Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Nije se usudio pasti na pod jer bi ga iscipelarili na smrt.


Ovaj britanski vojni veteran kaže kako su izgladnjivali i premlaćivali.

Vezani članci Viktor Orban Orban oštro napao europsku politiku: "Sankcije Rusiji su korak prema ratu. Blizu smo da postanemo zaraćena strana" Volodomir Zelenski Ponovo obrat oko pada rakete na Poljsku? Oglasio se Zelenski: "Nemam dvojbi čiji je projektil". Rusija ušla u recesiju

Dvadesetogodišnji Fergus Anckorn bio je na putu za afričko bojište u trenutku kad je pao Peral Harbour. Njegov brod tada je bio preusmjeren za Singapur. Prizor je to jednog od najtežih vojnih poraza u povijesti Velike Britanije.

'Od samog početka smo bili pod neprijateljskom vatrom. Odveli su nas tamo kako bismo postali zarobljenici. Bili smo žrtvovani', kaže Anckorn.

Jednog je dana vozio kamion na istoku Singapura kad su ga pogodili japanski vojni avioni. 'Vrata su se zaglavila. Pokušao sam ih otvoriti ali tada sam shvatio da mi ruka zapravo visi o koži i da mi na obje podlaktice strše kosti', dodaje.

Njegov kamion se zapalio, ali je nekako uspio nogom razvaliti vrata i izaći. 'Nisam znao kuda ići. Skočio sam s kamiona i tad su me pogodili. Krvario sam kao da je netko otvorio slavinu. tada me našao prijatelj', kaže Anckorn.

No to je bio samo početak. Tek što mu je kirurg napravio podvez na otvorenim ranama u bolnicu je uletio neprijatelj.

'Ušli su na odjel i ubili sve koji su ležali u krevetima, liječnike, sestre... Sve. Ja sam jedini preživio', kaže Anckorn kojeg su zarobili i odveli na prisilan rad na takozvanu 'željeznicu smrti'.

POSLJEDNJI KAMIKAZA 'Bio sam razočaran kad sam shvatio da sam još živ'

'Poslali su nas vlakom. Pet dana i pet noći. Nije bilo mjesta ni za sjesti. Svi su imali dizenteriju, ljudi su umirali u vlaku. Pet dana kasnije stigli smo u Tajland, na prugu, na onaj dio koji su zvali most na rijeci Kwai', prepričava.

Tamo su ih izgladnjivali, premlaćivali, a radili su na temperaturama koje su se penjale i do 48 stupnjeva.

'Navikli smo da nas tuku. Ali morali smo se boriti da ne padnemo jer bi nas na podu dokrajčili', dodaje.

Dobrovoljno se javio da priprema mrtve za sahranu jer je to značilo da će imati kolibu u kojoj će se moći skloniti od monsuna.

'To sam radio osam mjeseci i u tom periodu je sa mnom u kolibi uvijek bilo 10-12 leševa. Spavao sam na njima da ne spavam u blatu. Činjenica da su mrtvi nije imala veze sa mnom. Poginuti u akciji je normalna stvar. Prihvatiš to. Smrt nam ništa nije značila. Svi prijatelji su nam umirali.'

'Sve što sam radio radio sam kako bih preživio. Jeo sam sve. Travu, lišće, mačke, pse, miševe, štakore, zmije, škorpione', rekao je Anckorn.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju