Poziv za saslušanje o Ini uputilo je Antikorupcijsko vijeće i premijeru Andreju Plenkoviću te bivšem i sadašnjem ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću i Davoru Filipoviću, predsjedniku Nadzornog odbora Ine Damiru Mikuljanu te predsjedniku Hrvatske gospodarske komore (HGK) Luki Buriloviću.
Plenković se na saslušanju Antikorupcijskog vijeća ne kani ukazati, rekao je još ranije, a Vlada je za danas sazvala posebnu sjednicu posvećenu državnom proračunu za iduću godinu.
Na četvrtoj sjednici saborskog Antikorupcijskog vijeća o situaciji u Ini svjedočili su bivši članovi Nadzornog odbora Ine Davor Štern i Siniša Petrović.
Vijeće na javno saslušanje pozvalo i glavnu državnu odvjetnicu
Prije njihova saslušanja Vijeće je usvojilo prijedlog SDP-ove Mirele Ahmetović da se na javno saslušanje pozove i glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek.
Na početku sjednice pojavio se opet Hrvoje Zekanović, koji je ustvrdio da Vijeće ne radi po Poslovniku, a zanimalo ga je kad će na saslušanje doći predsjednik Republike Zoran Milanović te mostovci koji su bili članovi Vlade.
Predsjednik Vijeća Nikola Grmoja na to je stavio na glasanje prijedlog da se na javno saslušanje oko Ine i arbitraže, između ostalog, zove i bivše premijere Jadranku Kosor i Tihomir Orešković.
Grmoja Zekanoviću: Znam da vama nije lako
''Teško će vam biti voditi sjednicu jer je vodite unatoč odluci Odbora za Poslovnik. Ako ste vi optužili Vladu za zatveranje rafinerije, vi ste bili isto u vladama pa je u redu da optužite sami sebe. Vi ste iznijeli politički stav da je Vlada kriva", kazao je Zekanović.
Grmoja je rekao da će biti pozvani svi oni koji su bili povezani s arbitražom te poručio Zekanoviću: ''Znam da vama nije lako jer primate puno naputaka''.
Štern je bio i generalni direktor Ine, a i bivši je ministar gospodarstva. Petrović je profesor trgovačkog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s naglaskom na korporativno upravljanje, a blizak je predsjedniku Republike i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću, čija ga je Vlada i bila postavila u Inu.
Štern ostvario američki san u Ini
''Mislim da je najveća greška napravljena u privatizaciji Ine 2003. godine kada je mimo natječaja MOL-u prodano 25 posto plus jedna dionica Ine, uz pravo veta - bio je to poison pill'', ustvrdio je Štern, koji je rekao da je u Ini ostvario svoj američki san napredujući od radnika do direktora.
''Nitko nije bio spreman ući u Inu zbog njega. Kostrenčić, koji je tad zastupao OMV, tvrdio je da je bio zainteresiran za Inu, ali im nije bilo dano pravo veta u pregovorima. Kad su kasnije saznali da je veto uključen u uvjete kupovine, natječaj je bio gotov. Tad je već bilo jasno da je MOL krenuo na Inu'', istaknuo je Štern.
''Na mjestu MOL-a svaka bi kompanija napravila isto. Kupili bi prvi paket i iskazali želju da kupe još dionica. Bila je iskonska želja da MOL i INA postanu jedna kompanija i da krenu u osvajanje tržišta u regiji. Promjenom vlasti 2000. to je sve palo u vodu i zaustavljen je proces. Prvotna želja MOL-a da se priključi Ini pretvorena je u nešto sasvim drugo. Trebali smo biti jednaki partneri, ali kasnije je to postalo nešto drugo'', kazao je Štern.
Rekao je da su ''nakon 2009. počele promjene ugovora do kojih je dolazilo korupcijom, ima i osuđenika. Posljedice ugovora pod koruptivnim odnosima se mogu poništiti, ali kupljene dionice se ne mogu poništiti''.
''Dogodilo se nešto neuobičajeno...''
''Što se tiče izvješća, Vlada Jadranke Kosor po meni je bila vrlo čvrsto na tragovima da se Ina stabilizira. Izbor NO-a kojem sam bio na čelu jedini je bio obavljen temeljem javnog natječaja, koliko znam. Onda se dogodilo nešto neuobičajeno. Ministar Popijač me pozvao i dao listu ljudi koji su se javili na natječaj i rekao da pokušam naći ljude koji će to dobro raditi jer on nije iz struke'', objasnio je.
Rekao je da je doveo gospođu Sekulić i gospodina Vanđelića, tako je nastao Nadzorni odbor. Radili smo 2012. cijelu godinu kad smo opozvani i kad smo imali nalog maknuti se, napravili smo izvješće koje smo predali Petroviću i Ramljaku na čelu CERP-a. Oni su smatrali da ne treba, no mi smo mislili suprotno''.
''Ne bih ulazio u izvješće, ali po meni sadrži sve što je Inu opterećivalo tad, a opterećuje i danas. Proizvođači plina su sve gori. Ina je strateški važna kompanija kojoj bi trebalo naći novi smjer'', kazao je Štern.
Istaknuo je da je ''za Inu koban bio četvrti kvartal 2008. kada je počelo puzajuće neprijateljsko preuzimanje Ine, koja je iz nepoznatih razloga kupila naftu kada je cijena nafte bila rekordno visoka - to je dovelo do gubitka, nakon čega je MOL financijski uskočio''.
Kazao je i da je MOL preuzeo sve poslovne funkcije te da bilo kakva promjena modela upravljanja neće donijeti nikakve promjene: ''Ako se Inu smatra kao tvrtku kćer MOL-a onda oni to mogu, no moraju pokazati većinski udio u dionicama, što nisu pokazali, dakle nije vidljivo da imaju 51 posto dionica, a ponašaju se kao da su 100-postotnom vlasništvu''.
Što je s poljima u Siriji?
Bijele noći je izdvojio kao najbolji projekt u povijesti Ine: ''Kupili su polje od 650 bušotina koje i danas proizvode 2,5 milijuna nafte, više nego Ina ikad u povijesti. To je prodano u vrijeme Račanove Vlade, bilo je napravljeno na način koji ukazuje na korupciju, ali nemam dokaza. Račun je bio u inozemstvu. Izgubio se kompletan potencijal, to je polje puno obećavalo. Ini se nudilo još dodatnih polja, ali do toga nije došlo jer su polja prodana. Prodajom je zarađeno, ali je propuštena velika dobit''.
Kazao je da mu ''uloga Gorana Granića u prodaji Bijelih noći nije vidljiva do kraja, ali je čuo da je zagovarao prodaju. Kao energetski stručnjak godinama je vodio Institut Hrvoje Požar. Bilo koja politika treba se usredotočiti na to da Hrvatska može biti zadovoljena energetikom koju bi sama proizvodila i koja bi jamčila sigurnost narodu''.
Što se tiče Sirije, kazao je da su kupili koncesiju koju su napustili i MOL i još neki kao loše nalazište, ali stručnjaci Ine su tamo uspjeli naći naftu: ''Uloženo je više od milijardu dolara i onda, dok sam bio na čelu NO-a, zvali su me iz Vlade da kao Ina moramo to napustiti zbog nastupajućih sankcija. To je bila Milanovićeva Vlada. Zvao me Klisović, tadašnji zamjenik ministrice vanjskih poslova, i rekao da Ina to mora napustiti radi nastupajućih sankcija prema Siriji. Suprotstavio sam se kao stručnjak, trebalo mu je osigurati opstojnost. Povukli smo ljude s polja zbog sukoba na tom području. Kasnije je to područje zahvaćeno ratom, ali koliko znam ruske i kineske kompanije, koje su nudile da će preuzeti ta polja, radile su cijelo vrijeme. Zanima me što je sad s tim poljima? Trebali smo doći natrag u njihov posjed'', kazao je Štern dodavši da je mjesečna faktura za ta polja bila u iznosu 60 milijuna dolara.
Osvrnuo se i na zatvaranje rafinerije Sisak, kazavši da mu se protivio: ''Moram priznati da sam ja u jednom momentu 1998. godine, 1999. godine govorio da ako se nastavi politika određivanja cijene Ini za derivate da će se rafinerija Sisak kao višak morati zatvoriti. No to je bio isključivo politički pritisak na Vladu da dozvoli povišenje cijena, ali nikad nam nije bilo u planu zatvaranje rafinerije Sisak''.
Govoreći o rafineriji Rijeka rekao je da ima ''idealnu poziciju za preradu nafte trećih zemalja na izvoz na treća tržišta i ona bi uvijek imala svoju funkciju, a domaća nafta, uz uvoznu je mogla biti okosnica rada rafinerije Sisak i po toj shemi je uvijek mogla ostati uz velike svote za njenu modernizaciju''.
No, dodao je da je upitno ima li smisla ulaganje u modernizaciju neke rafinerije kad se u EU od 2035. zabranjuje prodaja novih vozila na dizel: ''Uz izgubljeno tržište se postavlja pitanje koliko bi rafinerija Sisak imala opravdanja. Da nije izgubljeno tržište, imala bi svakako za nastavak rada''.
Upitan tko savjetuje predsjednika Vlade i ministra o Ini, kazao je da ne zna: ''Korporativno upravljanje kad je preneseno fizički, svi segmenti upravljanju su u Budimpešti. Svi nalozi dolaze od tamo. To je dokaz da je vraćanje toga natrag neizvedivo bez stvaranja nove kompanije koja bi to preuzela''.
''Budućnost Ine je u obliku rastave braka''
"Promjene nakon 2016. bile su kozmetičke, nije se promijenio princip donošenja odluka. Nije se promijenila činjenica da većinski dio NO-a čine Mađari, u Upravi su tri-tri, ali prevlada glas predsjednika pa i tu imaju većinski udio. Njihov interes je pokriven. Kad u planovima prikažu da upravljaju Inom, raste im vrijednost dionica na burzi. To je dokaz da tržište priznaje upravljanje kao element vrijednosti... Budućnost Ine je u obliku rastave braka".
"Kupoprodaja nafte za Inu vršila se preko Londona, što je logično i opravdano. Kupovina nafte je osjetljiva jer se cijena na burzi mijenja iz minute u minutu. Tvrtka iz Londona je pošteno radila posao, no nova Uprava nakon mene je ukinula to, počeli su sami kupovati naftu, napravili su nekoliko grešaka koje su Inu koštale nekoliko milijuna dolara... Ina se počela opskrbljivati naftom preko MOL-a. Nikad nismo mogli dobiti uvid u cijenu po kojoj MOL kupuje naftu, nismo imali pravo na to kao NO'', kazao je Štern.
Ustvrdio je da nije bilo govora o ulasku Rosnjefta u Inu, a jest pokušaja Lukoila, no prije donošenja Zakona o Ini. Kad je donesen zakon, onda je paket dionica prodan MOL-u.
Govoreći o upravljačkim pravima MOL-a, ponovio je da je u svojem radu ''često bio primoran na neke ustupke jer smo mi nešto očekivali kao država, nemoj ovo radi ulaska u EU, nemoj ovo radi monetizacije nečega pa radi Schengena, koji više nije pitanje... ali Hrvatska mora napraviti nešto po tom pitanju''.
Grmoja Zekanoviću: Vidim natruhe zaljubljenosti u Plenkovića
"Jedina korupcija koju ste istaknuli je vezano uz Bijele noć, Siriju, tj. SDP-ove vlade'', kazao je Zekanović koji smatra da je to i ''poticaj za institucije da se istraže svi koji su sudjelovali u nečasnim radnjama'', a opet je uslijedila verbalna razmjena njega i Grmoje koji je zaključio: ''Simpatičan je način kojim pokušavate obraniti Plenkovića. Vidim tu i natruhe određene zaljubljenosti, baš mi je drago".
Na Zekanovićevo pitanje, naime, Štern je opetovao da ne vidi ni u kojem djelu odgovornost Filipovića, a što se tiče arbitraže kazao je da je njegovo mišljenje o njoj negativno: ''Nikad ne bih ulazio u to nego tražio druga rješenja. Arbitraža uvijek završi podjelom krivice i troškova. Arbitraža je po meni najgori način rješavanja sporova''.
Zekanović pitao Petrovića je li MOL-ov čovjek, on mu poručio: Neću se spuštati na razinu paušalnog medijskog optuživanja
Uslijedila je potom kratka stanka, a na red za saslušanje došao je Siniša Petrović, koji je dao pravni pregled načina korporativnog upravljanja. Petrović je bio predsjednik NO-a Ine od prosinca 2012. do lipnja 2016. te je kazao da je ''njegovo iskustvo u Ini takvo da je požalio što je bio član NO-a, ali i da mu je dijelom poslovno i privatno dalo nemjerljivo iskustvo i odgojilo ga''.
''Na prvom sastanku sam rekao da se ne slažem da Ina posluje u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Mislim da sustav korporativnog upravljanja nije u skladu s hrvatskim propisima. Funkcija NO-a nije zastupati interese jednog dioničara ili većinskog, nego činiti ono najbolje u interesu društva, u ovom slučaju Ine'', istaknuo je Petrović.
Upozorio je i da je ''velika razlika između onoga što je vlasništvo i upravljanje'': ''Slažem se da promjena sustava upravljanja ne bi donijela ništa, nego su ključni vlasnički odnosi i činjenica koliko dionica ima MOL, koliko država".
''Činjenica da MOL ima 47, odnosno sad 49 posto dionica, a Hrvatska 44, da su dijelom skrbnički računi, dijelom mali dioničari. Efektivno, to znači da ima većinu što se pokazalo kod donošenja odluka. S 49 posto mogli su samostalno izglasati odluke. Uprava nije imala ovlasti koje bi morala imati, to je posljedica sporazuma dioničara. Zašto je ovaj model upravljanja tako nastao, on je mješavina ili karikatura dvaju sustava upravljanja po hrvatskom pravu - dualistički model i monistički'', kazao je Petrović.
Objasnio je da prema mađarskom zakonu dioničko društvo funkcionira po monističkom modelu s upravnim odborom i izvršnim direktorima: ''MOL je htio preslikati mađarski model upravljanja s kojim je upoznat. Ne branim MOL, nego je činjenica da se u ovakvom odnosu po hrvatskom zakonu članovi NO-a biraju većinom glasova dioničara. 2014. smo oformili ad hoc odbor koji su predložili poboljšanje sustava upravljanja. Aktualni način izbora NO-a i Uprave potpuno je protivan Zakonu o trgovačkim društvima''.
''Situacija u kojoj NO i Uprava ovako imenovani djeluju je patološka za NO i kompaniju'', kazao je Petrović i opetovao: ''Dioničari očekuju da zastupate njihove interese, a ako to radite, postupate protivno zakonu. Ako postupate u skladu sa zakonom, onda ne postupate u skladu s očekivanjima dioničara koji su vas postavili. Ključno je rješavanje vlasničkih odnosa, u tome se slažemo''.
''Nemojte biti uvjereni da bi otkup dionica, kad bi država ponovno bila isključivi vlasnik Ine, riješio probleme s Inom. Postoji odnos vlasništva i upravljanja, ali vlasništvo nije garancija uspješnog upravljanja. Iskustva pokazuju da kad je država vlasnik, to nije garancija da je i društvo uspješno'', podsjetio je Petrović.
Jeste li vi MOL-ov čovjek, upitao je Zekanović Petrovića, a ovaj mu rekao da se neće braniti, a na sjednicu Vijeća je došao zbog odgovornosti.
''Došao sam jer mi je gospodin Grmoja poslao poziv i mislim da mi je dužnost kao građanina odazvati se. Na ovu razinu vašeg paušalnog medijskog optuživanja ne želim se spuštati niti ću se na bilo koji način braniti. Mogu samo reći što sam propustio na početku, razloge zašto sam ovo prihvatio. Ovo je bio nastavak mog volonterskog rada za hrvatsku državu, ne za neku imenovanu vladu. Od toga što sam radio u doba Tuđmana, za njega osobno, pregovori s EU-om, prihvaćajući i ovo. Naknadu od Ine nisam primao ja nego sam zaradu davao u humanitarne svrhe. Vaše izjave govore više o vama nego o meni", zaključio je Petrović.