Rusija najopasnija za novinare

U Rusiji su posljednjih godina stradali sljedeći novinari:

Pročitajte i ovo Borba protiv lex AP Sve više organizacija protiv Plenkovićeva plana: "Ovim zakonom žele ušutkati novinare" Problematične izmjene Sloboda medija i novinara u Hrvatskoj je u opasnosti? ''Vlada inzistira na zakonu opasnih namjera''

Magomed Yevloyev, 37-godišnji vlasnik internetskog portala Ingushetiya ubijen je 31. kolovoza 2008. u policijskom pritvoru u Nazranu u Ingušetiji. Ubijen je hicem u glavu. 

Njegov portal je bio jedan od rijetkih nezavisnih medija, a njegovi kolege vjeruju da je ubijen kako bi se portal ugasio. Taj je portal veliku pažnju posvećivao ljudskim pravima i slobodi tiska, te korupciji u sjevernokavkaskom području.

Ikona slobodnog novinarstva u Rusiji, Anna Politkovskaja, iz Novaye Gazete, ubijena je 7. listopada 2006. u Moskvi dok je izlazila iz dizala u svojoj zgradi. Bila je žestoka kritičarka režima Vladimira Putina, a posebice se usredotočila na teška kršenja ljudskih prava od strane ruske vojske u Čečeniji. 

>> Rusija optužila trojicu za ubojstvo novinarke Politkovskaje

>> Zna se tko je ubio Politkovskaju, no ne i naručitelj?

>> Moskovljani prosvjeduju povodom smrti novinarke Politkovskaje

Prikupljala je i materijale za sveobuhvatnu priču o Beslanu. Dva smrtonosna hica ispaljena su joj u srce, jedan u rame a potom još jedan u glavu.

Svjetski Odbora za zaštitu novinara proglasio ju je jednom od vodećih novinara angažiranih na području slobode medija u posljednih 25 godina.

Ivan Safronov, 51, bivši pukovnik u ruskom svemirskom programu, pisao je o osjetljivim vojnim temama za nezavisni poslovni dnevni list Kommersant, poput ruske prodaje borbenih zrakoplova i protuavionskih projektila Siriji i Iranu. Bačen je s četvrtog kata svog stana.

Vagif Kochetkov, radio je za moskovski dnevnik Trud i lokalne novine Tulsky Molodoi Kommunar. Napadnut je u siječnju 2006. u Tuli a nakon dva tjedna umire u bolnici zbog ozljeda glave. Izvještavao je o političkim i društvenim pitanjima.

Maksim Maksimov, istraživački novinar za tjedni Gorod iz St. Persburga, proglašen je mrtvim 30. studenoga 2006. nakon što se već više od dvije godine vodio nestalim. Kolege vjeruju da je pao žrtva organiziranog kriminala koje kontrolira tržište nekretnina.

U Kirgistanu je Alisher Saipov, urednik nezavisnog tjednika na uzbečkom jeziku Siyosat (Politika) ubijen s tri hica u glavu iz neposredne blizine 24. listopada 2007. u gradu Oshu na granici s Uzbekistanom. Taj 26-godišnji novinar pisao je o političkim i društvenim prilikama u Uzbekistanu, a nedavno se i politički aktivirao u uzbečkoj oporbi.

U Latinskoj Americi, posebice u Kolumbiji, novinari stradavaju od narkokartela ali ih sustiže i ruka države. Gustavo Rojas Gabalo, koji je radio za Radio Panzenú, ustrijeljen je iz neposredne blizine u gradu Monteria, 4. veljače 2006. a preminuo je 20. ožujka 2006. u bolnici u Medellinu. Voditelj emisije 'El Show de El Gaba' fokusirao se na korupciju u vladajućim krugovima.

U Hondurasu je smrtno stradao Carlos Salgado, Radio Cadena Voces. Ubijen je 18. listopada 2007. u Tegucigalpu iz vatrenog oružja iz neposredne blizine. Ubijen je sa sedam smrtonosnih hitaca. Njegov program 'Frijol el Terrible' satirički je progovarao o korupciji državnih dužnosnika.

Paragvajski novinar Tito Alberto Palma, Radio Mayor Otano i Radio Chaco Borea, ubijen je 22. kolovoza 2008. iz vatrenog oružja u domu svoje djevojke. Pogođen je u vrat, glavu, ruke i noge. Godinama je primao prijetnje zbog izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji među članovima vlade.

Miguel Pérez Julca, Radio Éxitos, popularni radijski voditelj iz Perua ubijen je 17. ožujka 2007. iz vatrenog oružja pred suprugom i djecom ispred njihova doma. Pratio je organizirani kriminal i korupciju.

I azijski novinari koji prate spregu politike, korupcije i organiziranog kriminala bili su na udaru. U Kambodži je svoju angažiranost platio životom Khem Sambo, novinar Moneaseka Khmer, oporbenog lista na kmerskom jeziku. Uubijen je 11. srpnja 2008. u Pnom Penu. 

Na njega i njegovog sina pucano je iz automatskog oružja dok su se vozili na motoru. Kritički je pisao o korupciji u najvišim redovima vlade.

Athiwat Chaiyanurat, izvjestitelj tajlandskog dnevnog lista Matichon i 'freelancer' za televizijsku postaju Channel 7 ubijen je 1. kolovoza 2008. u svom domu s dva hica u leđa i glavu. Chaiyanurat je radio reportaže o slučajevima korupcije u provinciji Nakorn Sri Thammarat, čiji su dužnosnici bili 'nezadovoljni' njegovim izvještavanjem.

Filipinski Martin Roxas, novinar postaje DYVR pogođen je 7. kolovoza 2008. hicima iz vatrenog oružja u leđa dok se vozio na svom motociklu a preminuo je u bolnici zbog prostrjelnih rana kralježnice. Roxas je istraživao razne političke afere a jedna od posljednih reportaža odnosila se na otuđivanje novca iz gradske blagajne.

Ova se godina do sada pokazala ubojitom za 33 novinara u svijetu. Prošle je ubijeno 65 a pretprošle 56 novinara. Za vrijeme rata na prostoru bivše Jugoslavije, 1992. je ukupno u svijetu život izgubilo 42 novinara, 1993. 57 novinara, 1994. godine 66, a 1995. je poginuo 51 novinar.

Na ljestvici tema koje su pokrivali stradali novinari nalazi se rat, 33,7 posto, politika s 26,1 posto, korupcija s 20,1 posto i kriminal 12,8 posto.

Među 'top 20' najopasnijih zemalja po 'sedmu silu' na prvom je mjestu Irak sa 135 stradalih novinara, potom Alžir sa 60 pa Rusija s 49 ubijenih novinara, dok je Kolumbija na četvrtom mjestu s 40 likvidiranih novinara. Bivša Jugoslavija dijeli 20. mjesto s Angolom, Kambodžom i Gruzijom.