Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Noga, a ne ruka ljudski je organ s najvećim dostojanstvom, u čemu su se složili anatomi, liječnici i evolucionisti koji su se ovog tjedna okupili na konferenciji Društva za ljudsku biometriju.


Ustvari, premda nitko ne može zanijekati iznimnu okretnost ljudske ruke u anatomskom smislu, od freska u Lascauxu preko mnoštva nezaobilaznog oruđa i sprava, ona je tek malo "usavršen" organ sa zrakasto raspoređenih pet prstiju, kako kaže paleoantropologinja Yvette Deloison.

Vezani članci Koronavirus u Wuhanu, ilustracija Znanstvenici WHO-a došli do novog otkrića: Virus se u početku širio više nego što se mislilo Dragan Primorac, Ivan Đikić Primorac odbacuje Đikićeve optužbe za sukob interesa: "On vjeruje da neistina koja se ponovi više puta, s vremenom postaje istina. Sve mu opraštam"

Upravo proučavajući ruku nekadašnjih hominida znanstvenici su zaključili koliko je noga drukčija i važna.

Dakako, kaže Deloison, naše stopalo čine isti dijelovi kao u majmuna: tarzalne i metatarzalne kosti te prsti. No njegovi mišići nemaju istu zadaću: palac omogućuje majmunu da uhvati granu poput hvataljke, dok je kod čovjeka atrofirao i ne služi više ničemu.

Premda okamine Homo habilisa (prvi čovjek koji je živio prije dva milijuna godina) dopuštaju mogućnost da se takav pokret mogao izvesti, znanstvenici na temelju funkcionalne anatomije ljudskog stopala ne mogu zaključiti kako se ono razvijalo od majmuna koji su se penjali po stablima do dvonožnog čovjeka. Nedvojbeno potječemo od primata koji su već hodali na dvjema nogama, ističe Deloison.

Premda su dvonožni gmazovi živjeli prije gotovo tristo milijuna
godina, njihov hod nema ništa zajedničko s čovječjim, kaže belgijski kirurg Marc Libotte.

Ljudski koraci usto su neobično štedljivi s energijom, budući da je "vrećica kikirikija dovoljna za višesatno hodanje", ističe taj stručnjak.