Krajem 17. stoljeća grad Salem u američkoj saveznoj državi Massachusetts preplavile su izbjeglice koje su u tom gradu pokušali pronaći utočište od rata kojeg je engleski kralj William proglasio Francuskoj u američkim kolonijama. Golemi priljev ljudi izazvao je nestašice u gradu čime se samo pojačalo već postojeće suparništvo bogatih stanovnika i stanovnika koji su ovisili o poljoprivredi. U to vrijeme je u Salemu djelovao svećenik Samuel Parris, poznat po svojim tvrdim stavovima kojima su se poveli puritanci iz grada. Stoga su sve incidente proglašivala - đavoljim poslom.
U siječnju 1692. godine, kći i nećakinja velečasnog Parrisa doživjele su neobične epizode tijekom kojih su im se tijela grčila, ispuštale su neobične zvukove, vrištale su i nekontrolirano bacale stvari uokolo. Lokalni liječnik za to je okrivio - nadnaravne sile.
Pod pritiskom sudaca, djevojčice su za svoje napade okrivile tri žene - prosjakinju Saru Good, siromašnu staricu Saru Osborne i Parrisovu ropkinju Titubu. To su ujedno prve žene optužene za vještičarenje u Salemu, a sve se dogodilo 29. veljače prije 324. godine.
Idući dan počelo je ispitivanje. Samo Tituba je priznala krivnju detaljno opisavši scene crnih pasa, crvenih mačaka, žutih ptica i crnog čovjeka koji ju je tražio da se potpiše u njegovu knjigu što je ona i učinila. Sve tri žene strpane su iza rešetaka što je izazvalo masovnu paranoju.
Tijekom 1692. i 1693. godine 200 ljudi je optuženo za vještičarenje. Njih 20 je pogubljeno. Većinom žene.
