Od najmlađe Nike do najstarije Karmen razlika je 95 godina. I svi žive pod istim krovom. Mjesto radnje je Mirca - maleno mjesto na otoku Braču, od svega 400-tinjak stanovnika. I jedan mali ''dvor'', u kojem mjesta ima za sve. I za one najmlađe i za one najstarije.
''Treba puno tolerancije i razumijevanja'', ističe 46-godišnja Karmen, jedna od dvije Karmen u obitelji Vladislavić, koju osim nje čine još i 95-godišnja Karmen, 65-godišnja Marija, 27-godišnji Marino i Nika koja je nedavno napunila tri mjeseca.
''Na momente je teško, na momente lagano'', kaže Marino, a 60-godišnji Ivan, Karmenin muž, dodaje: ''Svatko odradi svoj dio posla i svi smo sretni i zadovoljni''.
Nona Karmen sa svojih 95 godina najstarija je u obitelji, ali za nju su godine samo broj: ''Imam ja te velike godine, ali meni se to ne čini. Meni je drago raditi, ja bih i kopala, radila po vrtu, drago mi je po dvoru, drago mi je to sve''.
Odnedavno je postala i praprabaka, odnosno, šukunbaka. U svojih 95 godina života proživjela je štošta. Obitelj na okupu konstanta je koja je ostala ista, unatoč brojnim promjenama koje su donijele godine. Ovaj dvor bez nje, govori njezina imenjakinja, ne bi bio isti. Karmen je treća generacija u kući.
Sa svojim suprugom je neko vrijeme živjela u Velikoj Gorici, gdje je htjela i ostati, ali kad je Ivan jednom došao na Brač, dotadašnji planovi pali su u vodu. Ubrzani gradski život zamijenili su mirnim životom na otoku.
Na suživot s pet generacija, Ivan se brzo se naviknuo. Strpljenje, tolerancija i razumijevanje vježbaju se svakodnevno.
Generacijske razlike neizbježne su u ovakvom načinu suživota. No kako izgleda život 27-godišnjaka u ovakvom obiteljskom ''kaosu''. Ima dana da je tijesno, priznaje Marino, ali ipak ovdje vidi prednost.
Njegov život nije bio lak. Možda su upravo prepreke na koje su naišli i zajedno prebrodili razlog zašto su danas nerazdvojni i u dobru i u zlu.
''Mene je mama rodila prijevremeno, imao sam tumor na koljenu. Onda sam s 12 godina imao rak na vratu što se i odrazilo na mom glasu. To je taman period kada treba odrasti, krenuti dalje u školu. Povukao sam se i pao u neku depresiju. I sad evo nedavno prije tri godine imao sam rak na bubregu, ostao sam bez njega i to nas je isto povezalo tu, svi smo zajedno jedan uz drugoga. Ja sad da dođe ne znam kakva ponuda da odem negdje ne bih mogao mamu ostaviti tu. Ona je uz mene bila kroz sve to, sve je prošla sa mnom'', ističe Marino.
I danas, kad u rukama drži svoju tri mjeseca staru kćer, zna koliko vrijedi potpora cijele obitelji. I baš to da su svi na okupu. I dok mu možda nekih dana nedostaju mir i samoća, svjestan je koliki je blagoslov to što na raspolaganju ima ne samo baka, već prabaka i šukunbaka servis.
Ovakav način suživota, odnosno kohabitacije, u Hrvatskoj nije rijetkost. Mladi se u Hrvatskoj najkasnije u Europskoj uniji sele iz roditeljskog doma. Gledajući brojne okolnosti i ekonomsku situaciju u zemlji, ovakav podatak ne iznenađuje.
''S jedne strane izgleda čudno, međutim ako pogledate sve ove druge okolnosti nešto može biti kulturološki odnosno imate taj segment možda u nekim manjim zajednicama negdje gdje je više ta kultura vezanosti uz obitelji da ta priča ostaje malo više naglašena, ali kad uzmete ove druge ekonomske čimbenike koji su poprilično snažni faktor čak i u kulturi koja sada više nekako njeguje i osamostaljenje, emancipaciju, individualnost onda jednostavno nemate resurse kojima to možete priuštiti'', objašnjava sociolog Krešimir Krolo.
I dok kohabitacija s ostalim generacijama mlade ljude na neki način može i ograničiti, postoje i mnoge prednosti ovakvog načina života, naime, kako objašnjava Krolo: ''Stariji članovi kućanstva mogu se osloniti na pomoć svoje djece, svojih unuka i to stvarno jest jedan od drugih problema koji zahvaća starije osobe u Hrvatskoj koje su često u puno većem riziku i od siromaštva i od socijalne izolacije''.
Simpatična višegeneracijska obitelj Vladislavić s Brača upravo to i dokazuje. U ovom mjestu, oni nisu izuzetak. Sa samo 400-injak stanovnika Mirca se diči s gotovo stotinu djece. Pedesetak mladih obitelji i mnogo onih kojima se treće i četvrto dijete nisu zalomili, već su planski došli na svijet.
''Otok živi'', ističe Edita Šore, predsjednica Mjesnog odbora i gradska vijećnica, i dodaje: ''Brač je specifičan - ja ga zovem elitno predgrađe Splita''.Ovdje se, napominje, život vratio prirodi, i sve one nedostatke života na otoku zamijenili su brojnim prednostima i naučili uživati u onome što imaju, a toliko je toga pa sve detalje pogledajte u prilogu reporterke Provjerenog Nikoline Cetinić.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr