VIDEO: Strašna ispovijest obitelji u strahu od krvne osvete

Ekipa Provjerenog otputovala je samo stotinjak kilometara od Dubrovnika kako bi razgovarao s dvije obitelji koje žive u strahu od krvne osvete. Skriveni iza bodljikave žice pod velikim lokotom nadaju se čudu, jer oni su mete osvetnika. Krv za krv, tko ubije, mora i sam biti ubijen. 'Čula sam prije za to, no nisam obraćala pozornost jer nisam mislila da se takvo što može nama dogoditi. Nisam o tome razmišljala', priča nam Rabie Zisa.

Pročitajte i ovo Donosi Provjereno Predsjednica ove komore drma već 16 godina: Ignorira sankcije ministarstva, ne izdaje licence, kažnjava članove i sudski ih progoni reportaža o nesreći Reporterka Provjerenog Barbara Majstorović dobila nagradu zbog važne priče

tri vijesti o kojima se priča KINA I JAPAN Sukob se pogoršava: "To signalizira potencijalni napad" Oglasila se premijerka Snažan potres pogodio Japan, osjetio se i u Rusiji: Izdano upozorenje, cunami pogodio dijelove zemlje, evakuacija u tijeku Prikupljanje potpisa Peticija za zabranu molitelja na trgovima već skupila impresivan broj potpisa: Oglasili se Vitezovi

>> Albanija: Zbog krvne osvete bomba u televizoru, dvoje mrtvih

Živimo u 21. stoljeću, a drevni običaj iz 15 stoljeća, i dalje živi. 'Čak i ako je ubojica u zatvoru ne smatraju to pravdom', ističe Gjin Marku, voditelj Ureda za pomirbu zavađenih obitelji. Zapadnom svijetu može se činiti nevjerojatnim, no krvna osveta i danas je način kako pojedinci u albanskom društvu rješavaju razmirice. Osobito na sjeveru zemlje.

1500 obitelji u strahu

Čak 1500 obitelji u Albaniji životare iza zidova u strahu od osvete. 'Gledao sam blijedu djecu koja dugo vremena nisu vidjela sunca, roditelje koji su nastojali izmiriti s zavađenom obitelji, sve kako bi živjeli slobodno. Neki su čak bili spremni umrijeti, samo kako bi im djeca živjela u miru', kaže Mentor Kikia, urednik Informativnog programa na Top Channelu.

Stradaju i nevini, sve u ime drevnog običaja. U predgrađu Tirane jedna obitelj proživljava sličnu dramu. 'Nemam nade, sva su nam vrata zatvorena, ne vjerujem da će ikad biti kao prije', ističe Melita Siza. 2007. U rodnom gradu Dibri, Melitin mentalno bolestan sin, zajedno s još trojicom, ubijaju dječaka od 12 godina. Razlog ni dan danas nije poznat. Za zločin je okrivljen samo njezin sin Špetim, koji je sada u zatvorskoj bolnici. 'Ne može biti gore od ovoga. Ne samo da je moj sin kažnjen, nego smo svi kažnjeni, kao da smo u zatvoru', priča ona.

Običaj iz 15. stoljeća

Žive u ovoj tek ožbukanoj prostoriji. Bez vode i sanitarnog čvora. Obitelj se raspala. Muž i starijii sin pobjegli su u Grčku, a napustio ih je i zet ostavivši Rabiju i njezinu mjesec dana staru kći. Tri žene preselile su u rođakovu kuću u predgrađu Tirane. Iako je Melitin mlađi sin na robiji, obitelj žrtve zaklela se da će se osvetiti. Od tada, Melita živi iza visokih zidova i ograda, doslovce pod lokotom. 'Oprezni smo kad izlazimo, no uvijek se bojimo. Užasno je živjeti u strahu. Ne možeš zauvijek živjeti u sjeni straha', dodaje Melitina Kći Rabie.

Kanun je još u 15. stoljeću uspostavio Lek Dugađini, albanski princ. Zakon je vrijedio za planinsko područje sjeverne Albanije i Kosova. Njime je regulirano sve, od pitanja crkve, obitelji pa do zločina. Time je riješeno i pitanje krvne osvete, odnosno Gjakmarjje. Drevna osveta primjenjivala se na ubojicu, no s vremenom se zakon modificirao i proširio. Njime nitko od muških članova neke obitelji ubojice više nije bio pošteđen. Pa ni šira obitelj.

'Ubit će me bez obzira na sve'

Zbog jednog nesretnog slučaja u igri djece, u kojoj je nehotičnim hicem iz puške dječak ubio dječaka, obitelj Pala Delije živi u strahu. 'Troje djece iz mog kraja otišlo je na rijeku igrati se pucajući iz lovačke puške. Moj nećak nije znao da su unutra meci. Dok su se igrali, nećak je upucao i ubio jednog dječaka', priča Pal. Bez obzira što on i njegova obitelj nemaju nikakve veze s nesretnim slučajem, zbog prijetnji su morali odseliti i oni danas žive u Tirani. 'Pokušali smo se pomiriti po zakonima Kanuna, ali obitelj žrtve se zaklela da će nas eliminirati', kaže.

Sinovi tog 80-godišnjaka pobjegli su još dalje, na jug zemlje. Pal brine o snahama i unučadi, bez obzira što žive stotinama kilometara dalje od rodne Puke, kretati se slobodno, nije preporučljivo. 'Uvijek nađem prigodno vrijeme za izlazak, ne idem kasno navečer. Ali i tada me malo strah, jer tko me hoće ubiti, ubit će me bez obzira na išta', u strahu govori Pal. Obitelji Zisa i Delia, nisu izuzeci. Gjin Marku,voditelj udruge za pomirenje među zavađenim obiteljima više nema kamo sa dokumentima obitelji koje su u njegovu uredu potražile pomoć. Problem je tvrdi ogroman, premda ga albanske vlasti nastoje umanjiti.

Zloporaba Kanuna

Mislim da se nismo pomirili s činjenicom da živimo s krvnom osvetom, imamo reakcije od društva, ali trebamo podršku od vlasti Mentor Kikia 'U Albaniji smo od 1991. g. imali oko 10.000 presuda donesenih vlastitim sudom. To je čista zloupotreba 'Kanuna'. U ta su ubojstva uračunati svi oblici krvne osvete, kao i imovinski problemi, osobni prekršaji i trgovanje ljudima', objašnjava Marku. Iako se može steći dojam, kako je problem samo u tradicionalnom i zastarjelom odgoju, ili pogrešnom shvaćanju Kanuna, Gjin kaže, razlozi su puno dublji. 'Standard, siromaštvo i mentalitet su neki od faktora koji utječu na krvnu osvetu. Ali veliki su problem nedostatak funkcioniranja pravosuđa i korupcija. To su samo neke od stvari zbog kojih ljudi ne vjeruju vladi', smatra on.

Melita i Pal ne vide izlaz. Dane provode zatočeni iza visokih zidova i žica, odsječeni od svijeta. Kad ide samo do trgovine, Melita kaže da ima osjećaj kao da nosi glavu u torbi. Prema Kanunu ženama se ne smije osvećivati. No bilo je i takvih slučajeva. U Albaniji se svaki dan dogodi u prosjeku jedno do dva ubojstva.

Albanija šuti o fenomenu

Svi albanski mediji danas pišu o ubojstvu policajca iz okolice Skadra. Gjin Marku i njega povezuje s krvnom osvetom. Iako smo iz nadležnih ministarstava pokušali dobiti izjavu kako se država bori protiv osveta, ni u ministarstvu unutarnjih poslova niti pravosuđa nismo dobili odgovor. Za njih to službeno ne postoji jer albanski zakon ne razlikuje ubojstvo od ubojstva iz krvne osvete.

'Mislim da se nismo pomirili s činjenicom da živimo s krvnom osvetom, imamo reakcije od društva, ali trebamo podršku od vlasti', zaključuje urednik Kikia. U tome je najveći problem. Država ili ne može ili se ne smije uhvatiti u koštac s ovim problemom. Suradnja s kolegama koji prate crnu kroniku ide isključivo do neke mjere. Država o ovom fenomenu najčešće šuti. Bilo kakvo istraživanje ubojstava, ali i mirenje zaraćenih obitelji može biti vrlo opasno.

Ugroženi i glumci

Čak i ako je ubojica u zatvoru ne smatraju to pravdom Gjin Marku Rijetki su oni poput Gjina i Mentora koji nastoje govoriti ali i početi rješavati taj problem. Naime, u Albaniji općenito prevladava indiferentan stav javnosti kada je u pitanju Krvna osveta. 'U novinskim člancima i možeš pročitati nešto o tome, ali takve uglavnom samo zaobiđeš, nije ti zanimljivo. Sve to čini ti se vrlo glupim, posramiš se jednostavno', kaže glumac Nik Xhellilaj. Prošle godine održana je premijera filma u kojem je Nik glumio upravo žrtvu krvne osvete. Do tada, kaže, o njoj je znao vrlo malo. Zbog potrebe uloge neko je vrijeme proveo na sjeveru Albanije.

Svjestan je da postoji taj problem, ali se zbog njega ne osjeća nesigurno. 'Kad biste krenuli istraživati ovaj fenomen u Albaniji lako biste došli do činjenice da je taj problem uvijek vezan samo uz dvije obitelji, samo između njih. Ja živim ovdje i nikada nisam imao problem, tipa hodam po ulici i da netko pored mene padne, to ipak nije tako', zaključio je glumac.

Za prosječnog građanina ili turista, nema opasnosti. No oni koji u svojoj bližoj ili široj obitelji imaju ubojicu, ne mogu mirno spavati. Svjedoci kažu, znalo se dogoditi da takozvana Gjakmarjja potraje sve dok se međusobno ne poubijaju svi muški članovi zaraćenih obitelji. Stradaju i nevini, sve u ime drevnog običaja. Prema podacima Gjinova ureda, od milijun i pol Albanaca koji su u posljednjih nekoliko desetljeća emigrirali iz zemlje, svaki treći morao je otići zbog neke vrste sukoba. Melita bi bila spremna i na odlazak iz zemlje. Sve kako bi barem njezina unuka mogla normalno živjeti u miru.