Usred krize dala otkaz na poslu s dobrom plaćom i - pokrenula svoj posao!

Žakline Troskot iz Njemačke se preselila u Hrvatsku i ni iz čega stvorila svijet slastica. U dvije i pol godine priliku za posao dobilo je devetero ljudi. 2010. kada je kriza zavladala, i kada su mnogi odlazili iz Hrvatske u potrazi za poslom, Žakline je otvorila slastičarnicu.

Pročitajte i ovo Okupirali Istru Hrvatska sve popularnija za zajednicu koja broji 40 milijuna ljudi - i raste Snovi i život Radite li posao o kojem ste sanjali kao dijete? Istraživanje u Hrvatskoj pokazalo zanimljive podatke

Prije je, kaže, mogla odraditi 8 sati i otići kući - sada toga nema. Kad imaš svoj posao, s njim onda i živiš. Iako zna biti teško, naprijed je gura ljubav prema poslu i pozitivni komentari ljudi. 'Jednostavno, kad osjetiš da nemaš više što ponuditi, kad osjetiš da nije fer da primaš veliku plaću za nešto na što se siliš, to više nije bilo - to', rekla je Žakline.

>> Evo kako si smanjujemo šanse u potrazi za poslom!

2010. kriza je širom otvorila vrata. Ljudi su dobivali radne knjižice u džepove. Ona je svoju uzela dobrovoljno. Sve što je imala - uložila je u - slastičarnicu. 'To je valjda neki osjećaj da to moraš tada napraviti i onda te podrži i nebo. Čovjek stvarno treba u trenutku kada osjeti da je dosta zatvoriti vrata i otvoriti nova i idemo dalje', rekla je.

Vrata je zatvorila u Njemačkoj, odakle se preselila u Hrvatsku. Prvih pola godine života slastičarnice, svaki je kolač prošao kroz njezine ruke. 'Zaista je nekada bilo fizički naporno stajati satima i satima, ponekad i noćima.'

A onda stiže pomoć. U dvije i pol godine, s dvoje zaposlenih popela se na - devetero. Đurđica radi nešto više od godine dana. Na dan usluži stotine ljudi. 'Ako si takva osoba, ako se možeš družiti s ljudima, imaš komunikaciju, sve se da izdržati, biti nasmiješen cijeli dan, ali moraš i voljeti taj posao', ispričala je Đurđica.

Iako kaže, u Njemačkoj vlada pozitivnija poduzetnička klima, ne bi se vraćala. A ni posao slastičarke mijenjala bivšim - ekonomskim. 'Vidiš fizički ako si napravio 50 kilograma kolača, tih 50 kilograma jednostavno vidiš, znaš da stoji iza toga nešto, nije to papir koji je prošao kroz tvoje ruke i otišao negdje, nije to taj feeling', objasnila je Žakline. Uz devetero zaposlenih, proširili su se i prostorno. No kaže, korak po korak. Iz projekta u projekt. Važno je - ne predati se.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook