Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

U Katangi, provinciji Demokratske Republike Kongo, nalaze se enormne količine prirodnog bogatstva uključujući minerale poput dijamanata i zlata.


Veliki rudarski boom Katange dogodio se na prijelazu stoljeća, kada je predsjednik Konga, Laurent-Desire Kabila, a potom i njegov sin Josip, dao rudnike u koncesiju međunarodnim rudarskim tvrtkama koje su počele koristiti ova blaga.

Vezani članci Afrika u doba pandemije - 9 ''Ovdje ne nose maske, korona im nije okupacija'': Najbolji hrvatski profesor iz Afrike poslao i važnu poruku Luki Modriću Slika nije dostupna Pomozimo ženama i djeci žrtvama rata u Kongu

Ovaj dogovor Kongu je donio veliko bogatstvo, no ne svima. Od njega su profitirale elite, a obično građanstvo ostalo je praznih džepova. Istraga Ujedinjenih Naroda otkrila je da je između 1999. i 2002. godine, predsjednik Kabila prebacio velik broj rudnika koji su bili u državnom vlasništvu, a vrijedili oko 5 milijardi eura, u privatni sektor, odnosno u ruke privatnim tvrtkama pod njegovom kontrolom. Ovaj transfer izvršen je bez ikakvih naknada za državnu blagajnu.

2004. godine u selu Kilwa izbio je prosvjed u kojem su sudjelovale male, uglavnom civilne skupine zbog zloupotrebe rudnika kojim je do tada upravljala tvrtka iz Australije. Lokalno stanovništvo bilo je ljuto jer vlasti dopuštaju izvlačenje bogatstva iz rudnika i omogućuju stranim tvrtkama ostvarivanje ogromnih profita bez da plaćaju lokalnoj zajednici. Prema izviješću UN-a, vojska Konga ugušila je prosvjed te usmrtila više od 100 ljudi.

Suvremena kolonizacija

Kombinacija zapanjujuće veličine bogatstva, obilje nasilja i bijede u DR Kongu nije slučajnost, već model koji uzrokuje sustavno uništavanje diljem Afrike, zaključio je istraživački novinar Financial Timesa, Tom Burgis.

U novom izdanju svoje knjige 'Stroj za pljačku', autor propituje paradoks 'kontinenta koji je istodobno na svijetu najsiromašniji i, nedvojbeno, najbogatiji.'

Burgis, bivši dopisnik iz Lagosa i Johannesburga, opisao je široku paletu 'kleptokrata' na koje je naišao tijekom putovanja kroz desetke resursima bogatih zemalja Afrike. Zaključio je da je zajednička osnova svih zemalja velika eksproprijacija sredstava koja se događala tijekom kolonijalnog doba, a koja je u razdoblju post-neovisnosti tek neznatno usporena.

'Zapadne vlade ne bi smjele zadržavati trgovačku i političku moć u isto vrijeme, a pogotovo ne koristiti jednu u korist druge', kaže Burgis.

'Kada strana snaga odlazi, u zemlji ostaje tek jaka elita u kojoj nema podjele između političke i komercijalne snage. Jedini izvor bogatstva su rudnici i naftna polja što su osnovni elementi za nastajanje ultra-korumpirane države', kaže Burgis te dodaje da multinacionalne kompanije imaju veliku ekonomsku i političku moć u post-neovisnim državama Afrike.

Sposobnost vlade da se oslanja na prihode od strane prirodnih resursa dovodi do korupcije i ugnjetavanja, tvrdi Burgis, jer, kaže, oni nisu odgovorni za svoje ljude kroz društveni ugovor na temelju poreza i reprezentacije.

Kao primjer vlade koja služi elitama navodi Angolu, koja gotovo polovicu BDP-a ostvaruje kroz trgovinu ulja. 2011. godine revizija MMF-a otkrila je da je gotovo 32 milijarde dolara nestao sa službenih računa između 2007. i 2010. godine, što predstavlja četvrtinu prihoda države.

U Angoli elita odbacuje odgovornost, piše Burgis te dodaje, podsjećajući na nedavni slučaj aktivista koji se u zatvoru zbog javnog iznošenja činjenica iz knjige o pro-demokraciji.

Tajni ugovori

Rast off-shore bankarstva krajem 20. stoljeća stvorio je nove mogućnosti za prikrivanje resursa tajkuna, a ova je činjenica izašla na vidjelo nakon objave Panamskih dokumenata.

Izraelski biznismen Dan Gertler nakon što se sprijateljio s predsjednikom DR Konga, Josephom Kabileom, ostvario je monopol na izvoz dijamanata te ubrzo postao milijarder. Gertler je sav novac preusmjerio kroz razrađenu mrežu off-shore računa u poreznim oazama, prikrivajući detalje kontroverznih poslova.

'Za vrijeme 80-ih kao mito su se doslovno koristili automobili prepuni novca koji su se predavali državnim službenicima koje je trebalo potkupiti. Kasnije se mitu sve teže ulazilo u trag s obzirom na postojanje off-shore transakcija', rekao je Burgis.

Doba globalnih financija na afričkim tržištima stvorilo je novu generaciju tajanstvenih trgovaca. Burgis je dugi niz godina proveo na tragu kineskog biznismena Sama Paa, koji je djelovao putem nekoliko različitih aliasa, te zaradio bogatstvo prodajući ulje i dijamante iz Afrike od Angole do Zimbabvea. Burgins je uvjeren da Pa zastupa Kinu, što tamošnje vlasti opovrgavaju.

Burgis napominje kako industrijski resursi više nikada ne mogu biti obnovljeni, smatra da je gotovo nemoguće afričke zemlje i vlasti natjerati da rade za opće, a ne privatno dobro. Dodaje kako je takvo ponašanje u prirodi trgovine ovakvom vrstom bogatstva.

Kolektivna odgovornost

Odgovornost za neodgovorno iskorištavanje prirodnih resursa nadilazi moći trgovaca i diktatora. Globalno gospodarstvo još uvijek zahtijeva veliku opskrbu sirovinama koje potječu iz Afrike. Burgis smatra da model sprječavanja trgovine 'krvavih dijamanata' može doprinijeti situaciji u Africi, te dodaje kako bogatije zemlje mogu dati veliki doprinos, piše CNN.