Australski geofizičar iz Hrvatske Hrvoje Tkalčić potvrdio je 80 godina staru hipotezu da je unutarnja jezgra Zemlje izgrađena od čvrstog materijala, a za metodu „korelacijskog polja Zemlje“, kojom je sa svojom grupom došao do otkrića, kaže da donosi novu paradigmu u znanosti.
Pročitajte i ovo
Tkalčić je objavio rad s mlađim kolegom Thanh-Son Phamom u nedavnom broju časopisa Science, koji je pobudio interes u struci i za koji kolege ističu da ima implikacije na razumijevanje sastava unutarnje jezgre Zemlje.
Generalno smo uspjeli dokazati da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom agregatnom stanju, za što je postavljena hipoteza prije otprilike 80 godina. Do sada to nije bilo dokazano, iako su postojale dosta jake indicije, kazao je Tkalčić za Hinu i dodao da im je to uspjelo detekcijom tzv. smicajnih valova u unutrašnjoj jezgri Zemlje, koji su izravan dokaz za to.
Ti valovi mogu se kretati samo u čvrstim objektima, ne kroz tekućine ili plinove, dodao je.
Korištenjem globalne mreže postaja uparivali smo svaki pojedini prijamnik sa svakim velikim potresom te mjerili sličnosti između seizmograma, kaže Tkalčić i napominje da se radi o velikom broju kombinacija. Iz tih sličnosti konstruirali smo globalni korelogram, neku vrstu otiska prsta Zemlje, dodao je.
Tkalčić, koji je rođen u Bjelovaru 1970. godine, odrastao u Vinkovcima, a studij geofizike završio na PMF-u u Zagrebu 1996., otkrio je također da je unutarnja jezgra Zemlje mekša nego što se do sada mislilo.
Osim što smo detektirali te valove, uspjeli smo izmjeriti brzinu njihova širenja, a onda možete izvlačiti iz toga i neke druge fizikalne ili kemijske parametre nekog materijala. U ovom slučaju, mi smo odredili da taj materijal od kojeg je napravljena unutrašnja jezgra Zemlje po ponašanju ima sličnost s nekim drugim kemijskim elementima više nego sa željezom na normalnim temperaturama i tlakovima.
Znamo da unutarnju jezgru manje-više izgrađuje legura željeza i nikla, međutim taj materijal iz naših mjerenja više se ponaša kao zlato ili platina, a podložniji je deformaciji nego željezo. Tako je jedan od bitnih rezultata istraživanja to da smo uspjeli odrediti neke parametre iz kojih možemo utvrditi puno bolje ne samo fizikalna i kemijska svojstva Zemljine jezgre nego i kako se ona ponaša u odnosu na, recimo, plašt Zemlje, kazao je.
Stručni komentari otkrića ukazuju i na brojna otvorena pitanja. U kojem će smjeru Tkalčić nastaviti istraživanja?
Moja grupa nastavlja rad na korelacijskom polju Zemlje. Uspjeli smo pokazati ogroman potencijal te nove metode, to je zapravo jedna nova paradigma u našem području znanosti. Imamo mnogo ideja kako iskoristiti teorijski napredak na tom području, gdje smo mi kao znanstvena grupa dosta pridonijeli, kazao je.
Jedna je od mogućih smjernica rad na tomografiji Zemlje, na isti način na koji u medicini rade tomografiju ljudskog tijela. Druga je primjena metode na druge planete, osim na Zemlju, jer misije koje će postavljati instrumente na površine planeta bazirat će se na vrlo sličnim metodama koje smo mi koristili, objasnio je.
Dosta znamo o atmosferama planeta iz toga što možemo o njima opaziti teleskopom ili mjeriti satelitima, ali malo toga znamo o unutrašnjosti planeta. Ova će metoda u tome pomoći, kazao je profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri.
Za sebe kaže da je geofizičar ili seizmolog, ali da znanost o Zemlji okuplja stručnjake s raznim obrazovnim podlogama, od bazičnih znanosti, fizike, matematike, kemije i biologije preko geologije, kompjuterskih znanosti, primijenjene matematike i drugih.
Ima svega pomalo, kazao je.
Tkalčić, koji je prije dvadeset godina otišao iz Hrvatske na Odsjek za znanost o Zemlji i planetima Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu u SAD, doktorirao je ondje 2001. na problemima strukture duboke unutrašnjosti Zemlje putem prostornih valova potresa.
Kaže da je održao veze s Hrvatskom privatno i stručno. Ima zajedničke projekte s kolegama sa zagrebačkog PMF-a te organizira znanstvena napredovanja i usavršavanja za studente iz Zagreba.
Moje veze sa zagrebačkom geofizikom, koja je jedna od najstarijih škola geofizike u Europi, koju je osnovao još Andrija Mohorovičić, vrlo su jake. Imao sam dvije doktorandice s PMF-a, od kojih se jedna vratila na matični fakultet, a druga ostala u ovdje u Canberri, i jednog postdokoranda. Vrlo rado ugošćujem studente sa zagrebačkog PMF-a i mislim da su vrlo kvalitetni, kazao je.
Također ističe da dolazi barem jednom godišnje u Hrvatsku, što ovisi o međunarodnim konferencijama u Beču, gdje Tkalčić posjećuje laboratorije za praćenje nuklearnih aktivnosti.
Bavim se područjem diferencijacije između potresa i nuklearnih eksplozija, koristeći metode seizmologije i vodim sličan laboratorij u Australiji. Komuniciram sa svojom djecom na hrvatskom bez obzira na to što su rođena u Americi i u Australiji, zaključio je Hrvoje Tkalčić.
(Hina)
