Djeca su jedna od najranjivijih skupina u društvu, a proteklih nekoliko godina i zbog pandemije i potresa bile su im izuzetno teške. Sve to još je teže palo djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Problema ne manjka niti s druge strane.
Poteškoće s kojima se susreće sustav socijalne skrbi u odnosu na djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kao i one s kojima se susreću udomiteljske obitelji, iste su kao prijašnjih godina, ali još izraženije. I nakon apela pravobraniteljice za djecu kojim je zatraženo proširenje smještajnih kapaciteta za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, situacija je i dalje nepromijenjena.
''Djelatnici centara za socijalnu skrb i ustanova za djecu obavještavaju nas da je i dalje vrlo teško pronaći smještaj za dijete, odnosno da je pritisak za prijam djece u ustanovu velik. Također smo obaviješteni da nema iskazanog značajnog interesa za obavljanje udomiteljstva za djecu'', istaknula je za DNEVNIK.hr dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević.
Moguće je, navodi se i u njezinu Izvještaju za prošlu godinu, da je znatno povećanje broja djece u ustanovama, u odnosu na prethodna razdoblja potaknuto strahom djelatnika sustava socijalne skrbi od ponavljanja tragičnih događaja u kojima su djeca teško ili smrtno stradala u svojim obiteljima, dijelom i zato što sustav nije pravovremeno i stručno donosio odluke i postupao u najboljem interesu djece.
Povećani broj izdvajanja djece iz obitelji i njihovo smještanje u institucije rezultat je i nedovoljnog broja udomiteljskih obitelji, ali i stručne procjene da će djeci koja imaju potrebu za kontinuiranim terapijskim tretmanom takva usluga biti lakše dostupna u ustanovama.
No kao pozitivnu stvar dječja pravobraniteljica je naglasila da je ove godine posvojeno više djece nego prijašnjih godina.
''U Hrvatskoj je do 21. studenog ove godine posvojeno 166 djece. U istom razdoblju lani ukupno je posvojeno 123 djece, dok je ukupan broj djece koja su posvojena u 2021. bio 152 djece. Procjena je da bi do kraja ove godine posvojeno bilo više od 170 djece s obzirom na to da je veliki broj djece u postupku prilagodbe'', istaknuli su za DNEVNK.hr iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike uz napomenu da će se posvojenje realizirati kada je dijete spremno na posvojenje i kada je posvojenje u interesu djeteta.
Broj posvojenja tijekom godina varira te se unazad desetak godina kreće prosječno od 87 do 133 posvojenja godišnje, a još jedna stvar koja se malo mijenja kroz godine je i čekanje, spora administracija. Teško to pada onima koji žele posvojiti dijete, a još više djeci koja su najčešće u onoj nježnoj dobi kada su najranjivija i posebno im treba ljubav i pažnja.
Godine prolaze, djeca postaju ljudi
Prema posljednjim podacima 196 djece ima ispunjene pretpostavke za posvojenje, a riječ je o tome da mora biti spunjen jedan od uvjeta - da je roditelj dao pristanak za posvojenje koju može povući u roku od 30 dan, da je roditelj odlukom suda lišen prava na roditeljsku skrb ili je donesena odluka suda koja nadomješta pristanak roditelja na posvojenje djeteta ili da je dijete umrlih, nestalih i nepoznatih roditelja.
Važno je naglasiti da dijete u dobi od 12 godina daje svoj pristanak za posvojenje, a mlađe izražava svoje mišljenje o posvojenju.
U Registru potencijalnih posvojitelja na dan 21. studenoga 2022. upisano je 1175 potencijalnih posvojitelja, od kojih 604 imaju djecu.
Unatoč pritužbama na dugotrajnost procedure, pravobraniteljica smatra da bi, radi zaštite djece, trebalo produljiti stručnu pripremu potencijalnih posvojitelja u cilju njihova osnaživanja putem stjecanja vještina i znanja potrebnih za odgovornu i zahtjevnu ulogu posvojitelja, kao i radi boljeg razumijevanja potreba posvojene djece. Također je izrazito važno da sustav ulaže dodatne napore u edukaciju stručnjaka u ovom području.
''Što manje djece u institucijama, a više kod udomitelja''
Da sve dugo traje, svjestan je i Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ali i ističe: ''Mogu prihvatiti da se administrativne procedure mogu smanjiti, ali ne i stručna procjena i analiza prihvatljivosti posvojitelja te interesa djeteta''.
''Što manje djece u institucijama, a više kod udomitelja'', plan je čijem se ostvarenju Piletić nakanio posvetiti jer, kako je rekao, ''prioritet politike ove Vlade su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi''. Međutim, konkretni rezultati i dalje izostaju.
Udomitelja, kako za djecu, tako i odrasle osobe, nedostaje, i to već godinama, a stanje kroz godine vidljivo je u tablici.
Na dan 22. studenoga 2022. udomiteljskih obitelji je bilo 2490 od čega je 1277 udomitelja za djecu i 1213 udomitelja za odrasle osobe.
Broj novih dozvola za obavljanje udomiteljstva je, za 11 mjeseci u 2022. godini, veći oko 20 posto nego 2019. godine, a navedena godina je uzeta kao jedinica usporedbe s obzirom na početak pandemije.
Petero braće i sestara traži dom
Problem nedovoljnog broja udomiteljskih obitelji otežava smještaj djece posebice kad je riječ o zajedničkom smještaju braće i sestara.
Pravobraniteljica se posebno bavila slučajem petero djece smještenih u ustanovi, koja su međusobno jako povezana i u čijem je interesu premještaj u jednu ili dvije udomiteljske obitelji na istom području.
''Iako udomljenje jest u njihovu interesu, ono će za njih biti velika životna promjena, koju će lakše prihvatiti i prilagoditi se budu li u tome zajedno. U konkretnom slučaju to je posebno izraženo jer je riječ o djeci koja od ranog djetinjstva ne žive s roditeljima te svoju svijest o pripadnosti obitelji i vlastiti identitet grade na međusobnom odnosu i zajedničkom odrastanju. U interesu je te djece da i dalje budu zajedno, pa makar i u ustanovi'', istaknula je pravobraniteljica.
Nedovoljan broj udomiteljskih obitelji u urbanim sredinama, posebno u velikim gradovima, dovodi do toga da se djeca smještaju daleko od mjesta u kojem su prije živjela pa time još više slabe veze djeteta s primarnom obitelji i ono gubi svoju socijalnu mrežu. Otežava to i rad stručnjaka CZSS-a koji imaju zakonsku obavezu redovito pratiti proces prilagodbe djeteta u udomiteljskoj obitelji.
Zbog smanjenih kapaciteta udomitelja da se nose s izazovima skrbi za pojedinu djecu, 38 djece je iz udomiteljskih obitelji vraćeno u ustanove. Problem je i što neke udomiteljske obitelji ne žele prihvatiti na smještaj djecu romskoga podrijetla što je, ističe pravobraniteljica, potpuno neprihvatljiv stav te nespojiv s njihovim daljnjim bavljenjem udomiteljstvom.
Organiziranog stanovanja tko se sjeća još?
Iz resornog Ministarstva za DNEVNIK.hr ističu da je trenutno u Hrvatskoj petero specijaliziranih udomitelja za djecu, a do donošenja izmjena i dopuna Zakona o udomiteljstvu nije bilo nijednog specijaliziranog udomitelja za djecu.
Napominju i da je jedna od aktivnosti koje poduzimaju zajedno s centrima za socijalnu skrb i ažuriranje podataka o udomiteljima, ''s ciljem osiguravanja stvarnog broja udomitelja koji skrbe o korisnicima ili su voljni to činiti, a ne samo onih koji imaju dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a nemaju na smještaju korisnike''.
Upozoravaju i da je bitan utjecaj na broj udomitelja kretanje broja srodničkih udomitelja s obzirom na to da je srodničko udomiteljstvo, sukladno Zakonu o udomiteljstvu, prioritetan oblik skrbi koji se osigurava u skladu s interesima korisnika kod članova obitelji bliskih korisniku.
Gledano regionalno, podaci izgledaju ovako:
- najveći ukupni broj udomiteljskih obitelji je u Zagrebačkoj županiji, a najmanji u Ličko-senjskoj županiji
- najveći broj udomitelja za djecu je u Gradu Zagrebu, a najmanji broj u Ličko-Senjskoj županiji
- najveći broj udomitelja za odrasle osobe je u Zagrebačkoj županiji, a najmanji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
- najveći ukupni broj smještenih korisnika je u Zagrebačkoj županiji, a najmanji broj u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
- najveći broj smještenih odraslih osoba je u Zagrebačkoj županiji, a najmanji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
- najveći broj smještene djece je u Međimurskoj županiji, a najmanji u Ličko-senjskoj županiji
Kad je riječ o gorućim problemima - nedostatnim kapacitetima za smještaj djece bez roditeljske skrbi te nedovoljnom broju udomitelja, ističu da je ''pri Ministarstvu osnovano Povjerenstvo za analizu djece na smještaju. Ono na mjesečnoj razini prikuplja podatke od centara za socijalnu skrb o djeci izdvojenoj iz obitelji i smještenoj kod pružatelja usluga te prati postupanja i donošenje odluka u najboljem interesu djeteta''.
Napominju i da su izmjenama i dopunama Zakona o udomiteljstvu redefinirani posebni uvjeti za obavljanje specijaliziranog udomiteljstva za djecu, podignut je iznos opskrbnina te je donijeta odluka o pomoći udomiteljima oko troškova grijanja.
Kad je riječ o organiziranom stanovanju, Ministarstvo ističe da kontinuirano provode proces osiguravanja te usluge u stambenim jedinicama uz podršku odgajatelja za djecu koju je potrebno izdvojiti iz obitelji - osiguran je veći broj nekretnina za te potrebe, uspostavljena suradnja s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, a u planu je otvaranje novih najmanje 30 stambenih jedinica, posebice u županijama u kojima ta usluga nije dovoljno razvijena.
Zakonske izmjene daleko od problema u praksi
No, iz udomiteljskih udruga upozoravaju da donesene zakonske izmjene i dalje ne rješavaju mnoge važne probleme.
Udomiteljima i djeci nedostaje stručna pomoć i podrška, kao i informacije o edukacijama koje su udomiteljima nužno potrebne s obzirom na to da djeca koja se smještaju u njihove obitelji iskazuju značajne psihičke teškoće. Ukazuju i na neujednačeno postupanje centara za socijalnu skrb (CZSS) i to najviše kroz reguliranje pitanja zastupanja djece od strane udomitelja i odobravanje novčanih pomoći za potrebe djece.
Potrebno je, ističu, uspostaviti jači partnerski odnos između udomitelja i centar aza socijalnu skrb, raditi na stručnoj pomoći i potpori djeci i udomiteljima, kao i na međusektorskoj povezanosti te većoj vidljivosti udruga udomitelja u lokalnim zajednicama, koje često ne prepoznaju specifičnost i potrebe udomljene djece, već poduzimaju mjere koje se odnose na svu djecu.
Kao dobar putokaz, kažu, pokazala se i na ovom području Primorsko-goranska županija, gdje je stvorena svojevrsna mreža udomiteljstva, a Županija se aktivno uključila i u promociju udomiteljstva (su)financirajući aktivnosti usmjerene na senzibilizaciju javnosti te financijskim potporama udrugama sa svojeg područaj što je primjer iz kojega može učiti cijela Hrvatska.