Prije više od tjedan dana direktor Instituta za sudsku medicinu u Prištini Arsim Grđaliju objavio je kako je u Kiževaku u općini Raška pronađena nova masovna grobnica. Dva dana kasnije i predsjednik Komisije za nestale osobe Vlade Srbije Veljko Odalović rekao je kako je u grobnici vjerojatno između 15 i 17 tijela te da će njihova identifikacija biti moguća poslije DNK analize. Istoga je dana i odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu zatražio ekshumaciju tijela pronađenih u toj općini na jugozapadu Srbije.
Tu vijest nije komentirao gotovo nitko od vlade u Srbiji, a jedini predstavnik opozicije koji je o tome nešto rekao jest predsjednik Građanskog demokratskog foruma (GDF) Zoran Vuletić. U priopćenju je podsjetio kako masovna grobnica u Raškoj nije jedina pronađena u Srbiji i kako "skriveni grobovi pokazuju kontinuiranu neodgovornost države i nesumnjivo sudioništvo u zločinu'', prenosi DW.
Vučiću zabranjen ulazak u Kosovo
Nekoliko dana nakon otkrića grobnice u Raškoj objavljena je i vijest da je Aleksandru Vučiću zabranjen ulazak u Kosovo. O tome također ništa nije rekao niti jedan srpski dužnosnik, a Predsjedništvo Srbije nije odgovorilo na molbu Kosseva za njihov komentar.
Na pitanje DW-a je li Vučiću doista zabranjen ulazak u Kosovo i što je bio razlog za tu odluku, Ministarstvo vanjskih poslova Kosova poslalo je link s priopćenjem ministrice Melize Haradinaj-Stubll: "Zahtjev Vučića, Vulina, Đurića i Petkovića posjetiti Kosovo u doba kad se Kosovo suočava s ponovnim otvaranjem rane i velike boli za nestalim osobama i otkrivanjem masovnih grobnica Albanaca", piše u priopćenju, predstavlja "više uvredu nego provokaciju", izjavljuje Haradinaj-Stubll. Dodaje i kako će "svaki zahtjev Srbije u ovim okolnostima uvijek imati isti odgovor".
Među rijetkima, ako ne i jedini koji se osvrnuo na vijest o zabrani Vučiću da dođe u Kosovo, opet je Zoran Vuletić. Postavio je pitanje predsjedniku Srbije je li zabrana da on ode u Kosovo u "bilo kakvoj vezi s pronalaskom grobnice". Odgovor još nije dobio.
Pitanje nestalih dio je agende dijaloga Beograda i Prištine pod okriljem EU-a, a rješavanje tog problema ušlo je i u sporazum potpisan u Washingtonu 4. rujna.
"Što ćemo mi s takvim Srbima?"
Iako su se obje strane obvezale kako će "ubrzati napore locirati i identificirati posmrtne ostatke nestalih osoba", neke izjave srpskih dužnosnika protivne su tvrdnjama kako Srbija to doista i namjerava učiniti.
"Što ćemo mi sa Srbima koji potkazuju Albancima i Hrvatima, pričaju razne gluposti, pokazuju im gdje su sahranjeni Albanci širom Srbije. Veljko Odalović, ta Komisija za nestala lica. Oni malo-malo pa idu istraživati neke lokacije koje dojavljuju određeni špijuni...", izjavio je ovog rujna u intervjuu za TV Happy novi predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Upozorenje i iz Washingtona
Na presude Haškog suda pozvalo se i Povjerenstvo za vanjsku politiku Kongresa SAD-a, koje na društvenoj mreži konstatira kako je za skrivanje tijela ubijenih Albanaca osuđen samo Vlastimir Đorđević, koji je osuđen u Hagu na 18 godina zatvora, ali ne i ostali koji su u tome sudjelovali.
Fond za humanitarno pravo (FHP) 2017. godine tom je pitanju posvetio dosje "Operacija skrivanja tijela". Podsjeća kako je odluka o sakrivanju tragova zločina na Kosovu donesena 1999. na najvišoj državnoj razini i kako je Slobodan Milošević od ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovića tražio da "učini sve" kako bi se uklonili sahranjeni leševi albanskih civila.
FHP raspolaže i dokumentima policije i vojske gdje se vidi kako su u sakrivanju leševa ubijenih Albanaca sudjelovali deseci pripadnika i MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Utvrđeno je i da su, po nalozima policijskih dužnosnika, u uklanjanju leševa sudjelovali i civili i radnici javnih poduzeća.
Dokazi kako su leševi s Kosova premješteni u Srbiju predočeni su i u procesima pred Tribunalom u Hagu protiv Nikole Šainovića i drugih visokih dužnosnika Srbije, kao i u postupku protiv Vlastimira Đorđevića.
''Nema leša – nema zločina”
Ipak, nitko od desetaka pripadnika MUP-a Srbije koji se spominju u dosjeu FHP-a nije procesuiran. Pred sudom se tako nikad nije pojavio niti nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović, koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha sažeo: ''Nema leša – nema zločina".
Nije se sudilo ni nekadašnjem načelniku Kriminalističko-tehničkog centra Vladimiru Aleksiću, koji je, prema izjavi Slobodana Borisavljevića bio među suradnicima Dragana Ilića, kao ni načelniku Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije Draganu Iliću, koji je, navodi FHP, imao "vodeću ulogu u isplati dnevnica zbog operativnih troškova nastalih u akciji prikrivanja leševa".
Uz njih, nije se pojavio niti Petar Zeković, jedan od pomoćnika Vlajka Stojiljkovića, iako je djelatnik MUP-a Božidar Protić u Hagu svjedočio kako je prevozio leševe iz Kosova u Srbiju i da je tada u stalnom kontaktu bio upravo sa Zekovićem.
Nije istražena ni odgovornost Gorana Radosavljevića Gurija, nekad nadležnog za Nastavni centar u Petrovu Selu, gdje su otkrivene dvije masovne grobnice. To nije napravljeno, iako je nekadašnji šef Službe državne bezbednosti Radomir Marković na suđenju Slobodanu Miloševiću izjavio kako mu je Dragan Ilić rekao da mu je pomoć u poslu (sanacije terena) pružio baš Goran Radosavljević Guri, navedeno je u dosjeu FHP-a.
Na taj dosje pozvao se 18. studenog Povjerenstvo za vanjsku politiku Kongresa SAD, uz konstataciju kako, usprkos obećanju Aleksandra Vučića, pred sud nisu izvedeni niti oni koji su u Petrovu Selu, na lokaciji Nastavnog centra 1999. godine ubili trojicu braće Bitića.
