Aljaska, Havaji i zapadna obala kontinentalnog dijela SAD-a suočavaju se s trajnom prijetnjom zbog blizine zonama katastrofe – a zapadna obala upravo je dobila novo upozorenje.
Rat na Bliskom istoku
Prekršeno primirje, Izrael naredio napad: "Udarite na središte Teherana!" Iran sve negira
Hladnokrvna likvidacija
Uhićen bivši muž ubijene Andree: Procurilo kako je došlo do obrata
Tri mjeseca u Remetincu
Stravično svjedočanstvo bivše zatvorenice: "Brutalna premlaćivanja, štakori veličine mačaka i nesnosan smrad bili su mi svakodnevica"
Nova studija, objavljena u časopisu "Proceedings of the National Academy of Sciences", otkriva da bi potres mogao nastati duž subdukcijske zone Cascadia – rasjeda koji se proteže od sjevernog dijela otoka Vancouver do Cape Mendocina u Kaliforniji.
Istraživači sa sveučilišta Virginia Tech otkrili su da bi potencijalno snažan potres, u kombinaciji s porastom razine mora, mogao uzrokovati megacunami koji bi najteže pogodio stanovništvo i imovinu u sjevernoj Kaliforniji, sjevernom Oregonu i južnom Washingtonu.
Megacunami je katastrofalan val uzrokovan pomicanjem oceanske vode, a može ga izazvati potres, klizište ili vulkanska erupcija.
Stručnjaci naglašavaju da postoji 15-postotna vjerojatnost da će rasjed izazvati potres magnitude 8,0 ili više u sljedećih 50 godina, što bi moglo prouzročiti slijeganje obalne kopnene mase do 2 metra.
"Dosad nitko nije točno izračunao koliko bi se mogla proširiti područja obale koja bi nakon velikog potresa mogla biti poplavljena u zoni Cascadia. Zbog toga ne znamo točno koliko bi to utjecalo na korištenje zemljišta – ali znamo da bi posljedice mogle znatno usporiti oporavak zajednica nakon potresa", objasnila je Tina Dura, glavna autorica studije i docentica geoznanosti na Sveučilištu Virginia Tech.
Aljaska i dalje ostaje žarište klizišta zbog svog neravnog terena i čestih potresa. Klimatske promjene koje uzrokuju topljenje ledenjaka dodatno destabiliziraju padine, uzrokujući otpuštanje stijena, piše NY Post.
Na Havajima vulkanski otoci imaju dugu povijest megacunamija uzrokovanih urušavanjem vulkana. Prije otprilike 105.000 godina val visine 300 metara udario je u otok Lanai.
Vulkani na Havajima rastu nakupljanjem slojeva lave, što može stvoriti nestabilne padine sklone urušavanju, osobito tijekom erupcija ili potresa. To može izazvati klizanje milijuna tona stijena u ocean, pri čemu dolazi do istiskivanja vode i stvaranja megacunamija.
Budući da su havajski vulkani i dalje aktivni, prijetnja i dalje postoji – osobito na jugoistočnoj strani Velikog otoka, gdje se nalaze aktivni "mlađi" vulkani, poput Mauna Loe i Kilauee. Kilauea je izbacivala lavu mjesecima, a posljednja erupcija završila je 16. svibnja.
Na zapadnoj obali subdukcijska zona Cascadia i dalje je jedno od najaktivnijih seizmičkih područja u Sjevernoj Americi – i postoji velika vjerojatnost da će se u nadolazećim desetljećima dogoditi još jedan snažan potres.
Subdukcijska zona Cascadia dio je Vatrenog prstena, područja gdje se Pacifička ploča susreće s drugim tektonskim pločama i uzrokuje najjače potrese na svijetu, kao i većinu vulkanskih erupcija.
No, autori studije napominju da se potres magnitude veće od 8 nije dogodio u toj regiji od 26. siječnja 1700. godine.
"Područje Cascadia je posebno jer, iako nije gusto naseljeno, mnoge male zajednice žive uz estuarije – ušća rijeka u ocean. Te se zajednice nalaze na lokacijama koje bi se mogle znatno spustiti (slijeganje tla) tijekom velikog potresa. Zbog toga bi posljedice potresa i slijeganja tla mogle biti ozbiljnije nego u nekim drugim velikim potresima koji su se nedavno dogodili u svijetu", rekla je Tina Dura.