Ljetnom žegom pojačani - mirisi iz otvorenih kontejnera i kanti za smeće - za njih su poziv na večeru.
Lisice su oportunistički predatori - jedu ono što je dostupno.
A kada žive u gradu, ono što je ljudima otpad - za ove kitnjastorepe lukavce - pravi je švedski stol.
"Dovoljno su inteligentne da ukoliko u nekom svom teritoriju svakodnevno nalaze hranu, da će gubiti lagano strah od čovjeka ako im se ništa negativno ne događa. Tako da ih onda ljudi mogu vidjeti da prolaze kroz njihova dvorišta ili idu jesti mačju hranu koja je ostavljena ili kopati po smeću", rekao je Jadranko Boras, veterinar ZOO vrta Grada Zagreba.
"S tim dolazi da su priviknule se na ljude i da se više ne plaše u onom smislu kao inače što su ljudi prije to nekako zamišljali", kazao je Domagoj Leko, djelatnik terenske službe.
Ali, ljudi se lisica i dalje često uplaše.
"Ali u principu ne bi trebao biti nikakav strah jer bjesnoće nema već 15 godina kod nas. Same životinje ne prenose nikakve značajne bolesti za ljude, mogu prenijeti za kućne ljubimce, ali ukoliko je životinja samo u prolazu, to je stvarno jako velika rijetkost", izjavio je veterinar Boras.
O novim okolnostima suživota ljudi i lisica govori i istraživanje koje je objavio Royal Society, jedna od najstarijih i najuglednijih znanstvenih akademija na svijetu.
Ono je pokazalo da se lisice koje generacijama žive u gradovima razvijaju u novi ekotip - posebnu urbanu populaciju unutar svoje vrste.
"U samim dvorištima zajedno sa psima, mačkama, naprave si brloge, tamo imaju mlade, odgajaju i sve, London je najveći primjer toga na sve životinje, a postoji i dosta slučajeva gdje ljudi sami pripitome, odgoje lisicu, one budu vrhunski kućni ljubimci, mislim ne potičemo na to nikako, ali budu vrlo interaktivne i vrlo, kako uvijek kažemo, pseći hardver i mačji softver, one su baš nešto između psa i mačke po samom svom ponašanju", rekao je veterinar ZOO vrta Grada Zagreba.
Lisice, kao uostalom i većina životinja, nisu uljezi u našim gradovima - i one samo traže način da opstanu.
