Prije nekoliko godina, točnije kolovoza 2011., dva brata iz Bora smislila su morbidan način kako se našaliti s vozačima koji prolaze autocestom Zaječar-Bor.
Pročitajte i ovo
Pritisak s raznih strana
Vučić: "Misle da će srušiti Srbiju, ali ja nisam Asad, neću bježati"
incident u beogradu
Užas u Srbiji! Muškarac pregazio ljude na skupu za žrtve Novog Sada: "Umjesto da se zaustavi, on je još jače stisnuo gas"
Jedan od njih je odjenuo vjenčanicu i oko ponoći čekao vozače te hodao prema njima s ispruženim buketom cvijeća u rukama. Drugi je sve to snimao. Prestrašeni vozači ovaj su slučaj prijavili policiji pa su ovi zafrkanti napokon i uhićeni.
No, ubrzo su pušteni na slobodu jer su tvrdili kako su samo stopirali, što nije kažnjivo, te da su mogli stopirati odjeveni u što god žele, pa i u vjenčanicu.
Inspiraciju za ovu neslanu šalu braća su pronašla u legendi koja postoji u tim krajevima desetljećima o duhu djevojke u vjenčanici koja se može noću vidjeti na cesti, a koja je vezana za srpsko selo Koprivnica u općini Zaječar, piše srpski Kurir.
I u ovom slučaju javljaju se razne priče, od toga da je to duh mladenke koja je prije 50 godina poginula u prometnoj nesreći putujući na medeni mjesec, do priče da je to duh djevojke koja se objesila kad ju je, pred samo vjenčanje, ostavio zaručnik.
VIDEO Snimala crkvu i šokirala se viđenim - Ali tek kad je došla doma!
Srpski TV Best je o ovoj priči razgovarao sa M.S. (42) iz Negotina kojem je susret s mrtvom djevojkom promijenio život, a posljedice tog susreta osjeća i danas.
'Bilo je to 1996. godine. Vraćao sam se u Negotin sa puta. Kako se približavala ponoć, bojao sam se da slučajno ne zaspem jer me umor savladavao nakon više sati vožnje. Zato sam u autu odvrnuo radio ne bi li me glasna glazba i glas voditelja držali budnim. Na putu je bilo i neke magle, što mi je još više otežavalo vožnju. Odjednom sam, uz rub ceste, ugledao djevojku, odjevenu u bijelo, kako stopira. Na trenutak sam pomislio što ova ovdje traži kad u blizini nema ni jednog sporednog puta? Stao sam i ona me je pitala bih li je mogao povesti do Negotina.
Pristao sam i ona je ušla u automobil. Torbicu, koju je nosila, kao i svoju bijelu jaknicu, spustila je na zadnje sjedalo. Kad je sjela pored mene, prošli su me trnci. Djevojka je bila izuzetno lijepa. Valovita duga smeđa kosa joj se spuštala preko cijelih leđa. Ugasio sam radio i cijelim putem do Negotina smo pričali o svemu i svačemu. Rekla mi je svoje ime i da je iz jednog krajinskog sela. Išla je u posjet zaručniku, kojem se nije javila, jer ga želi iznenaditi. Iskreno, uživao sam u njezinom društvu i razgovoru. Ja sam inače oduvijek bio stidljiv i smušen sa ženama, tako da mi je blizina ove ljepotice itekako godila.
Ostavio sam je u centru Negotina i otišao kući. Sutradan, kad sam ponovo ušao u auto, na zadnjem sjedalu sam vidio njezinu bijelu jaknu. Očigledno ju je zaboravila. Odmah sam promijenio sve planove i krenuo k selu za koje mi je rekla da u njemu živi. Sav sam treptao iznutra što ću je ponovo videti. U selu su mi objasnili gdje je njezina kuća, ali su me gledali nekako čudno kad sam spomenuo njeno ime. Kuću sam lako našao. Parkirao sam auto i pozvonio na vrata. Otvorila mi je žena ispijenih, upalih obraza, na čijem licu sam odmah primijetio veliku tugu. U trenutku sam shvatio da joj je to majka, jer je imala istu onu ljepotu, doduše vremenom istrošenu. Kada sam joj rekao koga tražim, žena je počela da plače.
'Sine', rekla mi je, 'ona je umrla prije 7 godina'.
Nisam odmah shvatio što je rekla.
'Kako umrla? Pa sinoć sam je odvezao u Negotin. Zaboravila je jaknu u mojem autu. Evo je', rekao sam joj.
Kad je videla jaknu žena je počela još više plakati. To je zaista bila njezina jakna. I to ona u kojoj je sahranjena. Uvela me je u kuću, gde sam njoj i njenom suprugu ispričao čitavu priču. Oboje su plakali čitavo vrijeme. Djevojka koju sam sinoć vozio poginula je u prometnoj nesreći prije 7 godina. Stvarno je imala zaručnika u Negotinu.
Na kraju su me odveli na groblje. Na velikom crnom mramornom spomeniku pisalo je njezino ime. Sa njega mi se smiješila isto onako kao i sinoć u kolima', ispričao je M.S. svoju nevjerojatnu priču sa ruba nestvarnog.
On se nikada nije ženio. Kaže da ne može zamisliti drugu ženu osim nje.
Na grobu djevojke koju je sedam godina poslije smrti vozio stalno ostavlja crvene ruže.
Ekipa TV Besta pokušala je pronaći njezinog zaručnika no to joj nije uspjelo.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook