Pobjegao je s mjesta nesreće. Pomoć nije zvao. Ali se dva puta vraćao kako bi uklonio dokaze. Ipak sud je presudio da visokopozicioniran HDZ-ov direktor nije kriv. Na to što je vozio pijan, što nije pružio pomoć, DORH je jednostavno zažmirio. Srećom nakon našeg priloga, drugostupanjski je sud ukinuo presudu i vratio suđenje na početak. Donesena je nova nepravomoćna presuda i ona glasi: kriv je i ide u zatvor na godinu dana.
Nesreće se događaju, zna to Adrijana. Ali da pijan pregaziš čovjeka kojeg si trebao vidjeti i morao izbjeći na cesti, da odeš pa se vratiš i mičeš razbijenu plastiku s ceste, a onda potom opet odeš bez da si pružio i zvao pomoć, e to je neoprostivo govori nam.
"Ako ima nešto na cesti, neka letva, pa staneš, vidiš letva je. A ne pregaziti čovjeka i nestati, stati i ne pomoći mu, sjesti u auto i hladnokrvno otići. Meni je to strašno. Ja mu to nikad neću moći oprostit“, započela je priču supruga poginulog biciklista Adrijana Jurišić.
Sutkinja mu je to uspjela oprostiti. Bio je oslobođen. Ravnatelj županijskih cesta Virovitičko podravske županije Bruno Perkec, član lokalnog HDZ-a, sve je to učinio u društvu prijateljice zaposlenice za volanom službenog automobila na cesti za koju je nadležan.
Državno odvjetništvo nije ni navelo da je bio pijan
DORH koji bi trebao zastupati pokojnog Damira pa tako i njegovu suprugu i dvoje djece, teretio ga je za puko izazivanje nesreće sa smrtnom posljedicom. To da je taj dan pio nije stajalo u optužnici, to da nije pružio pomoć nije stajalo u optužnici, to da je pobjegao s mjesta nesreće nije stajalo u optužnici.
"I onda za to još nitko ne odgovara, sad valjda hoće, valjda će bit pravda zadovoljena. Voziš se brzo, pa ti oduzmu na dva, tri mjeseca vozačku. A ubiješ čovjeka i niti ti uzmu vozačku i dalje radiš, voziš, živiš, kao da se ništa nije desilo“, govori Adrijana.
Zato je morala angažirati odvjetnika Šimu Savića koji zapravo ne može ništa doli pisati podneske sudu i DORHU. Napisao ih je na stotine.
"S ovim spisom smo pokazali, pravosuđe je pokazalo da štiti velikog lokalnog moćnika u odnosu na malog zgaženog čovjeka i tako šalje vrlo negativnu poruku hrvatskom čovjeku, a pravosuđe treba biti jednako pravično i dostupno svima na jednak način. Ovo nije takav slučaj“, jasan je Savić.
Vozač ga ostavio da umre u kanalu
Damir je navečer sjeo na bicikl i nije se vratio kući. Adrijana ga je bjesomučno tražila cijelu noć. Ujutro su ga tražili i prijatelji i konačno našli. Ležao je u plitkom kanalu uz cestu. Zadobio je nagnječenje leđne moždine nakon puknuća drugog kralješka od kojeg je preminuo, te niz unutarnjih i vanjskih ozljeda.
"Čovjek što ga je našao rekao je da je bolje da ne idem. Da bolje da to ne gledam. Da ga pamtim onako od prije. A i bolje da ga nisam vidjela takvog“, kroz suze se prisjetila njegova supruga.
Ostali su komadi plastike automobila pa je policija po tome posumnjala u počinitelja, a tako se i pročulo. I Damirov brat je došao na mjesto nesreće. "To se ne može zaboravit. Ne znam jel on može zaboraviti, to me jedino pati u životu jer on to može zaboraviti. Čovjeka ubiti i ostaviti. Ako može, svaka mu čast“, kazao je.
Baš u trenutku dok se obavljao očevid, Bruno Perkec javlja se u policijsku stanicu i prijavljuje kako misli da je sinoć udario divljač. Taj dan proveo je na domjenku, predvečer i sam priznaje u iskazu i svjedoci potvrđuju, otišao je u kafić i popio još dva piva prije no što je sjeo za volan. S obzirom da je tijelo pronađeno tek sljedeći dan proteklo je dosta vremena. Vadili su mu krv zbog alkohola s protekom od većim od 12 sati.
Morao je vidjeti što je udario
DORH je jednostavno prešao preko toga. Jednako kao što je prešao preko vlastitog zapisnika s očevida u kojem stoji kako je vozač pobjegao s mjesta nesreće. U optužnici i sudskom procesu toga nema. Bruno Perkec je u svom iskazu tvrdio kako je mislio da je pogodio divljač. No sve i da je to tako, dužan je obavijestiti policiju i lovačko društvo. A to nije učinio.
"Okrenuo se i ponovno se zaustavio na samom mjestu događaja da bi svjetlio sa bljeskalicom od moba i on i ona da bi gledali po kanalu šta su udarili“, u nevjerici je Adrijana, kao i otac preminuloga. "Ima pravo na odštetu za auto. Očito je sve vidio, nije mu bilo do odštete. Jer je vidio da je ubio čovjeka“.
I Bruno Perkec i njegova zaposlenica suvozačica tvrdili su kako nisu vidjeli što su udarili. Ona je prema iskazu baš u tom trenutku gledala u torbicu. A lupili su u čovjeka od 80 kilograma i bicikl. Automobil je vratio na dvorišni parking firme pod nadstrešnicu. Oštećenja su fotografirana i na svjetlima, duž bočnog branika i na vjetrobranskom staklu.
"Ako udariš čovjeka i on ti padne na šofer šajbu i ti ne vidiš šta je tebi palo na šofer šajbu. To ne vjerujem“, jasno je poručila Adrijana.
Kazao kako se ne osjeća krivim
Na suđenju je rekao kako se ne osjeća krivim. Činjenica je kako je otišao je s mjesta nesreće i nikoga nije obavijestio stoga su Jurišići inzistirali da se u optužnicu uvrsti kazneno djelo nepružanja pomoći. DORH je to odbio sa obrazloženjem kako je nastupila trenutna smrt pa nije imao što pomoći. No to ne umanjuje odgovornost vozača, ali očito to DORH ne vidi tako.
Iako je i biciklist imao alkohola u organizmu, vozio je uz sami rub ceste. Prometni vještak je nedvojbeno utvrdio kako je Bruno Perkec mogao i morao izbjeći sudar. I kako ga je u režimu dugih svjetala mogao uočiti na 100 metara, a kratkih na 50 metara. Pa su Jurišići očekivali pravednu presudu sutkinje, međutim do toga nije došlo.
Nakon dvije godine suđenja, potom oslobađanja, našeg priloga, viši sud je presudu ipak ukinuo i vratio na ponovno suđenje. No optužnica se nije izmijenila. Nema ni spomena alkoholu, nema spomena bijega s mjesta nesreće ni nepružanja pomoći. Sudilo mu se ponovno za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom.
Jedina zadovoljština dok čita nepravomoćnu presudu koja joj je ovaj tjedan stigla na vrata je da na njoj piše kriv je, jer sa duljinom kazne ne može biti zadovoljna.
"Konačno, da nakon tri i pol godine dobije presudu da je kriv i godina dana zatvora. Strašno da, godinu dana za ubiti čovjeka i onda se još žaliti i ne znam kako će to opet sve završiti“, razočarana je ipak.
Nisu jedini, sud nekada oslobađa pijane ubojice
Cijelo vrijeme Jurišići su morali imati odvjetnika jer su od početka shvatili da sve što mu je DORH zanemario staviti na teret ide na ruku počinitelja. Onu prvu oslobađajuću presudu više nemaju ni snage komentirati. Jer to je jasna poruka kako pravosuđe ne bi smjelo funkcionirati.
A takve poruke odražavaju se na povjerenje građana u sustav, da nešto ne valja svima je odavno jasno. Jasno je to i sudu za ljudska prava u Strasbourgu koji je presudio u korist obitelji Smiljanić koji su 2012. godine ostali bez sina i brata. Pijani poduzetnik prošao je kroz crveno i usmrtio mladića Sinišu. Osuđen je na dvije godine zatvora, trebalo je godinu dana da u njemu uopće završi. I to u zatvoru polutovorenog tipa, dakle imao je slobodne vikende i godišnji odmor na koji bi se sam odvezao.
Smiljanići su pravdu tražili do javiše instance Ustavnog suda koji ih je odbio uz obrazloženje da nemaju pravo na tužbu zato što nisu direktno oštećeni Sinišinom smrću.
"Suci su na cijeli život imenovani u trajno zvanje i žive u malim sredinama i nažalost, vrlo često dolazi do poznanstava, sprega što vrlo negativno utječe na cijeli sustav. Takvi predmeti štete svima i stvaraju nepovjerenje u pravosudni sustav i s tim treba prekinuti“, poručio je odvjetnik obitelji Šime Savić.
Sud za ljudska prava u Strasbourgu naložio je republici Hrvatskoj kako Smiljanićima mora isplatiti 26 tisuća eura odštete i 4 i pol za troškove postupka. Tu kaznu odnosno nepoštivanje vladavine zakona kako je napisao sud za ljudska prava, platit ćemo svi mi.
Nikako da dočeka pravdu
Adrijana Jurišić kaže sustav je nenormalan. No, ovo je tek prvi korak prema pravdi koju toliko dugo čeka. Ne prođe dan kada ona i djeca ne misle na njega. "U nekim situacijama misliš da će se pojavit ne znam od nekuda, a onda odete na groblje i vidiš gdje je u biti i vidiš koja je stvarnost“, govori nam.
Stvarnost da neće doživjeti diplome kćeri, neće moći otpratiti kćeri pred oltar, neće vidjeti unuke. Adrijana kaže, osjeća se kao da ju je sustav izdao. Jer onaj koji je odgovoran je kako ono ide, ugledan član zajednice. "Onda ne moraš odgovarati za ništa. Samo dobra, fina mekana fotelja i sve se riješi“, zaključila je.
Damira ništa neće vratiti govori nam, život im je iz temelja promijenjen. I još se mora boriti ne bi li njezin Damir počivao u miru i ne bi li pravda bila zadovoljena. Da su svi radili svoj posao možda bi do toga i došlo bez da uzastopce proživljava tu najgoru noć u svom životu stalno u nekim sudnicama, bez nade da će ikad dočekati pravdu, sa spoznajom kako nije jedina. Hoće li tome više doći kraj?
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr