Otkako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavio da Izrael namjerava okupirati pojas Gaze kako bi uspostavio civilnu upravu u kojoj Hamas neće imati utjecaja nižu se reakcije odasvud. I uglavnom su negativne.
Najavom nisu sretni ni šefovi izraelske vojske, koji su zabrinuti zbog opasnosti za taoce i dugoročnih posljedica takve operacije.
Prema izraelskim medijima, cijeli proces bi se odvijao u dvije faze.
Prva uključuje intenzivne vojne operacije s ciljem dodatnog uništavanja infrastrukture Hamasa i preuzimanja kontrole nad ključnim područjima, uključujući grad Gazu.
Ova faza predviđa iseljenje civilnog stanovništva iz sjevernih dijelova Gaze prema jugu, uz stvaranje humanitarnih koridora.
Druga faza podrazumijeva uspostavu potpune vojne kontrole nad pojasom Gaze, ali bez trajne izraelske uprave. Plan je nakon šest do devet mjeseci predati upravljanje "arapskim snagama" ili civilnoj administraciji koja nije povezana s Hamasom niti palestinskom upravom, uz osiguranje da područje ostane demilitarizirano i ne predstavlja prijetnju Izraelu.
Egipat kao rješenje?
Nigdje nije definirano niti objašnjeno koje bi to "arapske snage" upravljale pojasom Gaze i spominje se nekoliko opcija. Po izraelskoj ideji radilo bi se o koaliciji nekoliko država, ali je upitno tko bi bio na čelu i s kakvim planom.
Zasad je najviše očiju uprto u Egipat. Izraelu prihvatljiv zbog svoje geografske blizine i povijesne uloge u posredovanju između Izraela i palestinskih skupina, uključujući Hamas.
Egipatski plan za rekonstrukciju Gaze, vrijedan 53 milijarde dolara, koji je usvojen na samitu Arapske lige u ožujku u Kairu predviđa uspostavu administrativnog odbora nezavisnih palestinskih tehnokrata za upravljanje Gazom u prijelaznom razdoblju, uz podršku Egipta i Jordana u obuci palestinskih snaga sigurnosti.
Ovaj prijedlog sugerira da bi "arapske snage" bile više savjetodavne prirode, bez izravne vojne ili administrativne nazočnosti.
Jordan se također spominjao kao potencijalni nositelj novog upravljanja pojasom Gaze no jordanski dužnosnici, poput ministra vanjskih poslova Ajmana Safadija, izričito su odbacili ideju slanja arapskih trupa u Gazu, naglašavajući da ne žele biti viđeni kao "neprijatelji" ili preuzimati odgovornost za posljedice izraelskih akcija.
Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija zbog se svojih financijskih mogućnosti često se spominju kao potencijalni donatori za obnovu Gaze i privremeni upravljači. Međutim, obje zemlje imaju rezerviran stav prema Hamasu te su izrazile uvjet da bi podržale samo rješenja koja uključuju demilitarizaciju Hamasa i uspostavu legitimnih palestinskih institucija, ali bez raseljavanja ljudi.
Hamas je, pak, poručio da će svaku vanjsku upravu smatrati "okupacijskom" ako je na bilo koji način povezana dogovorom s Izraelom.
Osude
Plan okupacije pojasa Gaze naišao je na gotovo jednoglasnu osudu zapadnih sila, od Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske do vodećih ljudi UN-a i Europske unije.
Turska je pozvala međunarodnu zajednicu da spriječi provedbu plana, optužujući Izrael za pokušaj prisilnog raseljavanja Palestinaca.
Kina je izrazila ozbiljnu zabrinutost, naglašavajući da Gaza pripada Palestincima i da je jedini način za rješavanje krize trenutni prekid vatre.
Sjedinjene Američke Države suprotno od većine saveznika, nisu izričito osudile plan. Veleposlanik SAD-a u Izraelu Mike Huckabee izjavio je da "nije uloga SAD-a govoriti Izraelu što da radi", naglašavajući da Izrael ima pravo donositi vlastite odluke u vezi s nacionalnom sigurnošću.
Predsjednik Donald Trump je izbjegao izravan komentar na plan, fokusirajući se umjesto toga na potrebu za razoružanjem Hamasa i osiguravanjem da Gaza ne predstavlja prijetnju Izraelu.
Međunarodna osuda vjerojatno neće utjecati na izraelskog premijera da odustane od svog plana, to jedino mogu unutarnji odnosi u Izraelu. Od objave njegovih nakana organizirani su masovni prosvjedi u Tel Avivu u kojima se traži kraj rata, a ne nastavak.
Politička opozicija premijeru u Izraelu naglašava kako Netanyahu ni sam više ne zna kako izići iz pozicije u koju je doveo državu.
Vođa opozicije Yair Lapid oštro kritizira premijera, optužujući ga da eskalacijom sukoba u Gazi ugrožava živote talaca i produbljuje međunarodnu izolaciju Izraela. On zagovara pregovore i diplomatsko rješenje.
Benny Gantz, bivši ministar obrane i član ratnog kabineta, upozorio je da bi potpuna okupacija Gaze bila "strateška greška" koja bi mogla dovesti do dugoročnog vojnog i ekonomskog opterećenja za Izrael.
Bivši čelnici IDF-a i sigurnosnih agencija kritizirali su plan kao neizvediv i opasan. Ističu da bi potpuna okupacija zahtijevala ogromne resurse i ugrozila sigurnost Izraela na drugim frontovima, poput Libanona.
Plan razdvajanja
Podsjećaju i na razloge zašto je Ariel Sharon, izraelski premijer od 2001. do 2006., proveo jednostrano povlačenja Izraela iz pojasa Gaze 2005. godine, potez poznat kao "Plan razdvajanja".
Sharon je tvrdio da je povlačenje iz Gaze u najboljem interesu izraelske sigurnosti. Govorio je da Izrael ne može vječno održavati vojnu kontrolu nad Gazom jer to stvara stalnu napetost, troši vojne resurse i izlaže izraelske vojnike opasnostima.
Sharon je povlačenje iz Gaze vidio kao dio šire strategije "razdvajanja" između Izraelaca i Palestinaca, čime bi se smanjila izravna interakcija i sukobi, uz zadržavanje prava Izraela da vojno intervenira u pojasu Gaze po potrebi.
U samo 7 dana, od 15.kolovoza do 22. kolovoza 2005. Izrael je napustio pojas Gaze, prisilno, uz otpor, preselio oko 8500 židovskih naseljenika koji su ondje živjeli i uništio njihove kuće.
Povlačenje nije donijelo očekivani mir. Hamas je iduće godine pobijedio na palestinskim izborima, a 2007. preuzeo punu kontrolu nad Gazom, što je dovelo do blokade od strane Izraela i Egipta te višestrukih vojnih sukoba (2008., 2012., 2014...).
Recept za katastrofu
I tada su izraelski analitičari upozoravali kako jednostrani planovi ne mogu dati rezultate i donijeti trajni mir. Slično je i danas. Yossi Beilin, bivši izraelski ministar i mirovni pregovarač, poznat po svojoj ulozi u sporazumima iz Osla, u intervjuu za Haaretz kaže kako je "Netanyahuov plan za potpunu kontrolu Gaze recept za katastrofu”.
Dodao je da "ovo nije samo strateška pogreška koja će koštati živote talaca i produbiti humanitarnu krizu, već i politički manevar kojim se pokušava skrenuti pažnja s premijerovih pravnih problema.
Ponovna okupacija Gaze neće uništiti Hamas, već će ojačati njegov otpor i obnovu i dodatno izolirati Izrael na međunarodnoj sceni".
Tal Shalev, politička analitičarka rekla je za CNN da "Netanyahuov plan za preuzimanje Gaze ne zadovoljava nikoga osim njega samog. Ne odgovara ni njegovim koalicijskim partnerima, koji žele potpunu aneksiju, ni vojnom vodstvu, koje upozorava na opasnosti za taoce i iscrpljenost vojske, niti javnosti koja želi prekid vatre."
Analitičarka Mona Yacoubian iz Centra za strateške i međunarodne studije(CSIS) upozorava, pak, da bi Netanyahuov plan za potpunu kontrolu Gaze mogao dovesti Izrael do "vječnog rata".
Unatoč svim kritikama, Netanyahu najavljuje kako neće odustati od svog plana. "Namjeravamo preuzeti kontrolu nad Gazom kako bismo osigurali našu sigurnost, uklonili Hamas, omogućili stanovništvu da bude slobodno i predali je civilnoj upravi koja neće biti Hamasova i zagovarati uništenje Izraela", rekao je u intervjuu za FOX News.
