U kameru je Tomislav Baotić iz Humanitarne udruge Slavonsko srce u Tovarniku priznao da počinio kazneno djelo.
''Tad sam ja poludio i nisam jednostavno htio dati novac nikome, nego sam ga nenamjenski potrošio. Na kocku, drogu i ku*ve'', otkrio je Baotić za Provjereno Maji Medaković.
Odgovor od kojeg ostanete bez teksta. Jer to su riječi čovjeka koji vodi humanitarnu udrugu. Raspolaže novcem koji ste vi donirali. Ne za kocku, ne za drogu ni ono treće, nego za ljude u potrebi.
''Potrošio sam, što sad da radim? Da se ubijem'', komentirao je.
Novac je bio za obnovu kuće
Potrošio je novac kojim se obitelji Sigur trebala obnoviti kuća stradala u potresu.
''Što bih mu rekao? Pa, je l' ima srca ikakvog uopće, je l' ima kamen u sebi? Je li ima srca?'', govori 45-godišnji Miro Sigur, dok njegova 42-godišnja supruga Marija Sigur dodaje da se nemaju više čemu nadati.
Uz bolest, potres i nesreću koja ih prati, nada je jedino što im ostaje.
''Dečki i suprug bili su tu vani, taman su mijenjali ulje na autu i dobro da jesu jer da nisu, bili bi nam i auto skršili dimnjaci kad su curili, a ja sam bila unutra u boravku'', prepričava Marija Sigur.
Pokušavala je, kaže, izaći van, ali nije mogla. Potres ju je bacao po kući, katnici sagrađenoj krajem osamdesetih. U ratu je dobila četiri granate, ali obnovili su je. Sada je na njoj crvena naljepnica.
''Ljudi misle da je samo to kuća, da su to samo zidovi, ali nije, tu su djeca odrasla, tu su stvarane uspomene. Gledala sam ovako nekud kad idem, ljudi su skinuli zavjese. Ja njoj ne mogu ni zavjese skinuti. Ni to ne mogu. Pa to je dom, dom ne može bit bez zavjesa'', govori.
Uz kokoši i ovce uzgajaju i svinje. Prodaju ih pa nadopune skromni obiteljski budžet. Dok je ona u vrtu, Miro je u staroj kući. Pomagati joj više ne može. Prije godinu dana dijagnosticiran mu je rak limfnih čvorova.
''Pa, eto, gura se, održava se, nije nešto najbolje, ali eto... Vidjet ćemo kako će biti dalje'', objašnjava Miro.
Kao da jedna nesreća nije bila dovoljna, ispod glasa nam govori Marija. Boji se što donosi sutra.
''On i moji sinovi su cijeli moj svijet. Kad nemamo nikoga drugoga, samo nas četvero i to ti je to'', izjavila je Marija.
Pomogli su im dobri ljudi
No da nisu sami, pokazalo se nedugo nakon potresa. U valu dobrote koji je pohrlio na Baniju i na njihov su prag stigli dobri ljudi.
''Došli su ljudi iz Kaštela. Oni su nam obećali da će pokrenuti akciju za nas, da će prikupiti sredstva i da će nam praviti kuću. Znači novu, ova bi se maknula i pravila bi se druga'', objasnila je Marija Sigur.
Bilo je to, kaže Marija, kao da ih je u najvećoj tami obasjalo sunce, tračak nade. Kaštelani okupljeni u nekoliko udruga obitelji Sigur pomogli su očistiti i zatrpani bunar, riješiti pitanje vode. Napravljena je i procjena za obnovu kuće i više se nije imalo što čekati. Pokrenuta je humanitarna akcija.
''A onda smo se dogovorili da ovo idem kupiti i tražili smo od Ureda za upravu da nam izda rješenje da otvorimo žiroračun da skupimo do 200.000 kuna'', objašnjava Ivica Vidović, predsjednik Hvidre Kaštel.
Sve po pravilima i po zakonu, uz puno papirologije, kaže Ivica Vidović.
''Akcija se bila zahuktala i bio je dobar odaziv, bili smo skupili oko 55.000 kuna i onda sam dobio rješenje, zvali su me iz Vukovarsko-srijemske županije da udruga Slavonsko srce Tovarnik sa sjedištem u Tovarniku ima višak sredstava koji su skupili. Tako su nama proslijedili da bi trebala biti uplata od 126.000 kuna'', rekao je Vidović.
Sve je krenulo nizbrdo
Naime, humanitarnoj udruzi Slavonsko srce iz Tovarnika u jednoj je humanitarnoj akciji ostao višak sredstava. Ona se po zakonu moraju prebaciti na račun prve iduće humanitarne akcije istoga tipa, o čemu na prijedlog ministarstva odlučuje nadležno tijelo u županiji. Vijest zbog koje su Kaštelani, kaže Vidović, gotovo skakali od sreće. I oni i obitelj Sigur. Jer uz ono što su sami skupili i novac koji će im prebaciti udruga iz Tovarnika imaju dovoljno za obnovu kuće.
''I onda šamarčina, 126.000 kuna nikada nije prebačeno jer je novac nestao'', objašnjava Marija Sigur.
Vidović prepričava razgovor s Baotićem. ''Ja mu govorim da imam rješenje, on govori imam i ja, ja ne dam, govori, to je moj novac. Da njemu ne može nitko naređivati kome će on kune uplaćivati.''
Gdje i kako? Po odgovore na pitanja uputili smo se na krajnji istok, u Vinkovce i Tovarnik. U Vukovarsko-srijemskoj županiji, koja je po nalogu ministarstva izdala rješenje da se novac s računa udruge prebaci na račun za obitelj Sigur, kažu da su sve odradili po propisu, a o propustima udruge obavijestili ministarstvo.
''Zakon je točno propisao način postupanja s tim sredstvima. Ja u ovom trenutku ne mogu reći je li to namjenski potrošeno ili nije. Mi podatke o računu koji je korišten nemamo za ova utrošena sredstva. Postoje propisi na koji se način to mora učiniti. Je li to učinjeno ili nije, to će utvrditi inspekcija'', objasnila je Silvana Mijatović, zamjenica pročelnika za besplatnu pravnu pomoć Vukovarsko-srijemske županije.
Upit smo poslali i ministarstvu te dobili odgovor da je cijeli slučaj prijavljen DORH-u. Baotić je pristao je na razgovor, kaže sve će objasniti. Snimat ćemo ispred udruge. Unutra ne dopušta, prevelik je nered, kaže. I brzo prelazi na stvar. Ljuti se na ljude iz županije jer mu, tvrdi, nisu odobrili da višak sredstava iz humanitarne akcije potroši na lokalnom području.
''Na početku same akcije i pokretanja akcije nisu nam rekli da moramo taj novac dati drugima. Tada sam ja poludio i nisam jednostavno htio dati novac nikome, nego sam ga nenamjenski potrošio. Na kocku, drogu i ku*ve'', objasnio je Baotić te dodaje da zna da je napravio kazneno djelo i spreman je odgovarati, a to je napravio jer je bio frustriran.
Frustriran, nesvjestan što čini ili samo neodgovoran i bahat, procijenite sami. No činjenica je da je i sam priznao, donirani novac potrošio je kako nije smio.
''Znam da ću odgovarati. Stid me, ali dokazao sam da oni koji se igraju bogova po županijama nisu svemogući'', govori Tomislav Baotić iz Humanitarne udruge Slavonsko srce.
I nisu. Samo slijede zakone koje je on kršio. I jednu obitelj time ostavio bez krova nad glavom. Na pitanje što bi poručio obitelji koja je ostala bez obnove zbog njegova trošenja novca rekao je da ga sada već provociramo. ''Prekinite snimanje, doviđenja'', zaključio je. S nadom da će ikada vidjeti novac koji im je trebao biti uplaćen obitelj Sigur već se davno pozdravila.
''Ne znaš bi li se ljutio, bi li plakao, suprug je šutio dva dana. Bolje i ne nadati se ničemu pa se ne razočaraš'', komentira Marija Sigur.
Razočarani su i oni, kaže Ivica, a o neugodi koju osjeća zbog svega što se dogodilo teško mu je i govoriti. Ukupno 54.000 kuna, koliko su oni uspjeli skupiti, uplatili su obitelji Sigur i zatvorili akciju.
''Žao mi je zato što je ovako ispalo. Date čovjeku nadu, a na kraju ispadne sasvim deseta stvar. Ne možemo sad taj novac nadoknaditi, kako ćemo, da idemo ponovno kupiti? Neće nitko vjerovati'', izjavio je Vidović.
Nije mu prvi put
Baš zbog ovakvih primjera ljudi gube povjerenje, više ne žele pomagati. Osim novca za obitelj Sigur Tomislav Baotić nije uplatio ni 109.000 kuna koje je, također po nalogu Ministarstva, morao preusmjeriti na račun humanitarne akcije ''Za dijete Kornice". Ako mu se dokaže krivnja, platit će kaznu od 10.000 do 20.000 kuna, a udruga će biti kažnjena s 20.000 do 50.000 kuna.
U kućici u kojoj su prije 24 godine kao klinci počeli zajednički život, pomirili su se, dočekat će i starost. Ako bog da, kaže Marija. No s time da dvojici sinova neće ostaviti ništa, još uvijek ne mogu.
''Naša je dužnost njima pomagati. Ta kuća trebala je iza nas ostati njima. Što ću ima sad ostaviti? Ruševine? Što će naslijediti od nas? Gdje će mi doći?'' pita se Marija.
Gdje će živjeti još života što im je ostalo? Gdje će jednog dana dočekivati unuke, vjerovati u bolje sutra?
''Ima jedna pjesma - u čuda ne vjeruj, ona se ne dese nikad. To mi je sad nekako u glavi."
"Ne vjerujete?" "Je l' biste vi?'' upitala je.
Pitanje na koje bismo tako jako voljeli odgovoriti - da. Mislili su Siguri da se i njima događa. I prevarili se. Dok ga mnogi brane i govore kako je humanitarac od glave do pete, sam Tomislav Baotić priznaje da novac nije želio dati drugima.
Kao da to što obitelj Sigur nije u istoj županiji nešto mijenja na stvari. Kao da pritom novac ne bi otišao u prave ruke. Ovaj se čovjek svjesno oglušio na zakone Republike Hrvatske. I to priznaje. Nimalo lijepa slika onoga što u priči o humanitarnim akcijama ne bismo trebali čuti. Kao ni objašnjenje na što je potrošio novac. Koliko u tome ima istine, pokazat će inspekcijski nadzor.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr