Hisao Horiyama je već kao 21-godišnjak shvatio iz jednog papirića što mu je činiti. Na njemu su bile napisane tri mogućnosti; da dobrovoljno volontira, da samo volontira ili da odbije biti kamikaza. No, mladi je pilot u vrtlogu Drugog svjetskog rata odmah prihvatio činjenicu da će kao član elitne postrojbe završiti svoji život i živote drugih, u ime cara i pobjede Japana, da će postati - kamikaza.
Horiyama je bio vojnik u topničkoj jedinici carske vojske, a onda je prebačen u vojno zrakoplovstvo. Po završetku obuke, posjetio ih je car Hirohito.
'Došao je na bijelom konju i mislio sam da je to znak, da nas osobno traži da pomognemo. Tada su za nas Japan i car bili isto, i bio sam spreman umrijeti za njega', ispričao je Hisao koji danas ima 92 godine. Želio se dokazati i ocu jer je bio loš đak u školi pa je napokon želio napraviti nešto kako treba, piše Guardian.
Do siječnja 1945. više od 500 japanskih aviona s kamikazama sudjelovalo je u samoubilačkim akcijama. Do kraja rata poginulo je 3800 pilota.
'Bili smo obučeni da potiskujemo emocije. Nismo previše razmišljali o smrti. Čak i u slučaju da umremo, imali smo na umu da je to naša svrha, konačni cilj. Znali smo i ako se s napada vratimo živi, razljutit ćemo naše nadređene', kazao je Horiyama.
'Po onome što sam vidio oko sebe znao sam da je na zemlji nastao živi pakao'
Japanske kamikaze bile su u samoubilačkim misijama do kraja, do 15. kolovoza 1945. kada je Hirohito objavio predaju nakon što su Amerikanci bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Japanski radio je prenio objavu cara o završetku rata. Horiyama priznaje da se osjećao loše jer nije dobio mogućnost da se žrtvuje i da svoj život za svoju domovinu.
'Moji su kolege umrli u velikoj slavi, a ja sam propustio svoju šansu. Teško mi je to palo', zaključuje Horiyama.
Drugi i ujedno posljednji živući član kamikaza Takehiko Ena priznaje kako ga je odluka da se mora priključiti kamikazama neugodno iznenadila. Ena je kao 20-godišnji student ekonomije u Tokiju, bio primoran napustiti fakultet i priključiti se kamikazama u Kyushu, najjužnijem japanskom otoku. To je bilo u travnju 1945. kada su kamikaze bile najaktivnije pa su i regrutacije po sveučilištima bile česte.
Ena, koji ima 92 godine, priča kako su mu svi čestitali jer je odabran da slavno umre za svoju domovinu, ali on je bio prilično zbunjen cijelim razvojem događaja.
Ena je bio dio jedne od najkrvavijih bitaka na Pacifiku, bitke kod Okinawe. Zrakoplov u kojem se nalazio Ena vozio je bombu od 800 kilograma i imao je goriva samo za let u jednom smjeru. No, japanski avioni bili su u toliko lošem stanju da bi padali prije cilja pa je Enu to spasilo dva puta. I tako je valjda živ dočekao kraj rata. Nakon pada aviona na putu za Okinawu, s dvoje svojih suputnika otplivao je do obližnjeg otoka Kuroshime, gdje su ostali puna dva mjeseca prije nego ih je spasila japanska podmornica.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
