Primatolozi su životinjama dali kameru kako bi s njom napravili video uradak, piše BBC. To je dio znanstvene studije o tome kako čimpanze percipiraju svijet oko sebe i jedni druge. Snimanje filma bila je ideja primatologinje, dr. Betsy Herrelko. U više od 18 mjeseci, proučavana je skupina od 11 čimpanzi koje žive u novoizgrađenoj zgradi u zoološkom vrtu u Edingurghu, u prostoru koji sadrži tri velike vanjske arene, kao i seriju manjih soba.
Unatoč činjenici da te čimpanze nikada nisu sudjelovale u istraživačkom projektu prije, ubrzo su pokazale interes za snimanje filma. Dr. Herrelko je pred njih stavila dva izazova. Prvi je bio naučiti ih kako da koriste 'touchscreen' pomoću kojeg su birale različite slike. Radeći to, Herrelko je mogla istraživati koje slike čimpanze vole više gledati. Drugi je izazov bio dati im 'Chimpcam', kameru smještenu u kutiji koja je štiti od oštećenja. Na vrhu kutije bio je ekran koji je pokazivao prizor koji se snima.
Isprva su čimpanze bile više zainteresirane za svoj vlastiti odraz, nego tehnologiju, ali tijekom vremena, neke su naučile izabrati sliku koju žele gledati. Na primjer, čimpanze su mogle koristiti 'touchscreen' da bi odlučile hoće li gledati snimke prostora u kojem borave ili mjesto na kojem se priprema hrana za njih. Rezultati istraživanja još moraju biti detaljnije analizirani, ali čini se da nisu imali slike koje bi najradije gledale. Iako nisu sigurni što je tome razlog, moglo bi biti da su slike koje su im bile prikazane bile poznate, ili stoga što ne znaju tražiti nešto drugo. U završnoj fazi, dr. Herrelko je istraživala što se dogodilo kada bi 'Chimpcam' dala cijeloj skupini. Postepeno su se počele igrati s kamerom, noseći je sa sobom. Uskoro su postale zainteresirane i za ekran na kutiji kamere, gledajući što se događa kada su pomicale kameru okolo snimajući nove prizore.
Sve u svemu, bile su više zainteresirane za te slike, nego za 'touchscreeen' u sobi za istraživanje. Zaključeno je da nije vjerojatno da su životinje svjesno pokušale snimati neki poseban predmed.
