Ti dijelovi fosila složeni poput slagalice potječu iz nalazišta Burgess Shale u Britanskoj Kolumbiji, u Kanadi koje je uvršteno u UNESCO-ovu svjetsku baštinu. Za prve dijelove fosila pronađene prije gotovo stotinu godina mislilo se da pripadaju raku. Paleontolozi nisu znali da se preostali okamenjeni dijelovi te životinje nalaze u drugim zbirkama, gdje su se vodili pod imenima različitih životinja, primjerice meduze, morskog krastavca i drugih člankonožaca.
Pročitajte i ovo
Tijekom iskapanja u 1990-im otkriveni su potpuniji fosilni primjerci i stotine izdvojenih dijelova koji su potvrdili da je Hurdia bila puno veća nego se mislilo. Zadnji komad slagalice, dobro očuvan, pronađen je u zbirci prirodno-povijesnog muzeja Smithsonian u Washingtonu, kažu Allison Daley i Graham Budd, paleontolozi sa sveučilišta Uppsala u Švedskoj, koautori studije objavljene u američkom časopisu Science od 20. ožujka.
Hurdia victorija u srodstvu s čudovišnom Anomalocarisom
Novi opis Hurdie victorije upućuje na srodstvo s grabežljivim 'čudovištem' Anomalocarisom.Hurdia je, kao i Anomalocaris, vladala oceanima u doba kambrija - prije 540 do 500 milijuna godina - i imala je tijelo člankovite građe, s glavom na kojoj je bio par bodljikavih krakova.
Životinja je imala snažnu okruglu čeljust s velikim brojem zuba zbog kojih je dobila nadimak 'tiranosaur iz kambrija'. Bila je duga dva metra, a imala je golem trodjelni oklop iznad glave po kojemu se razlikovala od Anomalocarisa. 'Takav oklop nismo našli ni kod jednog drugog okamenjenog ili živog člankonošca', ističe Daley koja je tri godine proučavala te fosile. Hurdia i Anomalocaris su najprimitivniji članokonošci iz kojih se razvila današnja golema skupina koja obuhvaća kukce, rakove, paukove i stonoge.
