Anoreksija ne pita za godine

Više od 50 posto osoba s dijagnosticiranom anoreksijom nikad se potpuno ne oporavi, 20 posto ostaju kronični bolesnici, a pet posto ih umire, upozorava British Medical Journal.

Pročitajte i ovo Veliki problemi malih ljudi Oni su djeca koju vidite u parku, vaši su susjedi, susrećete ih u trgovini... Ali iza njihova osmijeha kriju su potresne priče Iskrivljena ljepota Skriveni, virtualni svijet izgladnjivanja mladih Hrvatica

Drugi poremećaj hranjenja, bulimija, dva puta je češća od anoreksije, a osoba oboljela od bulimije pretrpava se hranom, a zatim namjerno izaziva povraćanje.

Oba psihijatrijska poremećaja mogu biti kobna ili uzrokovati trajne posljedice kao što su osteoporoza i neplodnost.

Dr. Jon Goldin, dječji psihijatar iz londonske dječje bolnice
napominje da se pojavljuju i slučajevi sedmogodišnjaka oboljelih od anoreksije, premda vrlo rijetko.

Navodeći uzroke za tako rano pojavljivanje anoreksije dr. Goldin upozorava na činjenicu da "današnja djeca žive pod mnogo većim pritiskom nego prije deset ili dvadeset godina, a djetinjstvo se na neki način sve više skraćuje".

Mišljenje koje prevladava u današnjem društvu da je mršavost glamurozna, potkrijepljeno slikama slavnih mršavica u časopisima, još je jedan od faktora koji mogu izazvati anoreksiju i bulimiju. No, umjesto sjaja i slave bolest donosi samoću i očaj.

Žrtve anoreksije i bulimije potajno se izgladnjuju ili se prejedaju pa zatim povraćaju, često pretjerano i vježbaju, a i kad dosegnu ekstremnu mršavost još misle da su debele.

No, ugrožene nisu samo mlade osobe, a nedavna istraživanja otkrila su da se bolest može javiti kad se genetski aspekt poklopi s faktorima poput početka puberteta, društvenih pritisaka i želje za uspjehom, izrugivanja i nedostatka samopoštovanja, upozorava profesorica Janet Treasure, voditeljica službe za pomoć oboljelima od poremećaja hranjenja i istraživačkog centra pri King's Collegeu u Londonu.

Stručnjaci upozoravaju da anoreksija ima najveću stopu smrtnosti od svih psihijatrijskih bolesti među mladima od 13 do 18 godina.

Poremećaji hranjenja općenito su češći u industrijaliziranim
zemljama, među mladim ženama i adolescenticama, a češće se javljaju među sportašicama i to posebno među gimnastičarkama, klizačicama i trkačicama te među balerinama. Prema procjenama stručnjaka tri posto mladih žena pati od poremećaja hranjenja.

Jedan od znakova upozorenja je povećano zanimanje za dijetu i odbijanje oboljele osobe da jede u društvu, ističe Goldin.

Glavni pokazatelj anoreksije je težina manja od 85 posto očekivane težine za visinu, odnosno indeks tjelesne mase manji od 17,5.

Ostali znakovi su pretjerana briga za težinu i izgled tijela, žutilo tena, gubitak kose i amenoreja. Moguće su i promjene ponašanja, povučenost, tajnovitost i pojačano vježbanje.

Anoreksija može uzrokovati nizak krvni tlak, depresiju, promjenje raspoloženja i ranu osteoporozu zbog smanjenog unosa kalcija i vitamina. U ekstremnim slučajevima osobe oboljele od anoreksije mogu umrijeti zbog otkazivanja organa, a česta su i samoubojstva.

Izliječenje je moguće premda može trajati nekoliko godina, a što se ranije primijeti to su veći izgledi za oporavak, ističu stručnjaci.

Međutim, čak 50 posto slučajeva poremećaja hranjena prođu
neprimijećena. Oboljeli često niječu bolest i odbijaju liječenje.
Hospitalizacija je nužna tek ako težina padne ispod 75 posto očekivane tjelesne težine.

Anoreksiju je prvi opisao engleski liječnik Richard Morton 1689., a istaknuo je da ju izazivaju "tuga i tjeskoba".

Danas liječnici navode da bolest uzrokuje kombinacija genetskih, neuroloških, psiholoških i društvenih faktora.