Četiri godine nakon smrti šestogodišnje Madine, afganistanske djevojčice koja je poginula u naletu vlaka na hrvatskoj-srpskoj granici, Europski sud za ljudska prava objavio je da je Hrvatska prekršila niz odredba Međunarodne konvencije o ljudskim pravima, uključujući i one o pravu na život i zabrani nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. Prema presudi, obitelji će biti isplaćeno 40.000 eura odštete.
Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije tvrdi kako je ''Ministarstvo unutarnjih poslova lagalo kada je tvrdilo da policija nije uzrokovala Madininu smrt''. ''Lagala je isto tako kada je tvrdila da nije nezakonito protjerala Madinu i njezinu obitelj i kada je govorila da se Madinina obitelj nije uopće nalazila na teritoriju Republike Hrvatske'', kaže.
Tragično hrvatsko pravosuđe
Antonija Petričušić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta kaže da je ovaj slučaj ''još jedan dodatni primjer kako je tragično hrvatsko pravosuđe''.
''A tragedija hrvatskog pravosuđa nije počela sa neprocesuiranjem Madininog slučaja. Tragedija hrvatskog pravosuđa počela je davno, još na početku devedesetih. Ako ćemo biti u potpunosti iskreni, s neprocesuiranjem ili nepravilnim i nezakonitim procesuiranjem počinitelja ratnog, odnosno kaznenog zločina nad obitelji Zec.
Kada su počinitelji zločina, ne samo ti nego i neki budući, dobili jasnu poruku pravosuđa kako će se moći izvući uz određene proceduralne pogreške i kako zapravo sudovi ne moraju raditi efikasno i na korist građana'', navodi Petričuić.
Obitelj Hosseini tražila je pravdu u Hrvatskoj, ali je od hrvatskih institucija nije dobila. Državno odvjetništvo donijelo je odluku kako u ovom slučaju nema kaznenog djela.
''Europski sud za ljudska prava u presudi je ocijenio kako je Hrvatska zaista kolektivno protjerala Madininu majku i šestero djece s teritorija Republike Hrvatske, kako je neprovođenjem učinkovite istrage ugrozila Madinino pravo na život, i da je zbog onemogućavanja kontakta s odvjetnicima povrijedila njihovo pravo na pojedinačni zahtjev'', ističe Kekuš.
''Ono što je zapravo mnogo opasnije i ozbiljnije za hrvatsko društvo je da naš Ustavni sud, odnosno većina sudaca Ustavnog suda, nije pronašla istu argumentaciju za ustanovljenje povreda ljudskih prava Madine i njezinih članova obitelji kao što je to našao Europski sud za ljudska prava iako su im iste činjenice bile na raspolaganju'', navodi Petričušić.
Madina je poginula 21. studenog 2017. godine na kolosijeku željezničke pruge Šid-Tovarnik, nakon što je tijekom noći na nju naletio vlak. Prema tvrdnjama svjedoka, obitelj je s grupom migranata prešla granicu dvije zemlje, ali su ih pronašli hrvatski policajci koji su, umjesto da ih odvedu u policijsku stanicu gdje bi zatražili azil kao što su izrazili namjeru, natjerali da odu do pruge i pokazali im da se vrate u pravcu Srbije. Usmjeravali su ih baterijskim lampama prema Srbiji, pokazujući im na taj način put kuda se trebaju kretati, sve do pruge gdje je djevojčicu udario vlak.
Tugu majke i oca, koji su samo željeli svojoj djeci pružiti bolji život, vidjela je i ekipa Provjerenog. ''Tijelo je bilo u bolnici tri dana i nisu ga htjeli vratiti našoj obitelji unatoč molbama i plakanju. Ovo je zavjera i oni nas samo žele natjerati da zakopamo tijelo ovdje. Hrvatska je bila okrutna i ubila je moju kćer'', rekao je pred kamerama otac malene Madine.
Nedugo nakon tragedije – podnesena je kaznena prijava. Ista je odbačena jer je Državno odvjetništvo poklonilo sve povjerenje nalazima MUP-a umjesto da ispita dokaze i uvaži svjedočanstva žrtava i očevidaca. Istovremeno, propituje se i rad policije.
''Snimke termovizijskih kamera bile su najvažniji dokaz tijekom istrage o ovom slučaju i upravo te snimke termovizijskih kamera su bile u posjedu MUP-a odnosno policije. U trenutku kada je pučka pravobraniteljica tražila uvid u te iste snimke, snimke su misteriozno nestale. Tijekom istrage nisu bili ispitani drugi važni dokazi, poput GPS koordinata policijskih vozila ili mobitela policijskih službenika'', kaže Kekuš.
Ministar odbio dati ostavku
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović tvrdi kako su sva postupanja u Hrvatskoj bila sukladna zakonskim propisima.
Zbog cijelog slučaja, tražila se i ministrova ostavka.
''Sigurno da ne namjeravam podnijeti ostavku jer mi tek iščitavamo tekst presude. Tu ima dosta toga što treba iščitati, a onda postoje i drugi pravni lijekovi, a o tome hoćemo li nešto poduzeti, o tome će se obavijestiti javnost'', poručio je Božinović.
Odvjetnici obitelji Hosseini dugo je bio zabranjen kontakt s njenim klijentima, a protiv nje i nekoliko nevladinih udruga su se provodili policijski izvidi.
''Bila sam izložena pritisku, ljudi koji su radili u mojoj kancelariji i aktivisti Centra za mirovne studije. Dakle, ljudi koji su obavljajući svoj posao i svoju dužnost u skladu sa zakonom radili ono što u pravnoj državi bi proizlazilo da trebaju raditi, bili su izloženi pritisku s ciljem da se onemogući rad na slučaju'', tvrdi odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.
Država se može žaliti
Hoće li ova presuda ostati samo na tome da Republika Hrvatska iz državnog proračuna plati 40.000 eura naknade štete Madininoj obitelji ili će Hrvatska i sama priznati odgovornost za smrt djevojčice? Na raspolaganju još ima jednu instancu – žalbu Velikom vijeću.
''Nadam se da će ovaj slučaj kao prvo poslužiti kako bi se ispitao konkretan slučaj, kako bi se sankcionirali direktni počinitelji, tako i vrh MUP-a i policije koji su u ovom zataškavanju do sada sudjelovali. Ali se isto tako nadam da će ovo biti slučaj koji će zaustaviti sva daljnja protjerivanja'', kaže Kekuš.
''Madinina je smrt jedna besmislena smrt koja je danak dugogodišnjem nefunkcioniranju hrvatskog pravosuđa'', poručuje Petričušić.
Poticaj za promjene u politici
U poplavi rasprava oko migranata, zašto bježe, zašto se ne bore, činjenice da su većina njih danas ekonomski migranti, sjetimo se samo da je Madina s obitelji pobjegla i Afganistana. Zemlje koju desetljećima gledamo kao ratom uništenom. I da je ona na kraju krajeva bila samo dijete.
''Čini mi se da je hrvatsko društvo zaboravilo svoje izbjegličko iskustvo od prije 30 godina. Možda zbog toga što ovi ljudi koji danas traže bolju budućnost na zapadu Europe, prelazeći preko Hrvatske, ne dijele istu vjeru, istu kulturu, isti jezik. I zbog toga su nam malo dalji nego što su nam bile izbjeglice iz BIH koje smo zaista humanitarno, u ne tako lakim uvjetima početka rata velikodušno primali, zbrinjavali i na ljudskoj razini bili prema njima tolerantniji i otvoreniji'', zaključuje Antonija Petričušić.
Presuda, nažalost, ne može vratiti izgubljeni dječji život, ali može biti poticaj se promjene politike. Priznavanjem grešaka. Trudom i radom da se iste više ne ponove.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr