"Prijeti opasnost da će se Bosna i Hercegovina raspasti, a da će Republika Srpska poći k izlazu", rekao je Milorad Dodik.
"I radit ćemo pokretnu haubicu, pušku smo već napravili, radit ćemo dronove, zaokružit ćemo potpunu proizvodnju, svaku vrstu municije, raketnih sistema i tako dalje", kaže Bakir Izetbegović.
"Želimo do kraja stabilizirati poziciju Hrvatskog naroda", govori Dragan Čović.
Niti jedan od njih nije išao u rat, ali vole zveckati oružjem. Pogotovo kada su izbori pred vratima, kao ovih dana u Bosni i Hercegovini.
Mnogi s razlogom postavljaju pitanje kome je do novog sukoba u zemlji u kojoj još nisu zacijelile rane ni iz prethodnog, u kojoj je prosječna plaća manja od 4000 kuna, a mirovina nešto više od 1000 kuna.
"Ti što zveckaju oružjem, oni nisu prije zveckali oružjem. I oni ne znaju šta je oružje. A ja itekako dobro znam jer sam branio BiH i opet bih je branio. I to mene ne može ništa pokolebat i taj tko misli tako rješavat, bolje da ga maknemo. Bilo tko da bude to", smatra Omer Hadžić.
"Pa ne znam, nekako smatram da je situacija da se nema za koga glasat. Jednostavno, nije nitko tu da se bori za državu. Svi su tu za nešto, a zapravo nitko ništa", kaže Simea Zahirović.
"Na izbore idem, ali ću glasati za SDP. Jer sam crveni od početka do kraja", kaže Ramo Milanović.
A mladi, kao i u Hrvatskoj, bježe trbuhom za kruhom.
Simea je mislila ostati u BiH, ali sad se premišlja.
"Kako završavam srednju školu, planiram da idem dalje u drugu državu. Jednostavno ne mislim da ima budućnosti ovdje za mene", kaže ona.
I dok političari, kako bi se što duže održali na vlasti, plaše građane novim ratovima, stanovnicima Bugojna, grada u srednjoj Bosni, puna je kapa takvih priča. Žele mir, suživot i veće plaće.
Nevjerojatno otkriće
"Ne moramo da gledamo kako se tko zove, nego nam je bitno da budemo ljudi, majke sve jednake i, šta kažu, suživot može da se živi u Bosni sigurno", kaže Šida Kapović.
Jedan od njih je Bošnjak Husein Smajić, čovjek koji djelima spaja sve što politika godinama razdvaja. On je na svojoj zemlji sagradio bogomolju. I to katoličku. Ekipa emisije Provjereno posjetila ga je u selu Vesela Straža, nedaleko od Bugojna.
"Sad se nalazimo u katoličkoj crkvi koja je blagoslovljena naravno na 2. 8. Crkva se zove Gospa od Anđela. Crkvu je blagoslovio naš uvaženi gospodin kardinal Vinko Puljić. Naravno, i oltar koji vidite tu iza mojih leđa dotjerao je gospodin Vinko Puljić iz Austrije iz Tirola", kazao je Smajić.
Crkvu je odlučio sagraditi nakon što je na svojoj zemlji započeo radove te naišao na arheološke ostatke crkve iz 13. stoljeća.
"Tu smo pronašli 12 pokojnika, pronašli i našu bosansku kraljicu Jelenu Kotromanić Grubu, koja je vladala tri godine Bosnom, tadašnjim dijelom Hrvatske, dijelom Srbije", objašnjava Smaijić.
Arheološka iskapanja vođena su pod nadzorom Franjevačkog muzeja iz Tomislavgrada, a u sklopu istraživanja pronađeno je 12 grobova.
"Materijal koji smo pronašli bio je fenomenalan. To je nešto što jedan arheolog vjerojatno jednom u karijeri pronađe. Riječ je o pozlaćenome platnu, baršunu, ono, stvarno, grobovi su bili premoćni", kaže Stipan Dilber iz Franjevačkog muzeja.
Izgradio crkvu za jedinstvo BiH
U sklopu ove crkve bili su, otkriva, sahranjeni plemići i članovi velikaških obitelji. I najznačajnija među njima – bosanska kraljica.
"To je nekako i vrijeme kad je na prijestolju bosanskog kraljevstva bila kraljica Jelena Gruba, a mi opet prema povijesnim izvorima znamo da je ona kad je svrgnuta s trona, da je utamničena u jednu od crkvi. Tako da mi imamo i osnove pretpostaviti da je taj najbogatiji grob u biti bio grob od te kraljice Grube", kaže Dilber.
Novu crkvu Husein Smajić je nazvao "Crkvom mira, ljubavi i poštovanja", rekavši da ju je ju je izgradio "za ljubav jedinstva" u Bosni i Hercegovini.
No, nije li i dalje čudno da katoličku crkvu u gradu u kojem većinom žive Bošnjaci podiže upravo jedan od njih? Ili je to čudno samo zato što nas političari uče da to treba biti čudno?
"Svi ćemo uživat u ovoj prelijepoj dolini"
"Pa ovako, kada ste me to upitali, možda prije nego što sam se uključio u ovaj projekt, rekao bih da je to neizvedivo. Ali kad upoznate gospodina Smajića, onda vidite da se ništa drugačije nije moglo tu dogoditi nego da on to napravi", ističe Dilber.
"Da, ja sam musliman i ne sramim se toga. Mene su rodile dimije, rodila me majka muslimanka, otac musliman. I, iskreno, nije mi žao niti jedne sekunde koju sam proveo oko otkopavanja srednjovjekovne katoličke crkve i, naravno, i gradnje nove crkve. Što? Pa to je sve za nas. To je i vaše i moje i svi ćemo uživat u ovoj prelijepoj dolini, u ovoj ljepoti", kaže Smajić.
Bugojno je prije rata bilo industrijski grad u kojem je živjelo oko 47.000 ljudi, najviše Bošnjaka, ali i veliki broj Hrvata i Srba. Danas taj grad broji 30.000 stanovnika, a Hrvata je oko 7000, Srba još manje.
"Iako muslimani misle da oni mogu napraviti od ove BiH neku islamsku zemlju, islamsku državu, ja zbilja u takvoj zemlji ne bih volio živjet. Puno ljudi ima koji razmišljaju ko ja, naravno muslimana. I mislim da je utopija i da je besmisleno takvo nešto propagirati i govoriti", smatra Smajić.
Donacije za izgradnju su stizale s raznih strana.
"Moji prijatelji iz Bugojna bi dolazili. Pa imate tu i muslimana koji su dali donacije za gradnju crkve, pa imate i Srba iz Banja Luke, iz Hrvatske", nabraja Smajić.
Katolička crkva nije jedina u čijoj su izgradnji sudjelovali Husein i Stipan.
Nije grijeh graditi, grijeh je rušiti
"Imali ste isto nedavno, primjerice, situaciju u Tomislavgradu, otvorena je nova džamija gdje je moj franjevački samostan u Tomislavgradu određeni dio financijskih sredstava dao za izgradnju te džamije. Isto tako, ja i gospodin Smajić također smo sudjelovali u izgradnji jedne pravoslavne crkvice u Tomislavgradu, obnovu kapelice, gdje je gospodin Smajić dao kompletnu građu, a ja sam bio isto arheološki nadzor na toj crkvici", kazao je Dilber.
"I nije grijeh graditi te vjerske objekte. Mislim da ih je grijeh rušiti. I ajmo se volit, ajmo se poštovat, ajmo uživat u ovom kratkom životu koji nam je podaren. Život brzo prođe", poručuje Husein Smajić.
Husein sa suprugom, troje djece i unucima živi u Bugojnu. Upravo zbog njih želi da Bosna i Hercegovina bude zemlja u kojoj će dobro živjeti svi njezini građani.
Za svoj rad 2015. godine u Mostaru je primio nagradu Večernjakov pečat za osobu godine. Najponosnija na djedov rad njegova je unuka Manuela.
"To je vrlo poseban osjećaj kad imate nekoga na koga ćete se ponositi i tko će biti dobar u tome i voljela bih da saznaju ljudi za to. Jer je to ipak veliko djelo za ovaj tu prostor", kaže Manuela.
Iako završava tek osnovnu školu, i njezine prijateljice već pričaju o odlascima u Njemačku ili Austriju.
"Ja bih voljela otić na nekoliko dana da vidim kako je tamo, bi li mi se svidjelo i jel' bi mi odgovaralo jednostavno taj način života. Svijet bi se vratio da ima posla, ali on jedva nađe neki posao", kaže učenica Manuela Kuna.
I ova je priča još jedan pokazatelj da su suživot i tolerancija mogući. I da političari, čini se, ne znaju ili baš ne žele znati kako i od čega običan narod, oni kojima trebaju služiti - živi ili bolje reći preživljava. Njih, naime, od isticanja različitosti više brine kako će platiti račune i prehraniti svoje obitelji. Zato se više uzdaju u vlastite snage nego u nove izbore.
Politika je u Bosni i Hercegovini najisplativiji biznis. Zastupnici u parlamentu mogu računati na mjesečna primanja do 4000 eura. Zato ni ne čudi da u utrku za naklonost birača 2. listopada kreće 90 političkih stranaka, 38 stranačkih koalicija koje su za različite pozicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti istaknule više od 7500 kandidata. Tu je i 17 neovisnih kandidata i njihovih lista.
A onima koji ih biraju, umjesto pristojnih plaća i mirovina, ostavljaju podjele zbog kojih trideset godina nakon rata i dalje najviše pate – oni sami. Građani, kojih je kao i u našoj zemlji, svakim danom sve manje.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr.