'Ta izvanzemaljska međuzvjezdana materija je u stvari ono od čega su zvijezde, planete i ljudi napravljeni i stvarno je važno da se analizira', izjavio je na konferenciji za medije u Washingtonu David McComas, glavni istraživač IBEX-a i pomoćnik zamjenika predsjednika Odjela za svemirsku znanost i inženjering, Istraživačkog instituta Southwest u San Antoniju. IBEX proučava granicu Sunčevog sustava u orbiti oko 322.000 kilometara iznad Zemlje.
Pročitajte i ovo
>> Tamna materija jedan je od ključeva života u svemiru?
Međunarodni tim naučnika predstavio je u stožeru NASA-e nova otkrića IBEX-a, u što spada prvo otkrivanje izvanzemaljskih čestica vodika, kisika i neona, nakon potvrde prethodno otkrivenog helija. Ti atomi su ostaci supernova, starijih zvijezda koje su eksplodirale i razbacale svoje elemente širom galaksije. Međuzvjezdani vjetar nosi te nabijene i neutralne čestice kroz Mliječnu stazu, a IBEX može otkriti elemente koji su u njima prisutni.
Istraživači su otkrili 74 atoma kisika na svakih 20 atoma neona u međuzvjezdanom vjetru. Za usporedbu, u Sunčevom sustavu ima 111 atoma kisika na svakih 20 atoma neona, što znači da je u svakom dijelu našeg sustava više atoma kisika nego u obližnjem međuzvjezdanom prostoru, napomenuli su znanstvenici u priopćenju. 'Važno je znati njihovu količinu, jer ti elementi grade zvijezde, planete i ljude. Otkrili smo sljedeću zagonetku, materija van Sunčevog sistema ne izgleda kao ona unutar njega. Izgleda da joj fali kisika u odnosu na neon', istakao je McComas.
Manjak kisika u međuzvjezdanom materijalu može značiti da se Sunce formiralo u području svemira s manje kisika, u odnosu na njegovu trenutnu lokaciju, istaknuli su znanstvenici. No, to bi moglo značiti i da je kisik 'zaključan' u drugim galaktičkim materijalima, poput kozmičkih zrnaca prašine ili leda. 'Ovo nam postavlja novu zagonetku: je li je nešto od tog kisika, tako nužnog za život na Zemlji, zaključano u kozmičkoj prašini, ili nam to govori koliko je drugačije naše okruženje u odnosu na rodno mjesto našeg Sunca?', smatra je Eberhard Moebius, profesor Sveučilišta New Hampshire. Istraživanje je objavljeno u Astrophysical Journal.
