Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik reagirao je na vijest o smrti Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca koji je u Haagu služio kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici te drugih ratnih zločina počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Dodik je ustvrdio da Mladiću tijekom boravka u pritvoru nije bila pružena odgovarajuća medicinska skrb te je njegovo zadržavanje u pritvoru, unatoč teškom zdravstvenom stanju, ocijenio nehumanim.
"Da je imao bolju medicinsku pomoć, mogao je živjeti i dulje. To je učinjeno od strane ovog Mehanizma jer nisu znali kako se izvući iz ove situacije. To je nehumano", rekao je Dodik.
Kako prenosi ATV, Dodik se složio i s tvrdnjom da bi se Mladićeva smrt mogla smatrati svojevrsnim "ubojstvom", pritom navodeći slučaj bivšeg predsjednika Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića.
Govoreći o Mladiću, Dodik je podsjetio da je svjedočio u njegovu obranu pred Haškim tribunalom te je ustvrdio kako je tada vidio njegovo, kako je rekao, „časno držanje“.
„Bio sam svjedok njegove obrane. I tada sam vidio njegovo časno držanje. Nas boli činjenica da neki Naser Orić hoda slobodno, a veći je krvnik u Srebrenici nego Ratko Mladić“, rekao je Dodik.
Dodik je pritom poručio da Republika Srpska, bez obzira na reakcije iz Sarajeva i pritiske sa Zapada, ostaje posvećena svojim stajalištima, prenosi Dnevni avaz.
Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić umro je nešto više od pet godina otkako je u Hagu pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog najtežih ratnih zločina počinjenih tijekom rata u BiH.
Nakon dugogodišnjeg procesa, Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u lipnju 2021. odbacilo je sve žalbene osnove Mladićeve obrane na prvostupnjsku presudu.
Mladić je tako postao pravomoćno kriv za genocid na području Srebrenice 1995. i za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje, protupravne napade na civile i uzimanje talaca.
Presudom je utvrđeno kako je on te zločine počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata.
Prvi je uključivao plan čiji je cilj bio da se bosanski muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
Drugi udruženi zločinački pothvat imao je za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom snajperskom kampanjom i granatiranjem kao što je to bilo u slučaju opsade Sarajeva.
Cilj trećeg zločinačkog pothvata bilo je eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba.
Vojska i policija bosanskih Srba u genocidu u Srebrenici 1995. ubile su oko 8000 muslimanskih muškaraca i mladića.
