Jutro započinju pospremanjem kreveta i obaveznom turskom kavom. Jutarnja higijena funkcionira po principu – snađi se. Umjesto velikog ogledala i komfora kakav nudi kupaonica, dobro posluži i retrovizor od kombija, kojeg Goran, pak, koristi kako bi se obrijao. "Najugodnije se osjećam kad se mogu obrijati ovako na retrovizor“, kazao je.
Od starog kombija napravili dom
Prije nešto više od dvije godine, ovo je postao njihov dom. Kuća na kotačima. Sloboda o kojoj je on oduvijek sanjao. "Meni je još dječački san bio kupiti kamper, a sve se to pojačalo kada bih slušao o nekim dobitnicama lota koji su kupili kamper i putovali svijetom. Onda sam u jednom trenutku shvatio da i mi isto tako možemo krenuti u nekakvu takvu priču“, kazao je Goran Babić ne skrivajući da je bio oduševljen kada je to shvatio.
Na početku koronakrize kupili su 19 godina star kombi koji je bivšem vlasniku služio za dostavu materijala i namještaja i krenuli. Od Srbije, Bosne i Hercegovine, preko Crne Gore do Makedonije. Kampirali u središtu Istanbula, a jutra dočekivali na grčkoj obali.
Štedljivost im je imperativ
Pola godine Goran i Ivana Babić, inače rođeni Novosađani, žive na putu i to u šest kvadrata tovarnog prostora kombija koji su pretvorili u životni prostor. Nakon što su iz njega izbacili sve, postavili su podove. A onda je na red došla izolacija, jedna od važnijih stavki ako u kombiju planirate živjeti, te oblaganje lamperijom. Imali su malu pomoć prijatelja i samo jednu nit vodilju prilikom opremanja. Funkcionalnost.
"Shvatili smo da stol može biti i dijelom kreveta“, kazao je Goran koji pojašnjava: "Najvažnije nam je bilo to da imamo više prostora“
Reporterku Provjerenog Maju Medaković zanimalo je kako se, s obzirom na to da nisu spojeni na vodovod, snalaze s vodom. "Imamo dva kanistra za vodu i imamo pumpu koja radi na struju“, objasnio je Goran.
Štedljivost je imperativ pa je, u šali kaže Ivana, suđe moguće dobro oprati i s tek dva decilitra vode. "Imamo na još nekoliko mjesta u kombiju raspoređenu vodu, tako da imamo nekih 100 – 120 litara vode kad smo u punom kapacitetu“ pojašnjava Ivana dodajući da im je ta količina dovoljna za izdržati nekoliko dana, u slučaju da odu negdje.
Ispod kuhinjske radne površine kriju se kabina za tuširanje i zahod. Cijela je kupaonica veličine metar za metar. Zahod nastoje, iz praktičnih razloga, koristiti što manje, ali tuš je, kažu, svakodnevno u funkciji. Kosu je, kaže Ivana, jednom uspjela oprati sa samo šest litara vode.
Energetski neovisni
Po pitanju struje, potpuno se neovisni. Na vrh kampera ugradili su solarnu ploču koja puni bateriju, što im omogućuje da pune uređaje. Od telefona i laptopa preko pumpe za vodu pa sve do hladnjaka.
Sve skupa, uz cijene materijala koje su tijekom transformacije kombija u kuću na kotačima neprestano rasle, stajalo ih je, kaže Goran, između tri i tri i pol tisuće eura. Moglo se i skromnije, ali od nekih stvari oni nisu željeli odstupiti.
Na njihovu odluku da svoj život presele na četiri kotača prijatelji i rodbina reagirali su različito. Neki su bili iznenađeni, neki su se čudili, dok su ih neki u tome svesrdno podržavali. Razna mišljenja, ali njihov život. I ljubav koja je prije 11 godina temelje izgradila baš na zajedničkoj strasti prema putovanjima. Nakon dva mjeseca veze, uputili su se na svoje prvo, a do danas su skupa proputovali više od četrdeset zemalja.
"U jednom sam trenutku prelomila i dala otkaz"
U početku su kombinirali godišnje odmore, slobodne dane, sve što se dalo spojiti. A onda je 2015. Goran dao otkaz i kao web dizajner počeo raditi samostalno. Četiri godine poslije, odlučili su se na eksperiment.
"Uzela sam neplaćeno iz firme te smo otputovali na tri mjeseca i nakon toga smo zapravo shvatili da je to nekako ta sloboda koju želimo živjeti“, rekla je Ivana ističući da u to vrijeme uopće nisu radili, no da su istovremeno shvatili da se može i putovati i raditi. "U tom jednom trenutku sam prelomila i dala otkaz“.
Nije bilo lako. I priznaje, nije bila odluka koju je donijela preko noći. Odgojeni smo u društvu koje drži do sigurnosti, a ovo u što su se oni upustili nikako se ne uklapa u definiciju.
Goran se stoga pita: „Pa što je to danas uopće sigurno? Ljudi misle da imaju siguran posao. Evo, došla je ova korona i mnogi su ostali bez posla. Vidjeli su da i taj posao koji su imali godinama, zapravo nije siguran kao što su mislili“, poručio je.
Ne ispunjava ih siguran posao
Ivana, s druge strane, smatra da posao kojeg iz kampera nije, doduše, siguran kao negdje drugdje, ali ističe da takvo nešto nju uopće ne ispunjava. "Ovako možemo više iskoristiti vrijeme. Dobro je što nemamo točno određeno radno vrijeme, već dnevne zadatke koje trebamo obaviti, a zatim rasporedimo vrijeme kako nam odgovara“, dodaje.
Najvažnije je, uz smijeh kažu, da se dobro slažeš s kolegom iz ureda. Jer u šest kvadrata i nemaš baš gdje pobjeći. Drugima mana, njima najveća prednost. No priznaju, i oni se znaju posvađati, ali, ističu, da to nije ništa strašno. "Kako ono kažu? Ljuti se kratko, a grli se dugo“, smije se Ivana.
Uz posao za klijente, Ivana i Goran imaju i svoju mrežnu stranicu, YouTube kanal i profile na društvenim mrežama. "Dva ranca beg iz kanca“ naziv je, ali i stil života oko kojeg su izgradili pravu i ne baš tako malu virtualnu zajednicu.
Koliko je novca potrebno za ovakav život?
Savjeti i iskustva s putovanja, informacije o jeftinim letovima, ali i fotografije s mjesta koje posjete. Sadržaj koji nesebično dijele, a koji im polako počinje donositi i nešto zauzvrat. Suradnje i dodatnu zaradu na koju ne mogu uvijek računati, ali koja kažu itekako poboljša njihov budžet.
Kažu da ovakav način života nije skup. Život u kombiju znači i život bez režija. Goran i Ivana tvrde ovako se može lijepo živjeti za 150 do 200 eura na mjesec, ne računajući trošak goriva.
Obično se ne voze puno. Najviše što su prelazili u jednom danu bilo je nekih 150 kilometara. Obično je to mnogo manje. "Nekad prijeđemo samo nekoliko kilometara od mjesta do mjesta te, ako nam se svidi lokacija, tu i ostanemo“, kaže Goran.
Život prepun uspomena
Jedno jutro u Nacionalnom parku Kopaonik, drugo uz obalu negdje u Turskoj, terće grijući se u kombiju u planinama Makedonije na putu za Grčku koja će biti njihov dom i ured narednih mjesec dana.
"Često imamo snove koji su zapravo tuđi snovi i često su nam neki snovi i nametnuti“, kazao je Goran istaknuvši da su to najčešće kuća, automobil, i slične stvari. „To su zapravo neke stvari koje su nam nametnute. I onda stvaramo za to nešto i na kraju kad stvorimo to nešto shvatimo da da smo čitav život radili kako bismo stvarali materijalne stvari, a da pritom nismo stvorili nikakve uspomene“, zaključio je Goran.
19 godina star kombi pretvoren u dom. Život s malo materijalnog, ali život prepun uspomena. Bez velikih planova, opterećenja, dan po dan. Zadovoljni i sretni, živi dokaz da se može i drugačije. Na svoj način, po vlastitim uvjetima. Ne sanjati život nego živjeti san.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr