"Teorija kaže kako imaju pravo na šetnju, teretanu. U nekim zatvorima imaju pravo i na vrijeme za intimne odnose", rekao je reporter Dnevnika Nove TV Domagoj Mikić.
U nastavku pročitajte detalje videopoziva na tu temu koji je dobio Dnevnik Nove TV.
"Možete li, molim Vas, istražiti kako i na koji način Hrvatska se bavi resocijalizacijom zatvorenika. Zašto imamo tako veliki postotak recidivista unutar zatvora i koliko je ekonomski održivo trošiti stotine milijuna na zatvaranje i kažnjavanje, a gotovo ništa ne ulagati u osjetljiv korak resocijalizacije. Zar moramo čekati teška kaznena djela onih koji su bili u zatvoru i izašli, a nemaju gdje i što, da bi se nešto počelo raditi?", upitao je građanin koji je Dnevniku Nove TV uputio videopoziv.
Kako institucije rade sa zatovrenicima?
Jesu li godine iza rešetaka koje financiraju svi građani samo stanka do novih teških razbojstava - pljački, silovanja, ubojstava? Je li recept hrvatskih institucija i u slučaju rada sa zatvorenicima - gašenje vatre tek kada je prekasno, istražio je reporter Dnevnika Nove TV Ivan Čorkalo.
"Ja sam Slaven. Imam 47 godina, skoro 16 godina sam bio u zatvoru. Nitko mene nije pripremio na taj put. Nitko, nitko, nitko, nitko", rekao je Slaven.
"Govore ti u zatvoru javi se tamo, javi se tamo. Nijedna institucija ne radi, a ti lutaš od vrata do vrata", rekao je Goran.
Oni su počinili neke od najtežih kaznenih djela. Odslužili su kaznu i shvatili da je vrijeme za novu životnu stranicu. Spas su vidjeli u zatvorskom programu resocijalizacije, ali su ubrzo shvatili da od toga neće biti ništa.
"Znači, netko može biti pet, šest, sedam godina u zatvoru. Recimo, bude pušten na slobodu, nema posao, nema krov nad glavom. Crno mu se piše", rekao je Slaven istaknuvši da je i sam došao u napast da napravi neko kazneno djelo.
Kroz dugu zatvorsku karijeru nagledao se mnogih koji su se iza rešetaka vratili za manje od 24 sata. Na slobodi je oko tri mjeseca, od povratka na staro spasio ga je brat. "Rekao sam svom bratu da me voze za Vrapče, da to više nije podnošljivo, i da mi treba zbilja pomoć oko svih tih pitanja", istaknuo je Slaven.
"Marš van, noga u dupe i nigdje nikoga", rekao je anonimni sugovornik koji je zbog ubojstva odležao deset godina. Zaštitu identiteta tražio je zbog straha od osvete.
Program resocijalizacije za njega je samo jedno. "To na papiru postoji, ali to je šuplja priča. Kao čovjek sam smatrao da mi treba pomoć. Međutim, nitko mi nije pomogao. Zato sam se snalazio kako sam mogao. Krao sam, uzimao torbice. To je trajalo dvije do tri godine", rekao je.
Pomoć je na kraju sam uspio pronaći. Zadovoljan je, radi i ne predstavlja opasnost za sebe i druge.
"Oni nisu spremni. Naravno, to su dugogodišnje kazne. Kazne od deset i više godina kad su oni već razvili jedan zatvorski sindrom. Ne znaju živjeti. Ne znaju organizirati svoj dan. Trebali bi smještaj, trebali bi posao", kazala je Kornelija Šobot, ravnateljica Udruge Nada.
Da loše odrađen postupak resocijalizacije zatvorenika može imati teške posljedice potvrđuju i psihijatri. "Velika su opasnost za sebe jer se sudaraju sa svim elementima društva i opasnosti su za druge jer nisu naučili istraživati svoje potrebe, razumijevat svoje potrebe i potrebe drugih osoba", rekao je psihijatar Ante Bagarić.
Goran, koji i sam iza sebe ima desetogodišnji zatvorski staž, zamalo se vratio na staro. "Počeo konzumirati opet kokain. Vidio sam da nema od toga, da me samo unazađuje", rekao je Goran odgovorišvi potvrdno na pitanje o tome je li došao u napast da opet počini neko kazneno djelo.
Bijeg od starih poroka našao je u Udruzi Stijena koja nakon dvadesetak godina zatvara svoja vrata. "Mi smo se financirali na najrazličitije moguće načine. Pomoći, donacije, svoj vlastiti rad, osobnim financijama, ali to sve dođe i ode. Dugoročno, to je puno novaca koje više ne možemo osigurati. To je puno rada s ljudima koji je postao pretežak. Nažalost, polako stavljamo klju u bravu", rekao je Zoran Jelić iz Udruge Stijena.
Upravo to najgora je opcija za ljude koji više od desetljeća provedu van doticaja sa stvarnim svijetom. "Takvi ljudi zahtijevaju puno skrbi, puno razumijevanja, puno programa. Da bi riješili te svoje probleme i konflikte i da bi onda izašli vani, da bi se onda mogli uklopiti u mikrosredinu, svoju obitelj, ulicu", rekao je psihijatar Bagarić.
Slaven, Goran i jedan anonimni sugovornik gotovo četvrtinu života proveli su iza rešetaka i osvijestili svoj problem. No, hoćemo li se čuditi kada pedofili, hladnokrvnici, nasilni ubojice nakon odslužene kazne završe u svijetu kojeg ne poznaju, ponovno učine neki zločin. Jer iza rešetaka za njih nitko nije imao vremena.
Vasović o stanju u zatvorima: "Fali nam službenika"
Reporter Dnevnika Nove TV Domagoj Mikić o uvjetima u hrvatskim zatvorima razgovarao je sa Draganom Vasović sa Odjela tretmana kaznionice u Lepoglavi.
Osvrnuvši se na stanje u zatvorima, Vasović je kazala kako nije istina da se u zatvoru samo "bilda".
"Zatvorenicima je omogućeno korištenje slobodnog vremena u sportskim aktivnostima kao i pogodnost posjete sa bračnim partnerom bez nadzora", kazala je Vasović.
Osvrnuvši se na ispovijesti bišvih zatvorenika iz priloga Ivana Čorkala, Vasović je rekla da se tretman zatvorenika odvija kroz opće i posebne programe.
"Opći programi odnose se na područje rada zatvorenika, na obrazovanje zatvorenika. Gledamo da ih obrazujemo u deficitarnim zanimanjima da bi danas-sutra mogli sudjelovati i odgovoriti na potrebe rada kada jednog dana izdrže kaznu zatvora. Isto tako, sudjeluju u posebnim programima. Međutim, da bi se tretman zatvorenika odvio onako kako treba, potreban je njihov osobni angažman. Znači, njihova volja da promjene svoje ponašanje i način razmišljanja", rekla je Vasović.
Stopa recidivizma, kazala je Vasović, kreće se oko 30 posto. "Ovisno o počiniteljima kaznenih djela. Najviše se vraćaju počinitelji imovinskih kaznenih djela", kazala je.
Istaknula je i kako nemaju dovoljan broj ljudi za rad s ljudima u zatvoru. "Jer je zabrana zapošljavanja u javnim službama. Na jednog službenika tretmana u odjelu tretmana gdje sam ja zaposlena, spada oko 35 do 40, čak i 50 zaposlenika, što je svakako malo obzirom na sve potrebe na koje trebamo odgovoriti", kazala je Vasović.
"Na neki način je odgovoran", rekla je Vasović na pitanje o tome je li sustav kriv što imamo recidiviste. "Fali nam i nedostaje službenika i u odjelu osiguranja, u odjelu zdravstvene zaštite zatvorenika, strukovnih učitelja, svih onih koji su uključeni u resocijalizaciju i provođenje općih i posebnih programa", pojasnila je Vasović.
"Lopovi ponavljaju najčešće svoja kaznena djela, a silovatelji se isto tu i tamo vraćaju. Ubojice najmanje s obzirom na to da oni izdržavaju kazne dugotrajnog zatvora, još nemamo iskustava", rekla je Vasović.
"Mislim da su oni bez obzira na to što su počinitelji teških kaznenih djela vrijedni naše pažnje. Vrlo smo opterećeni administrativnim poslovima tako da jesmo manje prisutni za zatvorenicima", rekla je Vasović dodavši da nas jedan dan zatvorenika u zatvoru košta negdje oko 300 kuna.
Na pitanje o tome kako ih pripremaju na to da se ne vrate starom životu, Vasović je rekla kako ih nastoje uposliti i radno angažirati da steknu radne navike. "Ako imaju radne navike, smanjuje se i stopa recidivizma. Nastojimo ih obrazovati, nastojimo ih suočiti sa posljedicama njihovog kaznenog djela po žrtve, po njih same, po njihove obitelji koje osjećaju nedostatak njihove prisutnosti", zaključila je Vasović u Dnevniku Nove TV.
Svoju priču možete poslati i putem Facebook stranice ili putem web forme.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.