4663 666 ili besplatni broj 0800 200 144.
Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja djeluje preko cjelodnevne besplatne linije 116 006 i predstavlja sigurno mjesto za sve osobe koje su doživjele ili svjedočile kaznenom ili prekršajnom djelu te su odlučile potražiti stručnu pomoć i podršku.