Napadi terorista u Bruxellesu, iako koordinirani i unaprijed planirani, zapravo isto vrlo vjerojatno proizlaze iz osjećaja slabosti, više nego demonstracije snage i moći Islamske države, smatra Karen J. Greenberg u komentaru za agenciju Reuters.
Pročitajte i ovo
Od siječnja 2015. godine, takozvana Islamska država izgubila je 22 posto svojeg teritorija u Iraku i Siriji, a osam posto tih gubitaka, dogodio se samo početkom 2016. godine, odnosno u njezina nepuna prva tri mjeseca.
Proteklog mjeseca u europske medije procurili su podaci arhive od više tisuća dokumenata Islamske države. Riječ je bila o dokumentima u kojima su navedeni članovi te terorističke tvorevine, dakle njihova imena, dob, razina obrazovanja, sposobnosti te jesu li još uvijek aktivni (živi) ili ne.
Napad na Bruxelles - posljedica niza okolnosti
Četiri dana prije napada na Bruxelles uhićen je dotad najtraženiji bjegunac u Europi, Salah Abdeslam i to u četvrti u kojoj je odrastao u Bruxellesu, pet mjeseci nakon terorističkih napada u Parizu, za koje ga se tereti da je pomogao u njihovoj organizaciji i provedbi. Tad se dogodio i veliki propust francuskih i belgijskih istražitelja, u kojem su poput amatera prekršili obavještajnu abecedu, jer su javno izvijestili da Abdeslam surađuje s vlastima i daje informacije o članovima svoje ćelije.
Ta kombinacija okolnosti možda je i dovela do točke panike u briselskoj terorističkoj ćeliji, koja je odlučila djelovati. Napad na Bruxelles možda je bio i znak da se ta ćelija osjećala stjerana u kut i natjerana u bijeg, ističe Greenberg.
Dobro poznati potpis Al Kaide
Slike međunarodno poznate mete, s velikim civilnim žrtvama, više bombaša samoubojica i korištenjem eksploziva, dobro su poznat i već viđen potpis Al Kaide, kojeg oni koji se nazivaju takozvanom Islamskom državom, vjerno kopiraju.
Slični su to napadi onima iz Londona 2005. i Madrida 2004. godine, koji su zajedno rezultirali smrću više stotina civila. No, napad na svjetski poznat centar, dom NATO saveza i sjedište Europske komisije, isto tako podsjeća i na američki 11. rujan (9/11).
Prava rekacija nije strah
Zbog čega je onda bitno je li promjena usredotočenosti ukazuje na slabost ili snagu, frustraciju ili samopouzdanost? Zato jer to daje uvid u način na koji bi Zapad trebao reagirati na napade u Bruxellesu.
Kao prvo, policija i sigurnosne službe - prva linija ovog asimetričnog rata izvan Iraka i Sirije - trebali bi raditi upravo ono što su radili i dosad, pronalaziti, identificirati i hvatati članove terorističkih ćelija i osobe odgovorne za terorističke napade.
Kao drugo, tu je jedno veće pitanje - pitanje straha. Propisan odgovor na napade u Bruxellesu nije, ili barem ne bi trebao biti strah, smatra Greenberg. Trebao bi to biti osjećaj tuge i gubitka.
Terorizam kao životna činjenica
"Mi koji smo dio javnosti, mediji, javni dužnosnici i političari - ne bismo trebali popustiti netočnostima i dodavati ulje na vatru osjećaju izloženosti i slabosti. Zapad ne bi trebao ovakvim događajima biti odvraćen od provođenja sve većeg pritiska na Islamsku državu, kod kuće i u inozmestvu", kaže Greenberg.
"Stvarnost terorizma poziva na stalnu budnost kao životnu činjenicu, a tome će biti tako još jako dugo vremena. Ni manje, ni više od toga", zaključuje Greenberg.
-
Donosi ProvjerenoNa adresu stigla iskaznica za dijete koja je šokirala roditelje: "Mene je toliko zgrozilo. S kojim pravom?"
-
donosi Provjereno"Slučajno sam upalila TV i vidim dijete isto kao moje. Slušam tu ženu i ne mogu vjerovati!" Centar prešutio strašnu istinu majkama posvojenih dječaka
-
Iz minute u minutuDomovinski pokret slikao se ispod velikog križa i oglasio o SDSS-u, a Grbin poručio da Plenković treba psihijatra
