Mathias Rust, 18-godišnji pilot s 50-ak sati leta, krenuo je 13. svibnja 1987. u malu turneju sjeverom Europe u iznajmljenoj maloj Cessni koja je bila modificirana tako da su izbačena dodatna sjedala, koja su zamijenjena dodatnim spremnicima goriva za duže letenje.
Obišavši Farske otoke, Island, Norvešku, sletio je na današnji dan, 28. svibnja, na aerodrom u Helsinki. Ondje je natočio gorivo, a kontroli leta rekao je da ide za Švedsku. Rust je uzletio i okrenuo se prema istoku. Kontrola leta pokušala ga je upozoriti na to da se kreće na ruti Helsinki - Moskva, no Rust je isključio svu komunikacijsku opremu.
Negdje na istoku Finske izgubljen je s njihove radarske kontrole, pa su procijenili da je došlo do nesreće i krenula je potraga za njime. Našli su čak i naftnu mrlju u moru, pa su pomislili da se ondje srušio, no u moru ništa nisu našli.
Dok su ga Finci tražili na dnu mora, Rust je već preletio Estoniju i išao ravno prema Moskvi. U 14:29 na radaru sovjetskih protuzračnih snaga pojavio se Rust, kojem su, nakon što nije odgovarao na signal za identifikaciju prijatelja ili neprijatelja, dodijelili oznaku 8255.
Na oku su ga imale prvo protuzračne rakete, a kasnije i lovci MIG-23, no nitko od njih nije dobio dozvolu za napad jer se Sovjetski Savez još oporavljao od međunarodne sramote koju je doživio kad je 1983. oborio južnokorejski Boeing 747 koji je greškom ušao u sovjetski zračni prostor. Tada je poginulo 269 ljudi. Sada Sovjeti nisu bili baš laki na obaraču.
Na Rustovu sreću, došlo je i do dosta pomutnje u sovjetskoj obrani, pa su ga malo gubili, malo vidjeli, a u nekom trenutku mu je, jer je mali sportski avion, dodijeljen status prijateljske mete.
Oko 19 sati pojavio se iznad Moskve. Prva ideja bila mu je da sleti unutar zidina Kremlja, no Rust je shvatio da bi ga tada samo uhvatili agenti KGB-a, koji bi cijeli let i slijetanje zataškali. Zatim je odlučio sletjeti nasred Crvenog trga. No, ondje je pak bio jako gust pješački promet, pa se nije mogao ni ondje prizemljiti. Konačno je sletio na Boljšoj Moskvorecki most nadomak kremaljskih zidina i Crvenog trga.
Zaustavio se sto metara od trga, a svjetina mu je brzo prišla i pitala ga odakle je, na što je rekao: "Njemačka!" Prolaznici su mislili da je iz Istočne Njemačke, no kad im je objasnio da je iz Zapadne, jako su se iznenadili. Dijelio je autograme, a dva sata kasnije bio je uhićen.
Na suđenju tri i pol mjeseca kasnije osuđen je na četiri godine u radnom logoru zbog huliganizma, nepoštivanja zakona o zrakoplovstvu i kršenja sovjetske granice. Ipak, nije nikada završio u radnom logoru, nego je neko vrijeme bio u strogom zatvoru u Moskvi, a onda je u sklopu sporazuma Ronalda Reagana i Mihajla Gorbačova o uklanjanju nuklearnog oružja srednjeg dometa u Europi ubačeno i puštanje Mathiasa Rusta na slobodu kao gesta dobre volje prema Zapadu.
U Njemačku se vratio 3. kolovoza 1988. i izazvao veliku medijsku pozornost, a ekskluzivni intervju s njim njegova obitelj prodala je Sternu za 100.000 njemačkih maraka. Novinarima se povjerio da su Sovjeti dobro postupali s njim, a novinari su Rusta opisali kao "psihički nestabilnu i opasno neosviještenu osobu".
Taj bezazleni incident imao je zapravo dalekosežne posljedice na Sovjetski Savez. S jedne strane narušio je ugled sovjetske vojske, a s druge strane pomogao je Mihajlu Gorbačovu da to iskoristi za veliku čistku vojske neviđenu od vremena Josifa Staljina.
Uklonivši nesklone mu generale i ministre koji su autoritet vukli još iz junaštva Drugog svjetskog rata, Gorbačov je doprinuo daljnjoj liberalizaciji Sovjetskog Saveza, koja će u konačnici dovesti i do sloma komunističke države. Do toga možda ne bi došlo da je stara generalska struktura ostala na svojim pozicijama. Na taj je način Mathias Rust, koji je želio graditi mostove između Istoka i Zapada, svojim letom zapravo doprinio rušenju željezne zastave.
