Novu klasu supernove identificirao je i zabilježio dr. Dovi Pozanski sa sveučilišta Kalifornija u Berkeleyu, zajedno s timom kolega, a događaj su zabilježili u galaksiji NGC 1821, koja je od nas udaljena oko 160 milijuna svjetlosnih godina. Rezultat njihovog otkrića objavljen je u žurnalu Science, a znanstvenici su dosad bilježili dva osnovna tipa supernova. Prvi tip supernova događa se u binarnim sistemima, gdje dolazi do eksplozije zvijezda, tzv. bijelih patuljaka, nakon prikupljanja masivne količine materije od sestrinske zvijezde. Do eksplozije dolazi kad bijeli patuljci na taj način nakupe dovoljnu masu, a zbog toga što obično eksplodiraju pri unaprijed zadanoj veličini, nazivaju se 'standardnim svijećama' i znanstvenici ih koriste za mjerenje kozmičkih udaljenosti.
Pročitajte i ovo
Tek podsjeća na tip jedan supernove
Već prije postojale su teorije o eksploziji helija unutar bijelih patuljaka, koje oslobađaju male količine materijala i koje mogu posjećati na supernovu Drugi tip supernove je onaj u kojem zvijezde, koje su i do 20 puta masivnije od našeg sunca, eksplodiraju uslijed nestanka goriva. Znanstvenici određuju tip supernove analizom radijacije, koju emitiraju nakon eksplozije i ono što se dogodilo dr. Pozanskom i njegovom timu, jest da novu supernovu nisu mogli klasificirati niti u jednu od dvije predviđene kategorije. 'Ona tek jedva sliči prvom tipu supernova', objasnio je Pozanski i dodao kako je novootkriveni tip supernove nastajao izrazito brzo i proizveo neobičnu kombinaciju elemenata.
Između nove i supernove
Dr. Stuart Ryder, astronom iz opservatorija Anglo Australian smatra kako se radi o događaju koji se može svrstati između nove i supernove. 'Nedostatak željeza u tragovima eksplozije govori kako zvijezda, obično je to bijeli patuljak, nije eksplodirala u potpunosti, već da je samo sagorjela svu materiju prikupljenu od sestrinske zvijezde u binarnom sistemu, a to je obično događaj koji se kategorizira kao nova', objasnio je. Pozanski vjeruje kako odgovor leži u već otprije teoretiziranom događaju eksplozije helija unutar bijelog patuljka, koji pritom iz sebe izbacuje malu količinu materijala. U slučaju eksplozije zvijezde SN 2002bj, zabilježena vidljiva eksplozija, iznosila je samo jednu desetinu one koja se očekuje kod prvog tipa supernove.
