Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Znamo da su dijamanti najtvrđi čvrsti materijali koje poznajemo, a prozračni futuristički materijali poznati kao aerogelovi su najmekši. Znanstvenici su odlučili napraviti spoj futurizma i ženinog 'najboljeg prijatelja'.


Rezultat je dijamantni aerogel, odnosno najmanje gust dijamant u svijetu i istovremeno, vjerojatno jedan od najvrjednijih aerogelova dosad napravljenih. Oba materijala imaju zanimljive karakteristike pa njihovo spajanje donosi višestruku korist, primjerice u optici, kvantnim računalima i izradi novih struktura, piše popsci.com.

Vezani članci Ovaj mali dijamant u sebi sadrži mineral koji do sada nitko nikada nije vidio (Foto: Nester Korolev/UBC/Live Science) Znanstvenici u transu: Ovaj mali dijamant u sebi sadrži mineral koji do sada nitko nikada nije vidio Foto: Thinkstock Pronađen ogroman "krvavi" dijamant od 476 karata: Toliko je velik da nitko još ne zna koliko vrijedi

Aerogel izgleda pomalo sablasni i podsjeća na izrezani komad dima, a teksturom podsjeća na stiropor. Koristi se za toplinsku izolaciju svemirskih odijela, zaustavljanje kozmičkih čestica te čak i kao toplinska izolacija u domovima. Aerogel se izrađuje tako da se normalni gel super-isušivanjem oslobodi tekućine, a rezultirajući materijal, tek je nešto gušći od samog zraka i sadrži 90 posto zraka, ali zadržava strukturu i čvrstoću netekućih komponenti gela.

Da bi se napravio dijamantni aerogel, potrebno je generirati ogroman pritisak, no treba paziti da se gel ne raspadne pod tim pritiskom. Peter J. Pauzauskie i njegov tim kolega iz laboratorija Lawrence Livermore National, taj su problem riješili na način da su u 'nakovanj komoru' ubrizgali plin neon da zadrži kompaktnost gela pod velikim tlakom. Nakon toga, gel od amorfnog ugljika podvrgnut je tlakovima između 22,5 i 25,5 gigapaskala. Da bi se dobio normalni sintetički dijamant, potrebno je stvoriti pritisak od 18 gigapaskala.

Rezultat - difuzna nedijamantna struktura, prozirna i savitljiva poput plastike, ali s odsjajem pravog dijamanta. Upravo taj odsjaj je zapravo još jači i stabilniji nego kod običnog dijamanta i vrlo je primjenjiv kao optički vodič informacija u jezgrama super kvantnih računala.