Ovo je jedna od onih priča u kojoj nema pobjednika. Tužna je to priča o jednom čovjeku i njegovom smeću. Priča je to i o ljudima u Velikoj Mlaki koji godinama prolaze svojim naseljem i užasavaju se tog prizora u svojoj blizini. I nije tako od jučer. Iza fotografija dvorišta na raskrižju kriju se godine i godine skupljanja otpada, boca, drvenih gajbi i predmeta svih vrsta, od dječjih bicikala do kartonske ambalaže. U sredini ove priče je čovjek čija kuća jedva izviruje iz gomile otpada. Svi koji ga poznaju reći će da boljeg čovjeka nikada nisu upoznali. Blag, dobar i uvijek spreman za šalu. Takav je Mladen. Pokušate li s njim razgovarati, zasigurno će vam ispričati i pokoji vic. Problema s njim zapravo nema. Osim – smeća.
"To je ruglo usred našeg naselja, ruglo koje se svaki dan sve više povećava. Tamo je leglo štakora i ostalih glodavaca koji se tu kote. Ljeti je užasan miris jer on vozi flaše s tog smetlišta poluispražnjene i to smrdi. Onda to vani pere. Donedavno je boce prao uz glavnu cestu na prilazu. Sjeo bi na stolac i ispirao boce i slagao ih te vozio u trgovine. On nema ulaz u dvorište, to je sve zatrpano", ispričala nam je jedna susjeda.
Susjeda koji živi okružen smećem i mi smo posjetili. I nakon što je saznao da je predmet priče, sliježe ramenima i kaže nam "snalazim se kako znam". Evo, kaže držeći u rukama komad kruha s jeftinom salamom, ovo je prvo što je danas pojeo. Majka mu je u domu koji košta oko 1000 eura, a njezina je mirovina tristotinjak. Ostatak plaća on.
Odnedavno od boca zarađuje manje nego prije. Trgovine su uvele ograničenje koliko boca odjednom može dovesti. Dok skupi boce, opere ih i odveze u nekoliko trgovina, potroši puno goriva, ali i nekoliko sati života, a sve što dobije nije dovoljno za ono što mu treba. Sada taj "potencijalni novac" drži u dvorištu i čeka bolje dane.
Radi u Čistoći i živi sam
O Mladenu nam pričaju i ostali mještani - vozi kamion Čistoće, razveden je i živi sam od kada je, zbog bolesti, njegova majka završila u domu za umirovljenike. Radi se o dobrom čovjeku, ali njegovo smeće sve im je teže ignorirati.
Svoju kuću prvi susjedi već godinama pokušavaju prodati…
Jednom je u Mladenovu dvorištu, kaže susjed, izbio požar. Nije se zapalilo smeće, uzrok je bila struja, no vatrogasci od gomile otpada nisu mogli prići i ugasiti vatru.
"Imao je svinjac i pola svinja je izgorjelo. Ležale su u dvorištu opečene i kasnije su jadne uginule. Ja sam prvi put vidio da se svinja dimi. Svi smo tada mislili da će mu to biti lekcija", kaže susjed i prisjeća se još jedne zastrašujuće situacije kada je hitna pomoć imala problem s pristupom kući u kojoj je bila njegova majka kojoj je pozlilo.
"Susjeda je jednom prilikom nabavila male piliće. Tijekom noći su iz njegova dvorišta došli štakori i sve ih pobili. Rekla mi je da su štakori bili veličine mačke", priča jedna mještanka koja vjeruje da su životinje došle upravo iz Mladenova dvorišta.
Uredno plati kazne
I drugi susjedi s kojima smo razgovarali rekli su nam da im je užasno gledati to "smetlište", a za to krive institucije koje "ne rade svoj posao".
"Institucija" komunalnog redara na teren zbog smeća u Mladenovu dvorištu već je izlazila. 2019. godine dobio je prvu od tri kazne u iznosu od nekadašnjih 800 kuna, odnosno sadašnjih 106,17 eura.
"On uredno plati kaznu. Nikad se nije ni žalio. Nakon što ga opomenemo, on nešto unutra posloži. Tamo ima svega. Što on radi s tim nepovratnim bocama, ja ne znam. Ima i čepove. On to pere, sprema, slaže, a kolege mi kažu da je to čistio na javnoj površini ispred kuće", kažu iz komunalnog redarstva Velike Gorice koji nemaju baš puno rješenja za ovaj slučaj.
"Ne znamo što ćemo dalje. On je sada počistio javnu površinu i na njoj nema smeća. A što se tiče dvorišta, ono je totalno neuredno, kao i vrt. To smo već tri puta kaznili. On može svaki tjedan kaznu platiti, ali problem ostaje. Ne može mu nitko ništa ako skuplja ambalažu i prodaje ju, ali on to skuplja i deponira unedogled", priča nam komunalni redar i objašnjava da ga ne mogu posjećivati svaki dan jer pokrivaju veliko područje, a postoje i druga mjesta na kojima su potrebni.
"Jedino sudac može odlučiti je li to ugroza i dati sudski nalog da se uđe unutra, mi to ne odlučujemo", zaključuje redar.
No, ima i susjeda kojima smeće uopće ne smeta. Važnije im je, objasnili su, da im je susjed dobra osoba spremna pomoći.
"Nemam puno za reći osim da je taj čovjek vjerojatno najbolji susjed kojeg ovo selo ima. To je susjed koji je svima pomogao i mislim da nema čovjeka ovdje koji mu ne duguje. Doslovno. Što se tiče dobrote, on je uvijek prvi koji će uskočiti, a za ostalo nemam pojma. Na kraju krajeva, to je njegovo dvorište i mislim da bi svaki susjed trebao gledati u svoje dvorište i neka pomogne kad ga se zazove. Meni nikada nije smetalo", komentirao je jedan od najbližih Mladenovih susjeda.
Čovjek je to koji, dobili smo i dojam, osjeća težinu života danas. Razumije on da ljudi teško žive i bez obzira na sve, pun suosjećanja pita: "A kako se vi snalazite?"
"Ja nisam bolestan, nisam vezan ni za što od ovoga. Svatko kome nešto treba, može doći i uzeti si. Ja jednostavno nemam vremena sve to pospremiti. Ne želim se svađati sa susjedima, tu sam starosjedilac i živim oduvijek", rekao nam je.