Važna tema i velika rasprava: Što Hrvatska treba - energane ili spalionice?

O tome treba li u Hrvatskoj graditi energane mišljenja stručnjaka su podijeljena: jedni kažu da je to samo drugo ime za spalionicu sa svim štetnim posljedicama, dok drugi smatraju da je to uobičajeni europski model oporabe otpada, potreban zbog energije koju proizvode.

Energane su postrojenja u kojima se spaljuje otpad, a oslobođena energija pretvara u korisne oblike poput grijanja ili električne struje, za razliku od običnih spalionica gdje se energija ne iskorištava.

Tema izgradnje energana ponovno je otvorena u raspravi o rješavanju gorućeg problema zbrinjavanja otpada, posebno nakon nedavnih odrona na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševec i najavi gradnje centra za gospodarenje otpadom.

Marko Košak, voditelj teme Zero Waste i kampanje protiv spaljivanja otpada u Zelenoj akciji, ističe kako je ključno pitanje prilikom rasprave o energanama - želimo li ponavljati tuđe greške ili ih izbjeći primjenom dostupnih boljih rješenja.

Pročitajte i ovo Sadašnjost i budućnost Nijedna zemlja nije imuna, a nose povijesnu odgovornost na leđima: 10 država poduzelo je važne korake

Košak: Toksični pepeo i štetni plinovi

"Energane na miješani otpad, kako ih uljepšano nazivaju zagovaratelji i lobisti nastojeći prikriti da je riječ o postrojenjima za spaljivanje otpada, to jest spalionicama, postrojenja su koja termički obrađuju otpad te uz mizerne količine energije koju proizvode - električne i/ili toplinske, smanjuju masu otpada pretvarajući ga u toksični pepeo i šljaku čije je zbrinjavanje iznimno skupo te u štetne plinove poput CO2, dioksina, furana", upozorava.

Osim toga, dodaje, spaljivanjem se uništavaju brojni vrijedni resursi, čijim bi se iskorištavanjem smanjila potreba za eksploatacijom novih resursa.

"EU je stoga posljednjih nekoliko godina brojnim dokumentima jasno poručila da se otpad mora maksimalno iskoristiti kao sirovina za industrijsku proizvodnju, što pobornici spaljivanja u potpunosti ignoriraju tvrdeći da se spaljuje isključivo nereciklabilni otpad, što nije točno", tvrdi stručnjak iz Zelene akcije.

Čak se i dobar dio nereciklabilnog otpada može iskoristiti, bilo kao granulat, kojeg Hrvatska uvozi i skupo plaća, bilo u građevinskoj industriji, dodaje Košak.

Tvrdi i da su se energane na miješani otpad na nizu primjera diljem Europe i svijeta pokazale izuzetno štetnim za okoliš i zdravlje, ali i financijski najskupljim.

Sve veći utjecaj spaljivanja otpada na klimatske promjene, upozorava Košak, rezultirao je odlukom EU-a da ga izbaci iz svoje taksonomije održivih aktivnosti te od 2021. ne financira izgradnju novih energana, a 2022. je donesena i odluka da se emisije od spaljivanja otpada naplaćuju po tržišnim cijenama, što će spaljivanje dodatno znatno poskupiti.

"To je jasna poruka državama članicama da ne planiraju, niti ne grade nove energane, to jest spalionice, te postupno zatvaraju postojeće i primjenjuju bolja rješenja, prvenstveno ona koja miješani otpad mogu sortirati u visokoj mjeri i pretvoriti u sirovine za novu industrijsku proizvodnju, a krajnji minimum neutralizirati za sigurno odlaganje", poručuje Košak.

Pročitajte i ovo Pitanje opstanka Uskoro se uvodi novo kazneno djelo: Bilo je samo pitanje vremena kada će ovaj problem postati ključan

Dobrović: Iskorištavanje manje od 20 posto

Bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović ističe da se kod južnijih područja, gdje se i mi nalazimo, korisni oblik dobiven u energanama, uglavnom svodi na električnu energiju uz iskorištenje uglavnom manje od 20 posto, što je u današnjem tehnološki razvijenom dobu vrlo nisko.

Energetski potencijal otpada kod spaljivanja je donja ogrjevna vrijednost, glavna termodinamička karakteristika svakog goriva.

Kod otpada se to odnosi na plastiku, papir i tekstil, koji izgorjevši u CO2 i vodu, daju taj energetski doprinos. Druge, negorive tvari kao što su metali, staklo, keramika, kosti i drugo energetski ne doprinose, nego se djelomično oksidiraju u razne produkte i zaostaju u pepelu ili odlaze u okoliš kroz dimnjak, objasnio je Dobrović.

Poručio je kako tehnički funkcionalni i savjesno održavani filteri smanjuju štetni utjecaj, ali ga sasvim sigurno ne uklanjaju u cijelosti te da su energane iznimno skupi objekti, a generiraju i značajne količine pepela, često problematičnog sastava pa se opravdano može reći kako je spaljivanje otpada mjera neuspješnosti sustava gospodarenja otpadom u cjelini.

Pročitajte i ovo Nova aplikacija, nove mogućnosti Telefon koji nije prestao zvoniti više od 30 godina: "Upornost je ono što nas obilježava i ne odustajemo od rješavanja prijava"

Lukić: Ne postoji opasnost

Stručnjak za zaštitu okoliša, ekologiju i održivi razvoj Tomislav Lukić kaže da se u cijeloj Europi ubrzano grade postrojenja energetske oporabe otpada (Waste-to-Energy -WtE) i trenutno ih u Euorpi funkcionira 504 koja termički oporabljuju 101 milijun tona komunalnog otpada.

Procjena je da će 2035. trebati postrojenja za 148 milijuna tona, dodaje.

Vodeće europske zemlje koje termički oporabljuju komunalni otpad su: Finska 61 posto, Švedska 60 posto, Norveška 50 posto, Švicarska 48 posto, Belgija 44 posto, Danska, Luksemburg i Nizozemska 41 posto, Austrija 36 posto itd.

"Bez postrojenja za termičku oporabu otpada u EU trenutno je samo Hrvatska, a po procjenama trenutno je potrebno u Hrvatskoj izgraditi WtE postrojenja za oko 400.000 tona po godini komunalnog otpada", smatra Lukić.

Tvrdi i kako je pročišćavanje dimnih plinova koji nastaju u WtE postrojenjima danas unaprijeđeno do izuzetno visoke razine tako da ne postoji opasnost od emisija većih od onih kojima smo uobičajeno izloženi.

Pročitajte i ovo Klimatski rječnik Plava ekonomija, zelene tvrdnje, točka preokreta: Znate li o čemu je riječ?

Ministarstvo: Za otpad koji se ne može drugačije oporabiti

"Kad govorimo o ciljevima gospodarenja otpadom postavljenim EU propisima, oni uključuju energetsku oporabu. Rezultat energetske oporabe otpada je toplinska i električna energija, dok se kao ostatak pojavljuje šljaka i pepeo", rekli su u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

Dodaju kako se u Planu gospodarenja otpadom 2023.-2028. navodi da u Hrvatskoj četiri tvrtke posjeduju dozvolu za energetsku oporabu postupkom R1 (korištenje otpada, uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije), na pet lokacija ukupnog kapaciteta 392.479 tona po godini.

Evidentirano je 36 energetskih oporabitelja koji nisu obvezni ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom već djelatnost obavljaju temeljem upisa u Očevidnik sakupljača i oporabitelja. Ishođenu dozvolu za spaljivanje otpada bez energetske oporabe nema niti jedna tvrtka.

"Osim novih postrojenja za energetsku oporabu otpada, potrebno je uzeti u obzir i postojeća postrojenja na kojima je moguća nadogradnja za energetsku oporabu otpada, primjerice industrijske toplane i kotlovnice, termoelektrane, tvornice cementa i tvornice vapna", kažu u Ministarstvu te ističu kako je energetska oporaba prikladna samo za vrste otpada koje se ne mogu drugačije oporabiti ili ponovno iskoristiti