"Eksperti smatraju da Slovenija presudu može očekivati s optimizmom, pri čemu upozoravaju na nedavnu odluku istog suda u slučaju Jeličič protiv Bosne i Hercegovine iako nije riječ o posve jednakim pričama", naveo je ljubljanski dnevni list "Dnevnik".
Pročitajte i ovo
Europski sud za ljudska prava nedavno je objavio presudu prema kojoj BiH mora Ruži Jeličić iz Banje Luke isplatiti u roku od tri mjeseca njenu staru deviznu štednju u iznosu 167.440 eura, što je prvi slučaj rješenja žalbe jednog štediše iz BiH pred tim sudom.
Po pisanju lista, slovenski pravni eksperti u tom slučaju vide pozitivan signal za slovensku tezu da štediše treba isplatiti po teritorijalnom principu, dakle da bi štediše Ljubljanske banke Zagreb trebala isplatiti Hrvatska, a ne Slovenija, gdje se je nalazilo sjedište "stare" Ljubljanske banke.
"Europski sud za ljudska prava presudio je u slučaju Jeličić da štednju mora isplatiti Republika Srpska jer je tužiteljica štedila u podružnici Privredne banke Sarajevo u Banjoj Luci, a ne Federacija BiH, gdje se nalazilo sjedište banke. Europski suci čak su Bosni i Hercegovini naredili da mora primijeniti presudu vlastitog suda koji je već ranije naredio da joj se štednja isplati", navodi "Dnevnik" ocjenjujući da bi to moglo značiti da se i u slučaju tužbe hrvatskih štediša protiv Ljubljanske banke Europski sud za ljudska prava priklanja odluci "da dugove štediša mora riješiti država gdje je podružnica, a ne sjedište banke".
Predstavnici Nova Ljubljanske banke (NLB), koja je 1994. godine preuzela aktivu "stare" Ljubljanske banke ali ne i njene obveze prema štedišama izvan Slovenije, ovih su dana odbijali komentirati ishod tužbe i čekaju njenu objavu u ponedjeljak.
Predstavnik slovenske vlade za skucesijska pitanja Miha Pogačnik izjavio je pak u srijedu za slovensku tiskovnu agenciju STA da "ne vidi mogućnost da bi sud Sloveniju mogao proglasiti krivom kao odgovornu za povratak štednih uloga" za oko 130.000 štediša u ukupnom iznosu od 150 milijuna eura.
On tvrdi da u slučaju hrvatskih štediša Ljubljanske banke treba razlikovati "civilno-pravni aspekt" cijelog slučaja, jer prava štediša koja nitko ne osporava proizlaze iz imovinskog prava, ali da je "bitno koja država jamči za štedne uloge nakon što je došlo do raspada Jugoslavije".
Pogačnik je ponovio i poznata stajališta Ljubljane da bi "stare" štediše s područja bivše Jugoslavije trebalo obeštetiti po "teritorijalnom" načelu, dakle prema mjestu gdje su banke poslovale bez obzira na to tko ih je osnovao i gdje je bilo sjedište banke, te da je Hrvatska "jedina država s područja bivše Jugoslavije" koja se protivi da se pitanje stare štednje tretira u okviru sukcesijskih pregovora svih država-nasljednica.
Ako bi ipak došlo do presude u kojoj će za neraspolaganje imovinom štediša okriviti Sloveniju, tada bi Slovenija odmah od Hrvatske tražila povratak cijele sume koju bi morala platiti štedišama, kazao je Pogačnik dodajući da Slovenija "štedišama nije dužna platiti ništa jer od njih ništa nije ni dobila".
