Deset sekundi zemljine trešnje uništilo je brojne objekte. Ne i kuće naših sugovornika. Njihove su kuće u redu, ali nije i ona s kojom graniče.
''Imamo crvenu naljepnicu zato što smo u blizini te nekretnine'', govori Josip Kavalin.
''Najveći je problem ova zgrada pored koja se ustvari urušava na našu. Zato je naša kuća dobila crvenu naljepnicu'', objasnila je Ivana Jednačak.
Zato već šest mjeseci ne mogu živjeti u svojim kućama. I nitko ne rješava njihov problem jer zgrada je, naime, pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.
''Ono je valjda vrjednije nego naši životi'', komentira Kavalin.
U privatnom je vlasništvu, godinama samo propada, a potres je učinio svoje - rascvjetala se! Konzervatori su izdali nalog da se poduzmu hitne mjere.
Ivana Miletić iz konzervatorskog odjela u Sisku objasnila je da vlasnik nije proveo hitne mjere. Naime, on je želi srušiti, a konzervatori ne daju. Zbog svega toga pate nedužni susjedi.
''I dalje je status quo, ništa se ne događa'', izjavila je Jednačak.
Nekada je ta zgrada bila od iznimne važnosti. Prva struja iz nje osvjetljavala je Sisak. Zato je dobila naziv Munjara. Bila je skladište za municiju u ratno doba, tiskara, a potom je postala privatno vlasništvo tvrtke Tisak.
''To je već godinama skupljalište skvotera, dilera, šnjofera'', rekao je Zlatko Kmetić iz Siska.
Mnogo zahtjeva, ali adekvatnog odgovora nema
Godinama trune, a susjedi upozoravaju da će nešto nekome pasti na glavu jer i bez potresa crjepovi i cigle padali su njima u dvorište.
''Tri godine prije potresa mi smo podnijeli zahtjev Ministarstvu kulture da se nešto poduzme. Podnijeli smo zahtjev vlasniku da se podnese nešto. Došli su ovdje, jedino su raskrčili živicu i skinuli dimnjak, ali tako su ga ružno skinuli da je nama pao u dvorište. To je bilo tri godine prije potresa i to je sve što su napravili'', prepričava Josip Kavalin.
Ivana Miletić iz konzervatorskog odjela u Sisku objasnila je da su niz puta dane ''hitne mjere za provedbu zaštite građevine, od zatvaranja građevinskih otvora da ne strada dalje od atmosferilija prije potresa''.
Ništa značajno nije se dogodilo. A potom je došao potres. Sva ona nebriga neodgovornog vlasnika na koju su upozoravali stajala ih je života u vlastitim kućama.
''Zabatni zid srušio se na garažu. To je garažu potpuno uništilo, ali već se saniralo, maknulo'', govori Jednačak.
Maknulo se samo ono što je palo, ali ne i ono što prijeti da će pasti. Cijeli se zid odvojio i pitanje je vremena kada će se urušiti i to djelomično na kuću pokraj. No ako ode taj zid, neće nastradati samo kuća Ivanine majke koja je naslonjena na nju.
''Prednji bi se dio, barem kako statičari kažu, mogao srušiti na cestu. To predstavlja opasnost za ljude. Ovo je jednosmjerna ulica i sav promet ide ovuda'', rekla je.
Nakon potresa radnici su došli skinuti crjepove, da bi to napravili, morali su prići što bliže zgradi.
''Iščupali su vrata strojem i oštetili su zid koji nije bio oštećen u potresu, i sad se i taj zid klima. Zvali smo ih da to saniraju, normalno da nisu marili, nisu došli'', izjavio je Josip Kavalin.
Vlasnik se oglušio
Konzervatorski odjel u Sisku odmah je naložio vlasniku da provede hitne mjere kako bi se okolina osigurala od građevine.
''I u rješenju je navedeno da se uklone nestabilni dijelovi, građevina podupre, zaštiti, postave skele koje su nužne da se građevina osigura i zaštiti od atmosferilija kako ne bi bilo dodatnih propadanja s obzirom na padaline'', objasnila je Miletić.
Susjedi su se nadali da je to to, vratit će se kućama. Međutim, ništa se nije dogodilo, pa su kontaktirali s vlasnicima.
''Mi smo u tim našim usmenim kontaktima s jednim od zaposlenika koji je zadužen za nekretnine u Tisku došli do informacije da su podnijeli zahtjev za rušenje Ministarstvu i priložili su procjenu sudskog vještaka'', govori Vera Kavalin.
U nalazu sudskog vještaka kojeg je tvrtka Tisak naručila i platila stoji da su svi dijelovi građevine za rušenje, da su uništeni temelji.
''Preporuka je da se zgrada treba srušiti jer predstavlja opasnost za živote ljudi, okolne kuće, promet, cestu. Unatoč svemu tome konzervatori nisu dali dozvolu da se zgrada sruši'', komentira Ivana Jednačak.
Inzistiraju na tome da se provedu hitne mjere poput skidanja opasnih dijelova građevine i zaštitne skele. No to se mjesecima ne događa, pa su susjedi pisali na sve moguće adrese. Prijavljivali su građevinskoj inspekciji, svim institucijama kojima su mogli, ali nitko ne reagira.
''Ni sama više ne znam na koja sam sve vrata kucala, kome nisam pisala. a obraćala sam se redom svima, valjda svim institucijama. Problem je što je zgrada zaštićeno kulturno dobro iako to tako možda i ne izgleda jer drveće raste iz nje'', navodi Jednačak.
U međuvremenu je vlasnik tvrtka Tisak izradio elaborat ocjene stanja građevine.
''Zaključak je da je cijelu građevinu potrebno ukloniti. To nije princip niti je oštećenje u toj mjeri da građevinu nije moguće u svim dijelovima obnoviti. Neprovođenje hitnih mjera nije razlog da se građevina potpuno ukloni i samim time da vlasnik riješi svoj problem'', govori Miletić iz konzervatorskog odjela u Sisku.
Tako je problem ostao, a ljudi ne mogu u svoje domove. Zbog toga je obitelj Kavalin pisala Tisku.
''Prošlo je otprilike mjesec dana kada smo mi dobili od Tiska poštu s povratnicom koju sam ja preuzela i potpisala. Napisali su da njihova nekretnina nije opasnost za nas, za našu nekretninu. To su izjavili i oni su s tim bili gotovi'', komentira Vera Kavalin.
Bili su u šoku jer u procjenama i elaboratima stručnjaka koji je sam Tisak naručio i platio decidirano stoji da se građevina može urušiti u svakom trenutku!
''To je nevjerojatno! Mi već tri godine od vlasnika tražimo da stavi zaštitnu skelu da nam ne pada taj crijep po dvorištu, no oni ništa nisu poduzeli. Sad im je u prvom rješenju Ministarstva kulture dan nalog da zaštite objekt, pa su došli i zaštitili objekt. Normalno da me to ljuti'', poručuje Josip Kavalin.
Komplicirana procedura
Dakle, hitna se mjera ne provodi, već se inzistira na rušenju, a konzervatorica govori da to baš tako i ne ide. Njihove stručne službe pregledale su oštećenja, a ti elaborati koje vlasnici predaju se revidiraju.
''Nakon revizije svih statičara koji imaju licenciju Ministarstva kulture i revidenata koji provjeravaju sve elaborate koji dolaze s područja Sisačko-moslavačke županije i dalje je zaključak da nije nužno potpuno uklanjanje građevine, što je bio prijedlog, već provedba tih hitnih mjera do obnove. Onda će se daljnjim istraživanjima vidjeti koje je slojeve silno nadograđivane građevine nužno ukloniti, a koje je moguće ostaviti'', navodi Miletić.
Naime, kada bi uklonili sve, nepovratno se gubi kulturno-povijesna baština. Tamo gdje nema spasa ni za jedan jedini zid dopuštaju uklanjanje, ali pokušava se spasiti što se spasiti da. Tako su primjerice u Petrinji od cijele zgrade ostala samo ova vrata. Ili donji katovi pa se bagerima precizno doslovce čupka, a ne ruši. Iz Tiska smo dobili tek pisani odgovor.
''Zbog donesenog rješenja Ministarstvu kulture i medija upućen je dopis sa zamolbom za odlaganje izvršenja rješenja, s obzirom na stav struke kako je radi sigurnosti i isplativosti jedino zadovoljavajuće rješenje rušenje zgrade koje, međutim, ne može biti izvršeno bez suglasnosti Ministarstva kulture i medija odnosno prethodnog mišljenja Hrvatskog vijeća za kulturna dobra'', navode.
I tako se vrte u krug, vlasnik tvrdi jedno, konzervatori drugo. Nitko ništa ne poduzima.
''Totalni apsurd. To nema smisla i logike. Zato ja se zaista nadam da će netko reagirati kad ovo vidi i riješiti ovu apsurdnu situaciju jer zaista nema smisla. Ja ovdje ne govorim o kazalištu, crkvi, dubrovačkim zidinama, pogledajte na što to nalikuje. O čemu mi govorimo?'' ljuti se Ivana Jednačak.
Na susjedima je da se snalaze.
''Morali smo se snalaziti za smještaj, negdje moramo biti, negdje moraš prenoćiti, negdje moraš ručati'', govori Vera Kavalin.
Kavalini su se seljakali od jedne kćeri do druge, a Ivanina majka živi kod nje.
''Naravno da je sretna i zahvalna jer ne mora biti u kontejneru, nažalost, kao što je sudbina većine ljudi. Ali s druge je strane vrlo nesretna jer se želi vratiti svojoj kući, u svoj dom. Ona ima 75 godina. Jednostavno sada želi biti u svom domu. Pa nema ona vremena čekati ne znam koliko. Apsurd, ali zaista totalni apsurd!'' komentira Jednačak.
Uporno pišu dopise, mole i vlasnika i Ministarstvo kulture da netko nekoga natjera na reakciju.
''Izrijekom sam pitala imaju li bilo kakve instrumente represije nad onim vlasnicima koji dobiju rješenje i ne postupe po rješenju, a odgovor mi je glasio da Ministarstvo kulture nema nikakve represivne mjere i ništa ne može poduzeti'', objašnjava Vera Kavalin.
Jedni ne mogu živjeti u svojim kućama, drugi pak ne mogu slobodno na dvorište jer se boje da im ne padne nešto uz stalna podrhtavanja tla.
''Najbliži pojam je jadan osjećaj. Neke se stvari ne mogu ni objasniti ni opisati dok netko ne dođe u takvu situaciju'', zaključila je Kavalin.
Situacija je potpuno suluda! Vlasnik tvrtka Tisak tamo ne živi, Ministarstvo kulture tamo ne živi, imaju sve vrijeme svijeta za prepiranje i šamaranje dopisima i rješenjima. A ovi ljudi trebali bi staviti svoje živote na pauzu zbog tuđe neodgovornosti i neodržavanja i nedostatka represivnih mjera prema onima koji svoje dužnosti i naloge mjerodavnih ne žele ispuniti. Podupiranje građevine i skela mnogo je jeftinije od života dviju obitelji. Barem bi tako trebalo biti. Možda negdje drugdje, u uređenoj zemlji koja se ne zove Hrvatska!
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr