Salman Rushdie davne 1988. godine napisao je roman 'Sotonski stihovi' i upravo zbog njega velik dio života provodi u izgnanstvu.


Indijsko-britanski pisac Salman Rushdie još uvijek je omražen među brojnim muslimanima, čak 25 godina nakon što je na njega bačena fetva (poziv na ubojstvo). I to sve samo zbog jedne knjige koju je napisao, a koja je odjeknula svijetom i učinila ga planetarno popularnim književnikom - 'Sotonski stihovi'.

Indijski muslimani traže zabranu ulaska Rushdieja u zemlju

Unatoč prijetnjama Rushdie još brani slobodu govora

Salman Rushdie rođen je u muslimanskoj obitelji srednjeg sloja u Mumbaiju. Kao jedini sin uglednog poslovnog čovjeka i učiteljice školovao se najprije u Mumbaiju, a potom u Engleskoj na Kraljevskom koledžu u Cambridgeu gdje je 1968. godine diplomirao povijest. U vrijeme rata između Indije i Pakistana njegova obitelj se seli u Pakistan. Roman Djeca ponoći (1981.), alegorijska priča o rođenju suvremene indijske nacije, donosi mu popularnost svjetskih razmjera.

Zbog ovog djela Rushdie se našao na udaru muslimana diljem svijeta što je rezultiralo kontroverzom općih razmjera. U Sotonskim stihovima se pojavljuje lik imama, vjerskog fanatika i zlog luđaka, koji se nakon godina emigracije na Zapadu vraća kući s prijezirom prema zapadnoj kulturi. Određeni muslimani tvrdili su da Rushdie likom pokušava diskreditirati njihovog poslanika Muhameda, a drugi kako se radi o tadašnjem iranskom duhovnom vođi Ruholahu Homeiniju koji je osobno 14. veljače 1989. godine izdao fetvu, osuđujući Rushdija i njegovo djelo.

Vezani članci Demi i Freddie Moore (Foto: Profimedia) Glumica očajno želi rasprodati knjigu, pa piše i o tome kako je prvog supruga varala dan prije svadbe Demi Moore i Ashton Kutcher (Foto: Profimedia) Zbog 15 godina mlađeg muža pristajala je na seks utroje, htjela mu je pokazati da je zabavna

Suočen s prijetnjama smrću i u samoj Britaniji, u koju je pobjegao nakon proglašenja fetve, Rushdie se uz pomoć tamošnje vlade i policije skrivao gotovo čitavo desetljeće i rijetko se pojavljivao u javnosti.

Homeinijev proglas iz 1989. godine u britanskim je medijima opisan kao 'poziv na ubojstvo književnika, izdavača i svih onih koji posjeduju roman', a kasnije i da 'iranski vođa nudi nagradu od više milijuna dolara za njegove ubojice'.

7. ožujka 1989. godine Velika Britanija prekida diplomatske odnose s Iranom. Deset godina je moralo proći kako bi se strasti na relaciji Teheran-London djelomice smirile.

Visoki iranski dužnosnici godinama su odbacivali optužbe o postojanju fetve, a iranski ministar vanjskih poslova Kamal Harazi 24. rujna 1998. izjavio je da 'iranska vlada nema nikakvih namjera odnosno planova o izravnom ili neizravnom ugrožavanju književnikovog života i osoba povezanih s njegovim djelom'. Nekoliko dana kasnije, prilikom posjeta sjedištu Ujedinjenih naroda, iranski predsjednik Muhamed Hatami kontroverzu je nazvao 'završenim slučajem'.

No, nija baš tako brzo sve završilo - traje još i danas

'Kad je prvi put optužen za blasfemiju bio je zbunjen. Vjerovao je da je stvorio umjetničko djelo i približio se Muhamedovim stihovima - sa stajališta jednog nevjernika, to je točno, ali ipak na prikladan način', piše Rushdie u trećem licu u autobiografiji pod naslovom Joseph Anton (to je njegovo lažno ime za vrijeme dok se krio od javnosti).

'Ako se osjećate uvrijeđeni, to je vaš problem', rekao je Rushdie na promociji autobiografske knjige u Berlinu 2012. godine. 'Biti uvrijeđen zbog sadržaja knjige prilično je teško. Jer kada knjigu zatvorite, ona više nema nikakvu moć da vas uvrijedi'.

No, izgleda kako su osjećaji mnogih muslimana diljem svijeta i dalje povrijeđeni. 2011. godine je nagrada za njegovo ubojstvo u Iranu povećana na 3,3 milijuna dolara. O svom životu u izgnanstvu, koje je trajalo 13 godina, detaljno progovara u autobiografiji. Doživio je radikalan gubitak slobode dok je živio s tjelohraniteljima skriven od javnosti.

Što je prava istina?

Britanski autori kao što su Baqer Moin i Kenan Malik ističu da kontroverze oko „Sotonskih stihova” nisu vjerski već politički motivirane te da su počele u studenom 1988. prilikom izbora u Indiji gdje su muslimanski tvrdolinijaši napali Rushdijevo djelo zbog prikupljanja političkih bodova.

Njegov prepoznatljivi književni stil kritičari najčešće nazivaju magičnim realizmom. Povezanosti, rascjepi i migracije između Istoka i Zapada predstavljaju dominantnu temu njegovog stvaralaštva. Kako zbog svojih književnih dostignuća, tako i zbog brojnih kontroverzi i skandala koji ga prate predstavlja jednog od najznačajnijih pisaca 20. stoljeća. Njegova djela prevedena su na više od 40 svjetskih jezika.

Knjiga je ubrzo zbog izazivanja sve većih sukoba zabranjena prvo u Indiji, a potom i u nekim nemuslimanskim državama kao što su Kenija, Tanzanija, Venecuela, Tajland, Singapur i Južnoafrička Republika. S druge strane, 'Sotonski stihovi' nisu zabranjeni u Iranu koji je bio žarištem medijskih kontroverzi, niti je zabranu knjige predlagao sam Homeini.

Autor Homeinijeve biografije Baqer Moin navodi da je iranski profesor u službi vlade napravio opsežni osvrt Rushdijeve knjige na 700 stranica i u sažetom ga obliku poslao u ured Homeinija koji je nakon pročitanog izjavio: 'Svijet je oduvijek bio pun luđaka koji pričaju besmislice i zato na ovo ne treba niti reagirati. Smatrajte to nevažnim.'

Sam Salman Rushdie ranije je bio popularan u Iranu gdje je njegovo djelo 'Sram' (1983.) osvojilo nagradu iranske vlade za najbolji prijevod godine, a jednako dobro primljeni su i 'Sotonski stihovi'. Djelo je naišlo na pozitivan odjek u iranskim medijima, njegovi citati učestalo su se vrtili na iranskim radio-postajama, a otvorene rasprave o istom vodile su se i na ulici i u samoj iranskoj vladi.

Malik također ističe da iza vodeće muslimanske organizacije u Britaniji koja je oštro kritizirala Rushdija zapravo stoji salafistička Saudijska Arabija, ideološki rival šijitskom Iranu u islamskom svijetu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook