Hajdaš Dončić: Ili monetizacija i privatizacija ili rezanje plaća, mirovina i socijalnih prava

Ministre, zašto država ne može, a koncesionar će moći dobro upravljati autocestama?

Pročitajte i ovo Gost Dnevnika Nove TV Više od 380 milijuna kuna i 12 kilometara: Ministar Butković otkrio detalje nove dionice autoceste do Siska Tko se vozi autocestama? 'Ima nas samo 4,3, a ne 12 milijuna'

Država nema novca za obveze Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka-Zagreb. Ja ću samo napomenuti da sljedeće godine dolazi 7 milijardi kuna na naplatu, a ukupan prihod je oko dvije milijarde. Dakle, kratkoročno država ne može. Da se država dalje zadužuje, ne može, naš javni dug je na 200 milijardi kuna, što znači da neke resurse moramo iznajmiti. Ovdje govorimo o iznajmljivanju autocesta na određeni vremenski period konzorciju koji može uspješno upravljati i u nekom razumnom vremenskom roku ostvariti i određenu dobit.

>> 'Davanje autocesta u koncesije nije opravdano'

Koliko je realno da mirovinski fondovi uđu ili budu jedan od koncesionara?

Vrlo je realno. Profesionalni mirovinski fondovi žele oploditi svoj novac, a upravo ulaganje u stratešku infrastrukturu, dugoročno ulaganje osigurava stabilne prihode, a stabilni prihodi su ujedno i dobri prihodi za naše buduće mirovine. Dakle, oni neće biti većinski vlasnici, ali u nekom konzorciju, nekoj skupini, svakako mogu sudjelovati.

Kako ćete kritičarima odgovoriti da je ovo prelijevanje iz šupljeg u prazno, da mirovinama praktički mi saniramo javni dug?

To ekonomski ne stoji, to nije istina. Mirovinski fondovi, govorim o drugom stupu, imaju višak kapitala i taj kapital treba oploditi. Bolje ga je oploditi u Hrvatskoj, bolje da hrvatski građani u budućnosti imaju interesa u onome što se događa u hrvatskoj ekonomiji. Dakle, kritičari ne stoje i upravo ti kritičari koji pričaju za mene nisu ekonomski kritičari.

Bojite li se najave sindikata da će organizirati referendum da se spriječi monetizacija?

Ne, zato jer za to nema nikakve potrebe. Autoceste ostaju u Hrvatskoj. Pitanje je upravljanja pitanje je rješavanja kratkoročne ekonomske koristi. Sa samim time za 30 milijardi kuna Hrvatska jednokratno smanjuje javni dug, jačamo našu poziciju, jačamo poziciju prema rejting agencijama, ne trebaju nam novi rezovi i zapravo krećemo prema zemlji koja može biti ugodna i pogodna za ulaganje.

Ako tih tri milijarde eura, o čemu se govori, ne bude ostvareno ili neće nitko ponuditi, 2014. u financijskom smislu što bi ona značila za ovu zemlju?

Vrlo tešku ekonomsku situaciju, a onda dalje možemo govoriti o daljnjem rezanju i socijalnih prava i mirovina, a isto tako i plaća. Zato upravo privatizacija svega što nije strateški, a isto tako i monetizacija autocesta, odgovor je svim kritičarima za jedno mudro i dobro upravljanje javnim financijama. Napomenut ću da maastrichtski kriteriji govore o 3 posto i o 60 posto. Kada to prođemo, dolazimo pod sankcije Europske unije koje mogu u jednom trenutku biti i takve da nam uskrate plaćanja iz europskih fondova ili da zapravo jedan dio BDP-a uplaćujemo u europski proračun.

Znači, dolazi ta europska trojka koja onda neće reći možete dati u koncesiju, nego kao Grci, morate to sve prodati?

Upravo tako, ali smatram da je Vlada Zorana Milanovića koje sam ja član vrlo odgovorna Vlada, koja realno upravlja resursima i koja pokušava u svakom trenutku naći optimalno rješenje da pokazujemo da stvari možemo rješavati sami, da ne skidamo gaće pred ničim.

A privatizacija Croatia Airlinesa? Je li to baš neminovno?

To je nužno. Znači, ona se događa u dva koraka. Prvi dio je bio zapravo sanacija postojećeg stanja kroz dokapitalizaciju državnih potraživanja, gdje nismo dozvolili da kompanija propadne. Danas kompanija ima 13 zrakoplova, a za bilo kakvo širenje, za bilo kakav opstanak njoj treba strateški partner.

Kad ćemo znati novog strateškog partnera?

U šest do osam mjeseci. Kroz provedeni javni natječaj nadamo se da će Croatia Airlines dobiti strateškog partnera.

Kina, Indonezija, Afrika... Koji je najizgledniji vlasnik ili većinski vlasnik?

Pa mi bismo zapravo htjeli vlasnika iz Azije iz vrlo jednostavnog razloga jer smatramo da dodaje jednu komplementarnu vrijednost Croatia Airlinesu. Isto tako, povećavao bi broj putnika u zagrebačkoj zračnoj luci, a i u svim hrvatskim zračnim lukama, a Croatia Airlines onda može biti 'feeder', tj. prijevoznik tih putnika u druge europske destinacije.

U političkom smislu, za vas osobno, ako ne bi prošla monetizacija i privatizacija Croatia Airlinesa, vi ne biste sjedili u Vladi?

Ja bih bio onda neuspješan ministar. Ali naravno, pod uvjetom da ponude zadovolje, što znači da dobijemo oko tri milijarde za monetizaciju i da onda moramo reći 'Da', a isto tako i za Croatia Airlines, da nađemo strateškog partnera. A inače bih bio vrlo neuspješan ministar.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook