U jutro mi je palo napamet da se ošišam nakratko, ali frizerka me na sreću od toga s mjesta odgovorila. Za malo sam učinila za ista veliku pogrešku. Na večer sam otišla u šetnju jer uto doba nema gužve. Bilo je u istinu lijepo jer je sve mirisalo najesen. Nisam za dugo uživala u samoći jer je u brzo naišla skupina trkača, ali svi su od reda skrenuli na lijevo, a ja sam za tim otišla kući. Usput sam vidjela granu koja je sličila zmiji te sam se na smrt prepala.
Ako vam je prethodna pričica zvučala neobično i bilo vam ju je teško čitati, u pravu ste. U njoj je svaki prilog zamijenjen prijedložnim izrazom, a svaki prijedložni izraz prilogom. Drugim riječima, ono što treba pisati sastavljeno napisano je rastavljeno i obrnuto, što je dovelo do pogrešnog značenja.
Da pojasnim, prilozi su riječi koje se najčešće dodaju glagolima ili pridjevima kako bi se dopunilo ili pobliže odredilo njihovo značenje (napamet, nasmrt, odmalena), dok prijedložni izrazi obuhvaćaju vezu prijedloga s imenicom (na pamet, na smrt, od malena).
Kad smo nešto naučili bez razmišljanja i razumijevanja, upotrijebit ćemo prilog i reći da smo učili napamet. A ako nam je pritom sinula ideja, koristit ćemo prijedlog na i imenicu pamet te reći da nam je ideja pala na pamet. Isto tako, zmija će nas nasmrt preplašiti, ali ćemo pritom pomisliti na smrt od njezina otrova. Pjevači će reći da pjevaju od malih nogu, odnosno odmalena, a ako su i tekstopisci, od malena stiha mogu stvoriti veliku pjesmu.
Priča s početka teksta trebala bi, dakle, glasiti ovako:
Ujutro mi je palo na pamet da se ošišam na kratko, ali frizerka me nasreću od toga smjesta odgovorila. Zamalo sam učinila zaista veliku pogrešku. Navečer sam otišla u šetnju jer u to doba nema gužve. Bilo je uistinu lijepo jer je sve mirisalo na jesen. Nisam zadugo uživala u samoći jer je ubrzo naišla skupina trkača, ali svi su odreda skrenuli nalijevo, a ja sam zatim otišla kući. Uz put sam vidjela granu koja je sličila zmiji te sam se nasmrt prepala.
Da ne bi sve bilo crno-bijelo, neki se mjesni i vremenski prilozi nastali dodavanjem prijedloga prilozima kad, tad, sad i tud mogu pisati i odvojeno radi isticanja priloga. U tom slučaju prilozima se dodaje navezak -a, na primjer: dokad – do kada, otad – od tada, zasad – zasada ili otud – od tuda.
Od sada nadalje nema više izlika!
Aha, od tuda je došao taj nesporazum.