Američka vojska početkom ove godine razmatrala je opciju cyber napada na Libiju kojim bi onesposobila protuzračnu obranu Gadafijeve vojske, no nakon duge rasprave ipak su odustali od ove ideje, objavili su u NY Timesu.
Pročitajte i ovo
S obzirom da je riječ o tajnim informacijama, konkretne tehnike koje bi vojska SAD-a upotrijebila nisu poznate, no njihov bi cilj bio poremetiti vojne komunikacije i onesposobiti radarski sustav za rano upozorenje koji je povezan s protuzračnom obranom koja je napadala NATO-ove zrakoplove.
No, kako kažu u NY Timesu, čak su i neke vojni zapovjednici bili protiv te ideje – ako bi Amerikanci napravili ovakav presedan u ratovanju, slično bi u budućnosti mogli napraviti Rusi i Kinezi i tako pokrenuti potpuno novi način ratovanja.
Također, pojavilo se i pitanje pravnih komplikacija, a Amerikanci ionako nisu bili sigurni mogu li pokrenuti napade u tako kratko vrijeme te mogu li započeti takav oblik napada bez da Obama obavijesti Kongres. 'Ne želimo biti oni koji će započeti s novim oblikom ratovanja', rekao je James Andrew Lewis koji je u Centru za strateška i internacionalna istraživanja specijaliziran za tehnologiju i nacionalnu sigurnost.
Osim na Libiju, Amerikanci su razmišljali i o manjem cyber napadu na Pakistan i to kako bi onesposobili radare koji bi mogli primijetiti američke helikoptere koji su prevozili specijalce kada su krenuli ubiti Bin Ladena, ali i od toga su na kraju odustali.
Jedan član američke administracije rekao je da su kapaciteti cyber ratovanja 'poput Ferrarija kojeg držite u garaži i koristite ga samo na velikim utrkama, a ne u običnim gradskim vožnjama'.
Prema nekim visokim izvorima iz američke vojske, najveći razlog zbog kojeg Amerikanci nisu upotrijebili ovu vrstu napada jest kratak vremenski period u kojem su trebali reagirati – s obzirom da su Gadafijeve snage brzo napredovale prema Benghaziju, do pokretanja cyber napada rat je već mogao biti odlučen.
Naime, potrebno je puno priprema i traženja sigurnosnih propusta da bi se mogao napasti jedan takav sustav. James Andrew Lewis dodao je da cyber napadi u stvarnosti nisu nimalo nalik onima koje možemo vidjeti u filmovima gdje ih se može pokrenuti s par klikova mišem i malo tipkanja po tipkovnici te njihova priprema može potrajati jako dugo.
Prema svemu sudeći, planiranje ratovanja u budućnosti uključivat će i komponentu cyber ratovanja – koja bi čak mogla biti i presudna za dobivanje ratova.
Ako se ovakvim napadima onesposobi obrana, infrastruktura i komunikacije neke zemlje, one će biti potpuno bespomoćne i bez mogućnosti obrane i tako postati jednostavna meta za napadače.
